December 2020

Za kraj godine: Najčitanije na Interview.ba u 2020.

Godinu iza nas obilježili su pandemija, afere, izbori… Interview.ba je nastojao da sve vrijeme bude uz vas. Donosili smo vam priče iz cijele Bosne i Hercegovine, razgovore sa političarima, stručnjacima iz različitih oblasti, ali i sa običnim ljudima.

Naši su tekstovi doprli do velikog broja ljudi – skoro šest miliona samo na Facebooku!

Za kraj godine, donosimo vam listu najčitanijih tekstova na našem portalu. I u Novoj, 2021. godini Interview.ba ostaje uz vas. Želimo vam sretnu i uspješnu Novu godinu!

Predsjednik VSTV Milan Tegeltija na vrućem, limenom, krovu

„VSTV zaslužuje drugačijeg, profesionalnog predsjednika”  jasna je poruka koju je u petak 27. novembra 2020. u javnost plasirao Ured Visokog predstavnika u BiH (OHR) te pozvao Milana Tegeltiju, predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) da podnese ostavku „kako bi se vratio integritet ovoj istaknutoj pravosudnoj funkciji.“

Heroji našeg vremena: Život u BiH bez suživota i pomirenja nema smisao

Uskom, neoznačenom šumskom stazom na Trebeviću, spustili su se Amir Smječanin i Krsto Rakić do Kazana, mjesta na kojem su od sredine 1992. do druge polovine 1993. godine ubijani građani Sarajeva. U ime mirovnih aktivista, položili su cvijeće za žrtve, čiji se broj ne zna ni danas, 27 godina nakon što su njihova tijela bačena u jamu

Mevlida Mehanović poručila Srebreničanima: Vi ste „vojska“ spremna za promjene na bolje, a ja ću biti vaš glas

Tijekom godina bavljenja aktivizmom u okviru Udruženja povratnica „Podrinjka“, Mevlida Mehanović, uočila je mnoge nepravilnosti koje tište Srebrenicu. Shodnom tome kao članica Naše stranke odlučila se kandidirati za Skupštinu, te svojim znanjem i iskustvom kroz skupštinske klupe potencirati na promjenama koje su nužne za ovaj grad.

Boška Ćavar, kandidatkinja Naše stranke: Mene pozivaju u svojstvu osumnjičenika?! Za šta ja mogu biti optužena?

Nakon što je uspjela zaustaviti nelegalnu gradnju ispred svoje zgrade, Boška Ćavar, kandidatkinja Naše Stranke na području Jugozapad, dobila je poziv za saslušanje kao – osumnjičena. Prijavu protiv nje su, prema pisanju medija, podnijeli investitori zaustavljenog projekta: Ante Vidačak i Božo Krstanović.

Nakon što je protiv njega podignuta optužnica, Hodžić dijeli “misli” iz sapunice Ezel

Nakon što je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv Fadila Novalića, premijera Vlade Federacije BiH, Fahrudina Solaka, suspendovanog direktora Federalne uprave civilne zaštite i Fikreta Hodžića, vlasnika poljoprivrednog gazdinstva “Srebrena malina” zbog afere “Respiratori“, javnost je zaintrigirala Instagram objava Fikreta Hodžića.

Rat u BiH uništio je snove Rusmira da postane pilot, umjesto toga obukao je vojnu uniformu: „Nakon svega vas zaborave“

Odrastajući u jednom mirnom okruženju i sretnom djetinjstvu, Sarajlija Rusmir Piralić kao dijete koje je rođeno u Jugoslaviji, nije ni sanjao da će jednog dana biti sudionik rata. Kao odličan učenik osnovne škole upisao je Srednju Vojnu školu koja je tada bila u Rajlovcu sa željom da jednog dana postane pilot.

Goran Nezirović, sudija Vrhovnog suda FBiH i član VSTV BiH: Naš sudski sistem ne odgovara standardima pravne države i vladavine prava

Sudija Vrhovnog suda FBiH i član VSTV BiH Goran Nezirović za interview.ba objašnjava stanje u pravosuđu uz ocjene da on ne odgovara standardima pravne države i vladavine prava, da se najveći sporovi u pravosuđu vode oko ocjenjivanja i imenovanja, da loš sistem imenovanja devastira pravosuđe, da je Vrhovni sud BiH neophodan jer bi obezbjedio više pravde za sve građane,  da su prisutni različiti oblici pritiska na pravosuđe, te da česte afere, pogotovo one vezane za imenovanja,  kompromituju izbor članova Vijeća, diskredituju kandidate i treće osobe i nastavljaju kreiranje opšteg nepovjerenja u rad VSTV.

FELJTON: Dayton 25 godina poslije

Feljton Senke Kurt povodom obilježavanja 25 godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma:

Sve u redu samo je nejasno kuda sve ide

Holbrooke: Bosanci su neorganizirani, Milošević nepošten, Tuđman nezainteresiran

Do sada otkriveno 128 funkcionera Kantona Sarajevo koji su „zaboravili“ prijaviti imovinu i prihode

Ukupna vrijednost imovine koju su prijavili nosioci izvršnih funkcija, savjetnici i izabrani dužnosnici u Kantonu Sarajevo iznosi oko 127 miliona konvertibilnih maraka. Ipak, neki nosioci javnih funkcija su „zaboravili“ prijaviti što imovinu, što prihode.

INTERVIEW.BA ISTRAŽUJE: Ko su stranke i kandidati/kinje koji/e žele da vode Mostar?

Interview.ba je u tri nastavka istražio ko su kandidatkinje i kandidati na mostarskim izborima. Nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) objavila spiskove ovjerenih političkih subjekata za izbore u Gradu Mostaru.  Atmosfera 12-godišnje blokade izbornog procesa rezultirala je brojnim strankama i nezavisnim kandidatima, koji su se borili za poziciju u novom Gradskom vijeću, a koje će indirektno izabrati gradonačelnika. Odlučili smo istražiti koliko informacija putem Interneta građani/ke mogu saznati o strankama, ljudima i ženama, koji/e žele u budućnosti da ih predvode.

Edin Forto: Vakcine nam danas potvrđuju da smo osuđeni na humanitarnu pomoć i nečiju dobru volju

U razgovoru za Interview.ba, novi/stari premijer Vlade Kantona Sarajevo otkriva koje konkretne korake njegova Vlada namjerava poduzeti kada su u pitanju gorući problemi građana Sarajeva – odgovor na pandemiju koronavirusa i zagađenje zraka. Zdravlje, kaže, nije političko pitanje, a puno posla je pred nama kada se radi o temi konsolidacije i reforme zdravstva u Sarajevu.

Razgovarala: Mirna Stanković – Luković

INTERVIEW: Imena budućih ministara u novoj Vladi Kantona Sarajevo, na čijem čelu ćete se ponovo naći, su poznata. Da li ste već imali priliku da upoznate buduće ministre i razgovarate sa njima o planovima nove Vlade ili se ti planovi prave na sastancima političkih predstavnika Četvorke?

