Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini se tradicionalno održavaju svake prestupne godine, a pošto je 2020. godina i prestupna i po mnogo čemu… jedinstvena, tako su Mostarci ove godine dočekali da nakon dugih 12 godina ostvare svoje Ustavom zagarantovano pravo i biraju svoju lokalnu vlast.
Piše: Mirna Stanković – Luković
Večeras počinje predizborna tišina. Završava se kampanja koja je, po riječima Berislava Juriča, urednika portala Bljesak.info, bila „prilično čudna pa se čak ni ”veliki” nisu pretrgli od nekih velikih kampanja“.
Od vijesti koje su se preko Ivana uspjele probiti do Sarajeva, možda je najzvučnija bila ona o 20 maraka bakšiša.
A i to malo „čudne“ kampanje nije se previše razlikovalo od bilo koje druge predizborne kampanje u BiH. Oni koji su u mogućnosti, koriste javna sredstva za ličnu promociju, manje stranke očekuju manje-više iste malverzacije – glasanje mrtvih, bugarske vozove…
Tako se ni kandidatske liste, kada je u pitanju zastupljenost žena, ne razlikuje od drugih dijelova BiH. Formalno, ispunjena je rodna ravnopravnost na listama koju propisuje Izborni zakon. Svaka stranka na svojim listama ima više od 40% žena. Ovdje govorimo o strankama koje zaista imaju kandidate na mostarskim izborima, a ne o strankama koje izlaze sa samo jednim kandidatom i time ostvaruju pravo da „griju stolice“ velikima u biračkim odborima.
Statistika se, međutim, mijenja onog trenutka kada pogledamo koliko je žena nositeljica listi u šest mostarskih izbornih jedinica i listi za Grad Mostar. Od 52 nositelja listi stranaka sa više od jednog kandidata, žena je – 10. To nije ni 20%.
Po riječima Maje Gasal Vražalica, direktorice nevladine organizacije Akademije za žene, ovo ne treba biti iznenađenje, niti nešto specifično za Mostar.
– Podsjetit ću vas da su 2018. godine na Općim izborima za Kanton Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, gdje bi se očekivalo i gdje stremimo ka tome da krenu sa modernijim i ravnopravnijim odnosom spram polova, od svih političkih subjekata i kandidatskih listi, imali samo jednu ženu nositeljicu liste, kaže Gasal Vražalica za Interview.ba.
Iako tek treća po ukupnom broju kandidata, Naša stranka ima najviše žena nositeljica listi. Njihove žene vode svoje timove u četiri od šest izbornih jedinica u kojima su se kandidovali. Prati ih lista „Ostajte ovdje – Zajedno za naš Mostar“, sa dvije nositeljice listi od sedam. Svi ostali – po jednu.
– To se treba analizirati sa više aspekata. Kada stranka kandidira ženu za načelnicu ili je odredi za nositeljicu liste, to je pretežno u onim područjima gdje je minimalna, gotovo nikakva mogućnost da stranka ostvari rezultat gdje bi ta žena izvojevala pobjedu za načelnicu, recimo, te općine. Na mjestima za nositeljicu liste je veća šansa, ali zaboravljate – ja sam analizirala neke liste na Općim izborima, gdje su muškarci pristali na to i svesrdno podržali ženu kandidatkinju, ali kada analizirate vidite mašineriju muškaraca gdje je 14 ili 16 ili 18 muškaraca se ujedinilo i odugrali takvu strategiju da su apsolutno podigli se, prešli 10% cenzusa za kretanje unutar liste, preskočili je i ta žena uopšte nije ušla u kvotu mandata koje je stranka osvojila, napominje Gasal Vražalica.
– Zašto to muškarci rade? Zato što duže učestvuju u izbornom procesu i znaju sve malverzacije koje se dešavaju, znaju put kako odraditi kampanju, dok žene stoje na info-pultovima, muškarci se bave drugim procesom izborne kampanje gdje će svoju ekipu, svoje biračko tijelo, svoje članstvo ucijeniti na taj način da „mojim prolaskom ti ćeš dobiti ovu komisju, onaj odbor, uključiću te“… To žene ne rade. Problem u svemu ovome nije u tome što su žene manje sklone koruptivnim radnjama, jer možda žene nisu bile u poziciji da to učine, ali odgovorno tvrdim da žene još uvijek ne znaju izborni proces, ne znaju voditi svoje kampanje, pristale su da opslužuju stranačku infrastrukturu, da odrade sve što se tiče stranke, da stranka napreduje, da se odradi terenski rad, kaže Gasal Vražalica.
Kandidatkinje na mostarskim izborima vjeruju da žene imaju dovoljno aduta u iznalaženju rješenja za poboljšanje života u Mostaru. Amna Popovac, kandidatkinja Platforme za progres, u razgovoru za Interview.ba, navela je organizovanost i predanost žena poslu koji obavljaju.