Forto: Ovih dana komuniciram s njima i polako se nalazimo, elektronski i uživo, kako okolnosti nalažu.

Program Četvorke već postoji i ministri su ga dužni slijediti. Ali bitno je i da svaki član Vlade odredi šta mu je najbitnije, kako bi cijela Vlada mogla pomoći.

INTERVIEW: Da li u pripremi planova učestvuju i samostalni zastupnici u Skupštini KS koji, zajedno sa Četvorkom čine novu većinu?

Forto: Samostalni zastupnici su imali ravnopravno učešće u pripremi programa.

INTERVIEW: Da li smatrate da je postojala objektivna potreba za formiranjem Ministarstva za visoko obrazovanje? Zbog čega je pitanje mladih dodijeljeno ovom ministarstvu, s obzirom da se u ovoj kategoriji nalaze osobe od 15 do 30 godina? Ko će se baviti pitanjima i problemima mladih od 15 do 18 godina, ali i mladih koji su odlučili da ne upisuju visokoškolske ustanove?

Forto: Postojala je potreba i o tome smo razgovarali i kod formiranja vlasti nakon izbora 2018. godine. Sada smo se odlučili na taj korak.

Glavni razlog je Sarajevski univerzitet, koji je budžetom veći od nekih kantona. Teško je naći jednu osobu i očekivati da detaljno razumije sve izazove u predškolskom, osnovnom, srednjem, visokom obrazovanju, a pored toga još razumjeti Univerzitet u vlasništvu Kantona i problematiku mladih.

Pitanje mladih nije ograničeno na obrazovanje i neće biti prepreka da se pokriju potrebe cijelog dobnog razdoblja koje pominjete. Normalna je demokratska praksa da se više sektora spoji u resore. Bitno je samo da u određenom trenutku veličina resora ne postane teret, kakav je bio slučaj s obrazovanjem.

INTERVIEW: Da li ćete ponovo pokrenuti pitanje EDUS-a? Da li je u planu rješavanje pitanja prostora za rad?

Forto: EDUS i ostale organizacije koje se bave napretkom djece sa poteškoćama u razvoju će biti dobrodošli partneri vladi. Oni posjeduju znanje i motivaciju koja se rijetko nalazi u državnoj službi. U jednoj od mjera našeg programa je i mogućnost uvođenja eksperimentalnih programa u naš obrazovni sistem, pa ne vidim problem da se na jedan takav poziv javi bilo koja od organizacija koje pomažu našoj djeci. Ne vidim problem da jedan ili dva objekta iz JU Djeca Sarajeva budu organizovani kroz programe koji na inovativan način djeluju kako bi ovoj grupi djece pomogli da prevaziđu najizazovnije razdoblje odrastanja. „Netipična“ djeca moraju dobiti značajniju pažnju od „tipične“ djece. Vlada će učiniti koliko može da tako i bude.

INTERVIEW: Da li ste u periodu između dva mandata pratili šta se dešava sa realizacijom mjera koje je prethodna Vlada na čijem ste čelu bili? Da li ćete tek trebati uraditi reviziju šta je uradila, a šta odbacila Vlada Marija Nenadića?

Forto: Vlada koja nas je naslijedila nije usvojila naš program, a ne sjećam se da su usvojili i objavili svoj. Znam da su neke dobre stvari nastavili, a neke obustavili. To je normalno. Svaka vlada ima svoje prioritete. U narednom periodu ću imati bolju sliku kad je u pitanju ova tema.

INTERVIEW: Na koji način Vaša nova Vlada planira odgovoriti na pandemiju coronavirusa, s obzirom da je ovo jedno od gorućih pitanja? U jednom od prethodnih intervjua ste najavili smjene u Domu zdravlja – na koji način očekujete da to riješi barem dio problema? Koje konkretne korake namjeravate poduzeti, izuzev smjena menadžmenta?

Forto: Zdravstvene posljedice pandemije građanstvo osjeti najviše kroz primarnu zdravstvenu njegu. Prateći rad ove institucije, došao sam do zaključka da se ona boljim upravljanjem može daleko bolje pokazati u svakodnevnom kontaktu s osiguranicima koji traže zdravstvenu uslugu. Poznato je da je upravo Dom zdravlja kao nosilac primarne zdravstvene njege dugi niz godina služio kao valuta za političke dogovore postignute pri mnogobrojnim smjenama kantonalnih vlada. Takav pristup se i vidi u svakodnevnom poslovanju. Krajnje je vrijeme da se ova institucija otme iz ruku politike i vrati osiguranicima.

Od konkretnih koraka, izdvojio bih hitno ujednačavanje rada COVID ambulanti u svim dijelovima kantona, otvaranje stvarnih drive-in mjesta za testiranje i nalaze, kao i bolju opremljenost zdravstvenih radnika za rad u ovakvim uvjetima. Zdravstveni radnici su na prvom frontu odbrane od pandemije.

INTERVIEW: Da li kantonalne vlade imaju mogućnost nabavke vakcina protiv COVID-19 za svoje stanovnike?

Forto: Još ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. Tragično je da postavljate to pitanje, očigledno imajući na umu da državne i entitetske vlasti pokazuju strašnu nesposobnost ponašanja u ovakvim situacijama kad cijeli svijet nešto želi. Respiratori su bili primjer u ranoj fazi pandemije, a vakcine nam danas potvrđuju da smo osuđeni na humanitarnu pomoć i nečiju dobru volju, jer kad nešto sami radimo, onda to radimo loše. Meni je često neugodno kakve osobe nas vode i kakvu sliku o nama šalju u svijet. Ukratko, ako bude postojala mogućnost kantonalne intervencije, pobrinut ću se da do nje dođe, samo što ne znam u ovom trenutku da li je to moguće.

INTERVIEW: Da li će Vaša Vlada zvanično tražiti od UKCS-a i Opće bolnice podatke o smrtnosti COVID-19 pacijenata koji su bili priključeni na respirator? Javnost do sada nije dobila ovaj podatak, konkretno od UKCS-a.

Forto: Ne vidim razlog da ne dobijemo ovaj podatak. Znamo da je u cijelom svijetu respirator krajnji alat i da služi osobama koje su već u životnoj opasnosti. Ne vjerujem da naše statistike puno odskaču od regije i svijeta.

INTERVIEW: Da li ćete revidirati finansijska izdvajanja za UKCS, s obzirom na smanjeni broj usluga, posebno tokom pandemije?

Forto: Odnos prema kliničkom centru će biti zasnovan isključivo na interesu građana Sarajeva i njihovim zdravstvenim potrebama. Ne podržavam „rat bolnica“ niti mislim da se preko pacijenata treba voditi bilo kakva politička borba. Zdravlje nije političko pitanje.

INTERVIEW: Da li ćete tražiti reviziju i eventualno smanjenje cijena usluga koje UKCS i Opća bolnica naplaćuju od ZZO KS, s obzirom da su, prema nedavno objavljenom cjenovniku usluga sa UKCS, neke usluge značajno skuplje od cijena u privatnim poliklinikama i ordinacijama?

Forto: Prelazak na plaćanje zdravstvenih ustanova po usluzi i po tačno određenom cjenovniku će napokon označiti reformu našeg zdravstvenog sistema. Sarajevo ima glomazan zdravstveni sistem često neusklađen s okvirnim Federalnim zakonima. Puno posla je pred nama kada se radi o temi konsolidacije i reforme zdravstva u Sarajevu.

INTERVIEW: Spor na relaciji Univerzitet u Sarajevu – Medicinski fakultet – UKCS već odavno traje. Da li očekujete skoro rješenje tog problema i da li će se Vaša Vlada angažovati da se ovaj problem riješi?

Forto: Već sam odgovorio na ovo pitanje.

INTERVIEW: Da li planirate tokom svog novog mandata povećati broj ljudi u Ministarstvu prostornog uređenja koji će raditi na pitanjima okoliša, s obzirom da trenutno pri Ministarstvu radi samo jedna osoba, a pri Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove imaju samo dva inspektora koji se bave ovim pitanjem?

Forto: Nije popularno širiti administraciju i zapošljavati nove ljude u naš glomazni administrativni sistem. Na mnogim mjestima imamo višak, a istovremeno na nekim mjestima manjak osoba. Vi ste dobro identificirali jedno od mjesta gdje fali stručne pomoći u samim institucijama i Ministarstvu. Vrlo pažljivo ćemo se kretati unutar naših finansijskih mogućnosti i sa posebnim naglaskom na to da se ne smije ukupno povećati administracija u Kantonu.

INTERVIEW: S obzirom na važnost i pažnju javnosti koju ima problem aerozagađenja u Sarajevu, da li bi se trebala razmotriti mogućnost da zaštita okoliša dobije zasebno ministarstvo? Do sada je praksa da ovo pitanje bude smješteno unutar ministarstva prostornog uređenja i građenja, a na čelu ovog ministarstva obično budu ljudi iz građenja, a ne iz zaštite okoliša, pa ovaj problem ostane potisnut.

Forto: Problem zagađenosti zraka će biti jedan od glavnih sa kojima će se Vlada baviti. Ovaj problem ne bi bio zanemaren taman da zaštite okoliša nema nikako u bilo kojem ministarstvu. To što se neko ministarstvo nekako zove neće uvjeriti građane da je problem riješen. Proći će godine prije nego punim plućima budemo disali cijelu zimu i ljeto, ali konkretna akcija na ovu ključnu činjenicu za kvalitet naših života počinje odmah i ne bi smjela stati narednih 20 godina. Sve buduće vlade moraju staviti problem zraka u vrh svojih prioriteta. Zašto to nije bio slučaj prije naše vlade Šestorke, ostaje misterija.

INTERVIEW: Na koji način planirate raditi sa općinskim vlastima na rješavanju problema zagađenja vazduha i postoji li mogućnost rješenja planirane gradnje kongresnog centra u Novom Gradu, a gdje je došlo do sukoba između općinskog načelnika Efendića i sada bivšeg ministra Kapidžića?

Forto: Pozvat ćemo opštine da se uključe u naše projekte subvencija za utopljavanje kuća i zamjena peći za loženje. Ovo mora biti masovna akcija kako bismo već sljedeću zimu osjetili lagani napredak.

Problem kongresnog centra u Novom Gradu nije problem zraka, već činjenice da se ovakvi mega projekti naječešće završe gradnjom nepotrebnog stambenog prostora, a skoro nikad gradnjom prijeko potrebne društvene infrastrukture, vrtića, škola, parkova, pa i kongresnih i drugih komercijalnih sadržaja. Imam niz pitanja u vezi sa pomenutim projektom u Novom Gradu.

INTERVIEW: Na koji način planirate sarađivati sa novim općinskim načelnicima? Da li već imate neke zajedničke planove? Kakvu saradnju ste imali sa bivšim načelnicima?

Forto: Federalni zakon o upravljanju razvojem predviđa formiranje kantonalnih savjeta za razvoj. Po zakonu, ovakvim tijelom predsjedava kantonalni premijer, a članovi su načelnici. Ja sam formirao ovaj savjet u prvom dijelu mandata u 2019. godini i već se moglo osjetiti da bolje sarađujemo s opštinama, čak imajući u vidu da su te opštine vodili naši politički protivnici. Tadašnji načelnici Centra, Vogošće, Ilijaša i Ilidže mogu posvjedočiti koordiniranom i principijelnom pristupu pomoći lokalnim zajednicama. Zašto ovo tijelo nije ranije uspostavljeno, i to je misterija.

INTERVIEW: Da li će Vaša Vlada podržati Povorku ponosa 2021. godine? Da li planirate raditi na izmjenama zakona kako bi LGBTIQ osobe bile ravnopravne u društvu? Šta su, po Vašem mišljenju, prioriteti koji se moraju riješiti kako bi LGBTIQ osobe dobile, ako ništa drugo, pravnu sigurnost?

Forto: Vlada ne treba podržavati Povorku, već treba obezbijediti sigurno održavanje svih događaja, protesta ili šetnji, koji se organizuju u skladu sa zakonom. To, naravno, uključuje i Povorku ponosa. Nijedna vlada ne smije birati da li će raditi po zakonu ili ne. Ako imate neke konkretne kantonalne zakone na umu kako bi LGBT populacija dobila dodatnu pravnu sigurnost, molim vas da mi dostavite. Rado ćemo raditi na unapređenju zaštite ljudskih prava svih, pa tako i građana koji pripadaju pomenutoj grupi.

Zagađene godine: Šta smo disali 2020?

Novu, 2021. godinu cijeli svijet iščekuje s nestrpljenjem i nadom. S početkom vakcinacije protiv COVID-19 čovječanstvo očekuje da će se vratiti iz novog normalnog u – staro normalno.

Piše: Mirna Stanković – Luković

Na ovom se talasu nade ljuljuškaju i građani Bosne i Hercegovine, iako, objektivno, nemaju baš previše razloga za optimizam. Za razliku od susjednih Hrvatske i Srbije koje su započele sa vakcinacijom, vakcina još uvijek nije ni stigla u BiH. Možda će na proljeće. A kao i svake godine, u Novu prenosimo pun kofer starih, nikad riješenih problema. Među njima je i zagađenje vazduha.

Prema izvještaju Evropske agencije za okoliš (EEA) objavljenom u septembru 2020. Bosna i Hercegovina je na drugom mjestu u Evropi po broju stanovnika koji preminu usljed zagađenosti okoliša. Na stotinu hiljada stanovnika skoro 160 premine. Smrt jedne od osam osoba povezana je sa zagađenošću okoliša.