– Dok je muškarcima sve neka vrsta takmičenja i uglavnom forsiraju one teme oko kojih se godinama spore i ne mare za svakodnevne probleme, žene se okupe oko tih “svakodnevnih problema” oko kojih se slažu da postoje i da ih treba riješiti i rade na tome svaki dan dok ih riješe. Vjerovatno bi taj “ženski pristup” pomogao Mostaru i njegovim građanima. To bi bila dobra polazna tačka, nakon koje bi se moglo raditi na ekonomskom razvoju grada. Smatram da bi bilo koja žena bolje vodila grad, pamtenije i odgovornije trošila gradski budžet i pazila svoje sugrađane, smatra Popovac.
Na predaniji sistem rada žena ukazuje i Lana Prlić iz SDP-a, koja kaže da se to čak može vidjeti i prilikom javnih nastupa.
– Žene će uvijek željeti da se puno bolje pripreme za određene javne nastupe i puno češće će reći da nisu ekspertice u određenom polju, dok će muškarci nerijetko javno nastupati čak i bez pripreme. Žene su malo pažljivije u svemu tome. Tri puta mjere, jednom sijeku, ističe Prlić.
Uprkos tome, žene na kandidatskim listama rijetko kada probiju „stakleni plafon“ propisan zakonom.
Maja Gasal Vražalica smatra da zastupljenost žena kao nositeljica kandidatskih listi ne govori o strankama kao strankama, već govori o ženama u strankama.
– Ako uzmemo u obzir da su i žene zastupljene, aktivno uključene i opredijelile se za stranački, politički aktivizam, u tom smislu da troše svoju energiju, sigurno učestvuju sa određenim finansijama, odlaze na sastanke različitih stranačkih odbora i da investiraju i daju od sebe možda i više nego muškarci; one su te koje organizuju tribine, okrugle stolove, a čak i kao političarke i stranačke aktivistice se više, nažalost, posvećuju humanitarnom radu nego političkom djelovanju, onda tu više problem ne trebamo adresirati strankama ili generalizirati taj problem, već krivce treba nazvati pravim imenom i to su žene u političkim strankama, kaže Gasal Vražalica.
Primjećuje da žene u strankama ne zahtijevaju da ih se ravnopravno tretira, a to nije problem muškaraca.
– Čak mislim da, kako se one danas ponašaju i kako ne sudjeluju dovoljno u političkom životu u smislu da se od njih čuje neki glas, nego da su pretežno megafon političkih stranaka, pretežno lidera. Kada analizirate njihove fan-page, stranice i ostalo, vidi se da su rijetke žene koje su zaista žene političarke, nego su to megafoni koji prenose saopćenja stranaka, lidera i ostalo. Na ovu temu se prije može naći sagovornik muškarac unutar političke stranke nego sagovornica, kaže Gasal Vražalica.
Razlog za to vidi u činjenici da i žene imaju iste pobude za stranački i politički aktivizam kao i muškarci.
– Nema toga da su se one uključile da bi postigle ravnopravnost, nego žene koje i dobiju neke pozicije unutar stranke i van stranke, ako govorimo o skupštinama, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i upravnim, nadzornim i svim dugim odborima, agencijama i slično – one ne nastavljaju ili čak ni ne započinju da se bore za sve žene koje su ostale mimo tih struktura. To je nešto za šta su adresa žene, smatra Maja Gasal Vražalica.
Međutim, kao najveći problem, Gasal Vražalica vidi činjenicu da žene rijetko kada pristaju da budu predsjednice mjesnih, općinskih, kantonalnih, regionalnih odbora, a stranke bez ikakve statutarne odredbe, nego je to postalo jedna nevidljiva praksa, po defaultu imenuju predsjednike kantonalnih ili općinskih odbora kao nositelje listi.
– Bio on dobar kao predsjednik odbora, da li je nešto postigao, da li je neko vršio evaluaciju njegovog rada, koliko je on povećao članstvo, promociju stranke, sproveo neke politike unutar tog odbora, to niko ne vrši, nego je on dobar prijatelj, ili je rođak, ili je dobar poslušnik viših stranačkih organa i on može da prespava cijeli mandat predsjednika odbora, on će biti nosilac. Sada se postavlja pitanje zašto žene unutar političkih stranaka izbjegavaju da se uopće kandidiraju za predsjednice odbora i zašto kada se kandidiraju ne odrade kampanju na način da budu izabrane, pa da budu nositeljice listi. Zato nemamo puno ili imamo zanemariv broj kandidatkinja nositeljica listi, kaže direktorica Akademije za žene.
Za izbore u Mostaru su se kandidovale 163 žene. Tek kada se prebroje svi glasovi i zaključe rezultati izbora, znat ćemo koliko njih će ući u Gradsko vijeće i da li će moći utjecati na unaprijed dogovorenu raspodjelu funkcija.