I dok u razvijenim zemljama proučavaju da li koronavirus može preživjeti na površini PM čestica i tako živjeti duže i putovati dalje, dok mjere količinu PM čestica u prostorijama u kojima se nalazi peć na drva i razmatraju da li da uvedu da peći na drva prodaju uz obavezna zdravstvena upozorenja, mi još uvijek pokušavamo da prebrojimo koliko peći uopšte ima u sarajevskoj kotlini i implementiramo mjere donesene 1972. godine.

Istovremeno, zelene površine u glavnom gradu Bosne i Hercegovine preko noći postaju gradilišta, na kojima niču visoke zgrade koje dodatno pogoršavaju i onako rizičan kvalitet zraka u Sarajevu.

Zrak koji udišemo, čini se da nije na listi prioriteta vlasti u Bosni i Hercegovini.

Zakon o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka, na primjer u Kantonu Sarajevo postoji, no, praktično je mrtvo slovo na papiru. Kad je riječ o Zakonu o zaštiti okoliša, nakon što je teškom mukom usvojen u Zastupničkom domu FBiH, zapelo je u Domu naroda.

Podsjetimo, inicijativu za usvajanje ovog zakona u Parlament su podslali Udruženje “Resursni Aarhus centar u BiH,” (AC Sarajevo), Centar za životnu sredinu (CZZS) i Centar za ekologiju i energiju (CEE). I usvojen je u Zastupničkom domu prije tačno godinu dana. No, u Domu naroda još nije prošao.

– Mi smo u zadnjih sedmica mjeseci nastavili aktivno lobirati da taj zakon prođe i u Domu naroda. Imali smo sastanke sa delegatima iz opozicionih stranaka, pozvali one iz vlasti, htjeli smo im objasniti situaciju, imali namjeru da dobijemo podršku. Obećanje iz opozicije imamo, ali pozicija nikada nije odgovorila na naš poziv niti iskazala interes da se sastanemo – kaže za Interview.ba Emina Veljović, izvršna direktorica Aarhus centra u BiH.

Kaže da su nezvanično, u razgovoru s jednim od dužnosnika Doma naroda, još krajem prošle godine, dakle, prije pandemije, dobili informaciju da niko nema ništa konkretno protiv ovog zakona.

– Ali rekli su nam da moramo uzeti u obzir da bi zakon došao na dnevni red mora prije toga biti obavljena “politička trgovina”. To je nezvaničan stav pozicije. Tako je sad zakon u političkom limbu – ističe Veljović.

Istovremeno, tokom predizborne kampanje šire nacionalističke poruke “Samo vam mogu pomoći nacionalne stranke, mi čuvamo interese Bošnjaka, Srba i Hrvata”, “Bit će rata”, “BiH nema šanse da opstane”, kandidati/kinje za (grado)načelnik/ice istih tih partija na lokalnom nivou razbacuju se kvazi patriotizmom, ostvarenjima za vrijeme prethodnog mandata, svečanim otvaranjima kontejnera i bandera ili jednostavno neralnim idejama i vizijama, ne bi li uboli koji glas.

U predizbornim sloganima nema mjesta za crnu statistiku. Prema podacima iz Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona samo u 2018. godini, a riječima  dr. Nadine Nuhbegović, zagađen zrak je uzrokovao 29 posto smrti od moždanih udara, 20 posto smrti od raka pluća, 31 posto bronhitisa kod odraslih osoba te 23 posto bronhitisa kod djece.

A kad smo kod djece, gdje smo navodno najosjetljiviji, evo još jednog šokantnog podatka, s kraja 2019., a prije pojave pandemije.

Koji dan uoči ove godine u UKC su svakodnevno hospitalizirana djeca s respiratornim problemima, a što se povezivalo sa zagađenjem zraka.

Načelnik Klinike za dječje bolesti dr. Edin Husarić potvrdio je da je 19. decembra 2019. u UKC Tuzla hospitalizirano 73 djece.

– To su najčešće djeca od 3 do 6 mjeseci. Ovo je do sada najveći broj smještene djece na Klinici. Danas smo uz 73 djece smjestili i 53 majke. Mi njih zadržavamo pet do sedam dana i kad se steknu uslovi za nastavak terapije kući onda ih puštamo – kazao je dr. Husarić.

Zdravstveni troškovi za bolesti nastale uslijed zagađenog zraka, prema procjeni Svjetske banke, iznose 5.7 triliona dolara na globalnom nivou, što je 4,8 posto ukupnog globalnog BDP-a. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina 20 posto od ukupnog BDP-, odnosno 18 milijardi eura, troši se na posljedice kvalitete zraka.

Vlast zagađenje pravda radnim mjestima, ne pitajući se ko će raditi kada obolimo ili umremo zbog zagađenja!

Oni koji budu i dočekali penziju, dočekat će i da uđu u grupu ljudi za koje zagađenje zraka ima izuzetno loše efekte.  

Studija objavljena u časopisu The Lancet 2016. godine otkrila je kako dugotrajna izloženost zagađenju zraka pridonosi napredovanju srčanih bolesti ubrzavanjem ateroskleroze, glavnog uzročnika srčanog i moždanog udara. Pokazalo se da su osobe treće životne dobi i osobe s hipertenzijom najosjetljivije na ove zdravstvene učinke.

– S obzirom na to koliko različitih problema zagađen zrak pravi po ljudski organizam, uopće nije iznenađenje da pojačava dejstvo kod oboljelih od Korona virusa jer zaista nema dijela tijela kod kojeg nisu pronađene bolesti koje su uzrokovane zagađenim zrakom. Problem ove vrste zagađenja je što ove leteće čestice zbog svoje male veličine idu duboko u pluća, prolaze preko pluća u krvotok i onda dospiju do svake ćelije tijela, rekao je za Interview.ba Anes Podić.

Vlada Kantona Sarajevo je nedavno izmijenila Odluku o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka u KS kojom je zabranjeno korištenje i posjedovanje uglja, ali ova Odluka tek treba da se nađe pred skupštinskim zastupnicima.

– Pošto je sve ovo ovdje formalno, kompletne službe, svi koji rade u javnom sektoru, sve je to formalno, tako je i ta Odluka formalna, kao i ona prije nje. A zašto? Zato što bilo jedan posto ili 0,6% to niko ne može iskontrolisati. Ko će iskontrolisati na Bistriku, na primjer, da uzme ugalj iz nekog domaćinstva i nosi ga na analizu? To je totalna formalnost, da kompletan ovaj aparat opravda sebe da nešto radi. Ja kad sam to vidio, rekao sam – od ovog nema ništa. Možete vi formalno usvajati, ja odoh sutra, vi se i dalje igrajte Kantona, čistog zraka i urbanizma. Ja ako ću uraditi tu odluku, uradit ću je sa Članom 17a koji zabranjuje korištenje uglja, rekao je Faruk Kapidžić za Interview.ba.

Osim uglja, jedan od najvećih zagađivača je i saobraćaj. Pored toga što vozila svakim svojim prolaskom podižu PM čestice, iz auspuha izlaze i drugi zagađivači – CO2 i azotni oksidi.

Od početka ove godine, u sklopu redovnog tehničkog pregleda vozila, obavezan je i takozvani EKO test, prilikom kojeg se ispituje da li vozilo u okviru svoje ekološke kategorije emituje štetne gasove u opsegu dozvoljenih granica. Od tada je značajno je porastao broj ustanovljenih neispravnosti povezanih sa ispitivanjem ispušnih plinova – samo u prvoj polovini ove godine broj nepravilnosti je povećan 60 puta u odnosu na cijelu prošlu godinu.

Problem zagađenosti zraka u neće se riješiti ni brzo, ni lako, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da je da poslove inspekcijskog nadzora nad propisima o zaštiti i poboljšanju obavljaju slovom i brojem dva inspektora.

– U cilju efikasnosti, a na osnovu ranijeg ranijeg iskustva i prakse, inspekcijski nadzori se prioritetno  vrše na mjestima i kod subjekata koji bitno utiču ili mogu uticati na povećanje zagađenja, a prije svega kod subjekata koji su u prethodnoj sezoni ili ranije evidentirani kao prekršioci Odluke i/ili Plana.  Prioriteti u radu se usklađuju sa dostavljenim zahtjevima i podacima sa terena. U skladu sa potrebama i mogućnostima, KUIP-e organizuje rad  nadležnih inspekcija  u smjenama kao i tokom vikenda. KUIP-e je o provedbi Plana redovno dostavljao  mjesečne, a po potrebi i vanredne informacije  resornom Ministarstvu i Vladi, navedeno je iz Uprave za inspekcijske poslove u odgovoru na upit koji je poslao Interview.ba.

Situacija nije bolja ni na državnom nivou – Bosna i Hercegovina poslovično potpisuje i ratificira pravno obavezujuće međunarodne ugovore koje ne može ispuniti. Osim toga, BiH je obavezna uskladiti svoje zakonodavstvo sa pravnom stečevinom Evropske unije.

– Kada je zaštita okoliša u pitanju, jako je velika razlika u propisima u EU i u BiH. Postoji Poglavlje 27 u pregovorima sa EU koje se tiče usklađivanja zakona i propisa iz oblasti okoliša sa zakonima, propisima i standardima u EU. Ovaj dio spada u grupu propisa koji su najmanje usklađeni sa evropskom pravnom stečevinom, rekao je za Interview.ba Enis Omerčić iz Federalnog hidro-meteorološkog zavoda.

Rješavanje problema zagađenosti će morati uključivati sve nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini. Općine će morati raditi mnogo više na zaustavljanju nelegalne gradnje i nadzoru radova koji se vrše na njihovim teritorijama, kantoni će morati donositi strože propise, ali i kontrolisati rad javnih preduzeća, Federacija BiH prestati ignorisati lokalne propise. Dok god zagađenost zraka ne bude zajednički problem već pitanje interesa pojedinaca, rješenje će se teško naći.

Azrudin Husika, direktor Regionalnog centra za obrazovanje i informisanje iz održivog razvoja za jugoistočnu Evropu (REIC), smatra da rješavanje ovako krupnog problema kao što je zagađenje vazduha mora biti i društveni prioritet i društvena akcija.

– Moramo napustiti ovaj tradicionalni model u kojem je „neko“ kriv i „neko“ je dužan da riješi problem kvaliteta zraka, a mi možemo kao građani raditi šta hoćemo, rekao je Husika na online konferenciji Od inicijative do rješenja za zdrav zrak u Kantonu Sarajevo u organizaciji Fondacije Heinrich-Böll.

Jasminka Bjelavac, projektna menadžerica u Fondaciji Heinrich-Böll, istaknula je da je ono na čemu bi trebalo raditi u narednom periodu je registar zagađivača, da bi se tačno znalo gdje su ta ložišta koja su problematična i kakva je socijalna karta tih domaćinstava.

– Ja se nadam da će podaci iz tih aktivnosti biti što prije pretočeni u neki akcioni plan sa jasnim vremenskim okvirom i indikatorima kakav kvalitet zraka očekujemo u narednom periodu, rekla je Bjelavac.

UŽIVO: Zemljotres u Hrvatskoj, troje smrtno stradalih, od čega dvoje djece

S obzirom na to da se zemljotres snažno osjetio i u Bosni i Hercegovini, nastava je obustavljena čime je i završeno prvo polugodište, potvrdila je ministrica prosvjete i kulture Natalija Trivić.

Pripadnici Civilne zaštite Banja Luka su u pripravnosti nakon zemljotresa koji se osjetio u Banjoj Luci. Preporučuje se građanima da izađu iz svojih domova dok se ne vidi daljnji razvoj situacije.

Novi potres magnitude 6.3 zatresao je u utorak oko 12.20 sati Hrvatsku.

Središte potresa bilo je 46 kilometara od Zagreba i devet kilometara jugozapadno od Siska na području Petrinje na dubini od 10 kilometara, izvijestio je EMSC.

Potres se osjetio u cijeloj Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i Sloveniji.

KCUS je od početka pandemije dobio stotine miliona, a zaključao vrata klinika

Kako je moguće da će ovu godinu KCUS završiti sa dobiti od više od 10 miliona. Ko će odgovarati što su u najkritičnije vrijeme pandemije klinike bile pod ključem. Kad će inspekcija ući u KCUS

Piše: Senka KURT

Sarajlije se valjda, jedini na Planeti, ne boje koronavirusa nego činjenice da nisu sigurni hoće li u bolnicama biti jedan krevet i za njih.

Direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, najveće zdravstvene ustanove u BiH, dr. Sebija Izetbegović odlučila je na početku pandemije zaključati vrata KCUS-a. Uz najnesuvislije opravdanje “da korona ne uđe u KCUS” i zarazi doktore i medicinsko osoblje.

Istovremeno, na račune KCUS-a i dalje su se slivalo stotine miliona konvertibilnih maraka.

Prema Informaciji o osnovnim pokazateljima poslovanja javnih zdravstvenih ustanova u periodu 1.1.- 30.9.2020. godine, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu dobio je najmanje 183.300.000.  Ne računajući donacije u novcu, opremi i aparatima što su velikodušno stizali na Koševo.

No, priču treba vratiti na početak, odnosno  na Odluku o davanju saglasnosti na Statut Kliničkog centra Sarajevo, koja je objavljena u Službenom listu 16. septembra 2013.

Parlament FBiH je tada dao suglasnost KCUS-u na Statut, te su tako najvećoj zdravstvenoj ustavnovi u BiH definiratni, što bi se reklo i dužnosti i obaveze. Tako se u članu 3. ističe da je “UKC javna zdravstvena ustanova u vlasništvu jednog ili više kantona i Federacije BiH”. Član 4. potom definira da su osnivači KCUS-a Federacija BiH i još 5 kantona – Kanton Sarajevo, Zeničko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Unsko-sanski kanton i Srednjobosanski. To praktično znači da će 5 kantona i federalni nivo sudjelovati u finansiranju Kliničkog centra.

U stvarnosti, a i kroz godine priča će se malo “razvodniti”, pa će broj pacijenata iz drugih (osim Sarajevskog) kantona biti sve manji, a samim tim i izdvajanja za KCUS. No, činjenica je, navedeno je dalje da je u ukupnoj cifri od 183.300.000 tek nešto više od 10 miliona stiglo iz ostalih zavoda.

Ko je koliko dao?

Prihodi iz obaveznog zdravstvenog osiguranja procijenjeni su u iznosu od 174.528.000 KM i u ukupnim prihodima imaju učešće od 95 posto. U strukturi prihoda najveće učešće (60 posto) ima prihod domicilnog Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, čije je ostvarenje za prvih devet mjeseci ove godine bilo 110.624.0000, te je za tri posto više nego prošle godine.

Izdvajanje iz ZZO FBiH procijenjeno je na 42.346.000 i na nivou je prošlogodišnjeg. Za 30 posto su manji prihodi iz drugih kantonalnih zavoda, tu su zatim prihodi iz Distrikta Brčkog, iz budžeta, izvan obaveznog zdravstvenog osiguranja, direktna plaćanja, donacije, ostali prihodi… Kad se sve sabere i ove je godine Klinički centar u Sarajevu dobio gotovo jednako kao i prošle godine, odnosno za pedesetak hiljada više. I uštedio još 10 miliona. No, o tome će u nastavku biti više riječi.

Kad je pandemija stigla i u naše krajeve vlasti se kao obično nisu snašle. Pa je palicu glasnogovornice cijeloga zdravstvenog sistema, ničim izazvana, preuzela direktorica Kliničkog centra dr. Sebija Izetbegović i samoinicijativno organizirala konferencije za novinare i obavještavala javnost o broju oboljelih, umrlih, hospitaliziranih. To joj se ne može previše ni zamjeriti jer su krizni i ini štabovi bili zauzeti objašnjavanjem (nikad razjašnjenog) puta pacijenta. Za to vrijeme Sarajlije su umirale, porodice tražile objašnjenja, a crne vijesti prenosile su se poput vjetra.

Direktorica KCUS-a još je koju godinu prije odlučila sama transformirati zdravstveni sistem u Sarajevu, prebacujući Općoj bolnici “Dr. Abdulah Nakaš” prijem pacijenata, koji su naslijepo pogađali da li će se u slučaju potrebe uputiti u KUM ili u Opću bolnicu. Ona je, naime, uz mantru o tome kako je “vratila 100 miliona dugova KCUS-a” preko noći napravila podjele i odredila ko treba liječiti pacijente, ovisno je li riječ o primarnoj, sekundardnoj i tercijalnoj zaštiti.

Primarna, sekundarna i tercijalna obmana

Njene odluke nikada nisu zvanično dovedene u pitanje, a ponovo se vraćamo na Službeni list i jasno naznačenu zadaću KCUS-a. Pa u članu 13. jasno piše:

– Djelatnost UKC je: Specijalističko-konsultativna djelatnost i bolnička zdravstvena djelatnost, kao i zdravstvena djelatnost na tercijernoj razini zdravstvene zaštite koja obuhvaća:

1. specijalističko-konsultativnu djelatnost u okviru koje se: – pružaju izvanbolničke zdravstve usluge radi osiguravanja podrške primarnoj i bolničkoj zdravstvenoj djelatnosti, kao i s ciljem povećanja stupnja rješavanja zdravstvenih problema pacijenata i racionalnijeg korištenja resursa u zdravstvu, – obavlja dijagnostika i liječenje povrijeđenih i oboljelih primjenom standardnih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka, – obavlja potpuna medicinska rehabilitacija.

2. bolničku zdravstvenu djelatnost u okviru koje: – obavlja stacionarno liječenje svih razina zdravstvene zaštite, odnosno sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite primjenom standardnih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka tijekom 24 sata… 

Iz ovoga je vidljivo da je još prije pandemije direktorica Izetbegović, odnosno KCUS prekršio odredbe ugovora između KCUS-a i ZZO KS, te neizvršava ugovorne obaveze prema zavodima zdravstvenog osiguranja, insistirajući da je KCUS samo za tercijalnu zdravstvenu zaštitu.

Federalni je parlament, a na zahtjev opozicionih stranaka trebao 28. januara održati tematsku sjednicu o stanju na KCUS-u. No, to se naravno nije dogodilo. Dobroobaviješteni izvori navodili su da su izvršeni pritisci na predsjedavajućeg Zastupničkog doma Mirsada Zaimovića (SDA), ministra zdravstva dr. Vjekoslava Mandića (HDZ) pa čak i na neke zastupnike iz opozicije.

Sjednica nikada nije održana, u tom je došla pandemija, a u javnosti se sve manje pričalo o masovnom odlasku ljekara, deficitarnih specijalista, nije se više ni predsjednik SDA Bakir Izetbegović hvalio kako je njegova supruga “otjerala lopove i neradnike“, sve se manje govorilo o nedostacima lijekova, gaza i zavoja u KCUS-u. Stanje koje je do tada vladalo u KCUS-u zamijenila je afera “Respiratori”, a građani su pomoć tražili po privatnim klinikama ili ako nisu imali mogućnost za to, stajali u beskrajnim redovima pred domovima zdravlja ili od kuće bezuspješno birali vječito zauzete telefonske brojeve koji su im mogli pružiti kakve takve informacije.

Odlučna u želji da pokaže svoje menadžerske sposobnosti, kako je to činila od dolaska na KCUS (2016.) kad nije propuštala govoriti o svojim uspjesima i nevjerovatnim uštedama (na lijekovima, hrani za pacijente, sredstvima na higijeni) dr. Izetbegović se tokom prvog vala pandemije odlučila za zatvaranje kliničkog centra.

Najprije se slavodobitno slikala u izolatoriju, napravljenim u prostorijama Građevinskog fakulteta, koji nikada nije proradio, zatim je “zaključala” klinike pod izgovorom da to radi zbog svojih kolega, e, kako “korona ne bi ušla u Klinički centar”.

Tajna, opozicija i neznalice

O njenim reorganizacijama koje je počela provoditi prilikom dolaska na KCUS, kolege, doktori počeli su od šala praviti tragedije. Broj kreveta za četiri godine pao je gotovo za 430, što je neusporedivo sa standardima u regionu, a o Europi da i ne govorimo. Tako je broj postelja na 1.000 stanovnika od 2019. bio 3,7, a regionalni je standard 5,7.

Svi koji su u KCUS-u htjeli progovoriti o ovim problemima preko noći su bili smjenjivani ili otjerani. Tek su “dobroobaviješteni izvori” ukazivali na drastično smanjen broj operacija, ukidanju transplantacija bubrega, praznim apotekama, visokoj smrtnosti.

Stanje u KCUS-u nije nikakva tajna, to je potpuno transparentan rad u svakom smislu, ali je veliki problem razgovarati s ljudima koji su u opoziciji, posebno ako su neznalice – poručila je Sebija Izetbegović u februaru zastupniku u Zastupničkom domu federalnog Parlamenta Damiru Mašiću, koji je insistirao da se tematska sjednica o stanju na KCUS-u održi.

Kazala je da se cijela situacija “politizira”, te da je raspoložena za razgovor s “onima koji znaju pročitati izvještaj”.

Treba reći i to da u Skupštinu Kantona Sarajevo, koja je najveći finansijer Kliničkog centra, dr. Izetbegović nikada nije došla da podnese izvještaj za prethodnu ili koju godinu prije. Na sjednicu je slala svoje predstavnike, uglavnom dr. Enru Suljić, koja je, kažu zaposleni u KCUS-u, njena desna ruka, ali i egzekutorica nelogičnih odluka.

Izvještaj za 2019. nikada nije došao pred zastupnike u Skupštini KS, a zastupnica Segmedina Srna gotovo je na svakoj sjednici problematizirala rad KCUS-a tražeći odgovore na vrlo konkretna pitanja. Tako je početkom novembra ove godine predložila da Skupština KS donese sljedeće zaključke:

  1. Obavezuje se  ZZO KSda sve podatke iz BIS-a (Bolnički informacioni sistem), a naročito broj hospitaliziranih bolesnika na svakoj klinici, broj pregleda, broj laboratorijskih nalaza učini dostupnim javnosti kako bi svaki građanin imao uvid u stanje svih javnih zdravstvenih ustanova na području Kantona Sarajevo uključujući i Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.
  2. Obavezuje se ZZO KSda odmah ove podatke objavi na svojoj web stranici i na dnevnoj bazi ih ažurira.
  3. Obavezuje se ZZO KSda ukoliko je neki od podataka povjerljiv da ih posebno dostavi svakom zastupniku Skupštine Kantona Sarajevo.
  4. Obavezuje se ZZO KSda odmah pristupi realizaciji gore pomenuth zaključaka, a Skupštinu izvijesti o učinjenom u roku od 7 dana.

Odgovore na ova i druga pitanja i zahtjeve nikada nije dobila. Skupštinom Kantona Sarajevo, od 3. marta ove godine vlada većina koju predvodi Stranka demokratske akcije.

Bez izdvajanja iz budžeta Kantona Sarajevo KCUS jednostavno ne bi mogao postojati. No, to nimalo nije zasmetalo dr. Izetbegović da zabrani predstavnicima KS da zajedno s inspektorima Kantonalne uprave za inspekcijske poslove KS i Ismetom Gavrankapetanovićem,  kao predstavnikom Kriznog štaba KS, izvrši nadzor nad brojem kreveta kojim raspolaže KCUS, kao što je to zatraženo prošlog mjeseca.

Nije ni zastupnicima koji su glasali za ovakvu odluku, ni Kriznom štabu, ni dr. Gavrankapetanoviću bilo u interesu da tek tako prošetaju kroz klinike Kliničkog centra. Jednostavno se tražila informacija, šta radi zapravo KCUS u ovo najkritičnije vrijeme za zdravlje građana BiH? Zašto se pacijenti upućuju prema Općoj bolnici? Zašto je dr. Izetbegović zatražila otvaranje izolatorija u Općoj bolnici?

Izolatorij je na kraju upravo i otvoren u bolnici “Dr. Abdulah Nakaš”, predviđen za srednje i lakše kategorije bolesnika.

 – Kada smo dobili izolatorij, tu piše za liječenje lakše i srednje teških bolesnika. Mi već imamo jednog bolesnika kojeg su nam proslijedili mimo ikakvog dogovora, što je nehumano jer nismo u stanju da pružimo pacijentu odgovarajuću uslugu – kazao je dr. Ednan Drljević, infektolog iz Opće bolnice.

Napomenuo je da je u Općoj bolnici Covid odjel napravljen za pet dana.

Prevareni smo. Svi pacijenti se prebacuju nama. Bilo je rečeno da će se otvoriti Infektivna bolnica KCUS-a, još uvijek nije. Ovo je ultimatum. Nije molba – kazao je dr. Drljević uz zahtjev da KCUS konačno počne raditi svoj posao.

On je poručio da je Skupština KS “gazda” KCUS-a.

Skupština je donijela odluku; u KCUS-u bi praktično 60 posto postelja bilo kantonalnih. Kada se sve uzme u obzir, ako ima imalo logike, onda bi znalo da smo mi jedina kantonalna bolnica, a da nam je KCUS uslužna bolnica. Ako smo mi odgovorna bolnica, onda mi određujemo pravila. Mi u krajnjoj liniji ne moramo slati u Sarajevo, možemo u Tuzlu. Ako mi određujemo pravila, onda moraju biti ispoštovana. Mi ćemo odrediti pravila shodno odluci Kriznog štaba FBiH da moramo imati 30 posto kreveta ili postelja spremnih za bolesne od Covid infekcije. Što znači da oko 450-500 treba da bude u KCUS-u, a kod nas 102 ali srednje i lakše oboljelih – objasnio je tada.

Prethodno je Sebija Izetbegović napisala ni do danas razjašnjen zahtjev vlastima Kantona Sarajevo, u kojem je zatražila da se izolatorij napravi u Općoj bolnici.

Zahtijevamo da hitno preuzmu odgovornost jer su povukli sredstva za situaciju izazvanu COVID 19 iz Zavoda zdravstvenog osiguranja KS – kaže se u dopisu s KCUS-a.

Naglašeno je tada da je KCUS “u ovom trenutku jedina ustanova koja prima pacijente oboljele od COVID 19” i da već primaju i teške pacijente iz BPK Goražde.

Direktor Opće bolnice imao je bolje rješenje.

Predlažemo da nam se, pošto je krizna situacija, dodijeli prostor vaskularne hirurgije koja zjapi prazna već tri godine. Uslovna je, možemo smjestiti odmah pedeset pacijenata. Posjeduje tri operacione sale, ima tri sprata snabdjevena medicinskim plinovima, ima seriju ambulanti i generatore za struju. Cijela bolnica je klimatizirana – rekao je Gavrankapetanović.

Pojasnio je da je potrebno samo 24 sata da se ova klinika otključa i stavi u funkciju.

Mi ćemo se brinuti sa velikim zadovoljstvom o tom objektu i svim bolesnima. Molimo da nam se odmah ujutro odobri hitan prijem sestara, prebaci šest infektolologa sa KCUS -a. Imamo četiri pulmologa i građani ne treba da brinu, vlada treba povući ove poteze, a mi znamo dobro upravljati krizom. To makar svi građani znaju i zato trebaju biti mirni. Neka poštuju mjere zaštite sebe i svoje porodice. Mi smo tu za sve ostalo – kaže Gavrankapetanović.

1000 praznih postelja

Upravo je ovaj nekadašnji zaposlenik KCUS-a, koji je s aplauzima i suzama kolega svojevoljno nakon mobinga (zbog kojeg je tužio i dr. Izetbegović) ukazao da su u najkritičnijim vremenima za zdravlje građana, klinike na KCUS-u zaključane.

Dr. Izetbegović ne odgovara zašto je više od 1.000 postelja na KCUS-u prazno, zašto se naše kolege u KCUS-u koje volimo i poštujemo bune što im se ne dozvoljava operisati – kazao je sredinom avgusta Gavrankapetanović.

On je i tada zatražio od dr. Izetbegović da javnosti kaže koliko je postelja u KCUS-u prazno, koliko je operativnih zahvata “dozvolila” da se radi i zašto je “KCUS avetinjski prazan”.

Šest mjeseci opstruirate dodjelu garnizone ambulante Općoj bolnici, kojoj prirodno pripada. Vršite pritisak da se pacijenti sa upalom pluća, pored hiljadu praznih postelja u KCUS-u, liječe u Studentskom domu (Bjelave. op. aut, gdje je napravljen drugi izolatorij) bez kisika – poručio je Gavrankapetanović.

Na ovo je od direktorice Izetbegović dobio nove optužbe o povlačenju novca iz ZZO za borbu protiv pandemije izazvane koronavirusom.

A kad je o novcu riječ iz Izvještaja ZZO za prvih 9. mjeseci ove godine jasno je da je KCUS najviše  potrošio na plaće (81.304.000), za naknade za rad upravnog odbora i  komisija 538.000, za kamate gotovo pola miliona KM. Ukupni rashodi poslovanja za prvih 9 mjeseci ove godine bili su 173.184.000 KM.

Kad se gleda u tabelarni prikaz strukture troškova, reklo bi se da je i u vrijeme pandemije svaki kapacitet u KCUS-u bio popunjen, pa se trošilo i na lijekove  više od 33 miliona, za potrošni materijal otišlo je više od 5,6 miliona KM, za sanitetski gotovo 15,8 miliona… Ukupno je KCUS od januara do septembra ove godine imao 66.665.000 KM troškova materijala, energije i usluga.

 – JU Klinički centar Univerziteta u Sarajevu u izvještajnom je periodu od 1.1. do 30.09.2020., prema procjeni ostvario pozitivan finansijski rezultat, odnosno višak prihoda nad rashodima (dobit) u iznosu od 10.116.000 KM, što je 2 posto više u odnosu na isti period prošle godine – konstatirano je u Izvještaju.

Prema istom Izvještaju KCUS je na dan 30.9. imao 3.317 zaposlenika, za 31 više nego prethodne godine. U istom je periodu iskazano 1.524 bolničkih postelja. Istovremeno iz tabela je vidljivo da je smanjen broj opskrbnih dana, dakle boravka bolesnika u standardnoj, poluintenzivnoj i intenzivnoj njezi. Istovreno broj ispisanih bolesnika također je drastično manji.

Kad je riječ o operativnim zahvatima u tabelama nema detaljnih prikaza broja operativnih zahvata u operacionoj sali na nerfologiji, kardiologiji, gastroenterologiji, hematologiji. Tih podataka nema ni za ovu godinu.

Na žalost ni pored dva upita te podatke nismo mogli dobiti ni iz KCUS-a. Izvještaj za 2020. trebao bi biti na dnevnom redu Skupštine tek naredne godine.

No i pored toga jasno je da su podaci koji su dostavljeni Zavodu zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo proizvoljni.

Direktor ZZO Kantona Sarajevo Sakib Katana negira da nije tačna konstatacija medija da se svake godine povećavaju sredstva za KCUS, a smanjuju za ostale. To ilustrira sljedećim podacima.

 U 2017. KCUS je dobio 118.815.221, a Opća bolnica “Prim. dr. Abdulah Nakaš” 24.810.355. U 2018. godini KCUS je dobio 129.662.591, a Opća bolnica 27.875.586 KM. U 2019. KCUS je dobio 142.499.253, a Opća bolnica 33.384.525 KM – kazao je Katana.

Finansiranje zdravstvene zaštite osiguranih lica u KS proizlazi iz Finansijskog plana Zavoda za svaku godinu. Plan donosi Upravni odbor ZZO-a, a saglasnost na njega daje Skupština KS-a.

 – Naknada za pružanje zdravstvene zaštite utvrđuje se na godišnjem nivou i podrazumijeva sve troškove rada zdravstvenih i nezdravstvenih radnika, kao i sve materijalne troškove neophodne za rad i funkcionisanje zdravstvene ustanove koji se obračunavaju po istim kriterijima obračuna za sve – objasnio je Katana.

Novi menadžment

No, njegov posao nije da provjerava koliko KCUS ispunjava svoje zadatke, koliko ima zaposlenih, koliko je bolničkih kapaciteta, u odnosu na planirano, zaista i popunjeno. On ne mora znati koliko se potroši za materijal, dijagnostiku, sve druge usluge.

No, ove podatke moraju znati zastupnici Skupštine KS, ali i javnost, posebno ona u Kantonu Sarajevo, iz čijih se plata finansira velikim dijelom normalno funkcioniranje Kliničkog centra.

No, direktorica Izetbegović već je odavno izmislila “novi menadžment”, pa se iz ZZO KS nelegalno izvlači novac, a javnost pomoću friziranih brojeva ubjeđuje da rezultati KCUS-a nikada nije bio bolji.

Svjedočila je  tome prije dvije godine i supruga jednog bubrežnog bolesnika, koji je svakoga mjeseca morao ići na transfuziju na Hematologiju. Sve je godinama bilo isto, donese nalaz od hematologa, javi se, sutra ga naruče i sve završe.

Dr. Izetbegović onda je našla novi način. Za transfuziju je tražila “veliku uputnicu”, što znači uputnicu za bolnicu. Pacijent je na tretmanu bio dva sata, a sve se računalo kao dnevni boravak u bolnici. Na kraju dobije i otpusno pismo, a računa se da je bio ležeći bolesnik na Hematologiji.

Slično iskustvo ispričala nam je i jedna naša kolegica, koja je na Plastičnoj hirurgiji skidala mladež.

Umjesto ambulantno morala sam na blagajnu da ovjere trošak od 150 KM za dan boravka u bolnici, koji će KCUS ponovo naplatiti od ZZO. Bila sam kod hirurga u petak, obavila što sam trebala, a onda sam u ponedjeljak opet morala na Plastiku da me “otpuste” – ispričala je naša kolegica.

Tako je uspješna menadžerica uspjela u nemogućem – u tabelama ima više ležećih pacijenata, a u stvarnosti prazne krevete.

O donacijama u opremi, novcu, materijalu, koje su u KCUS stizali tokom pandemije podatke imaju samo u Kliničkom centru. No, to je strogo čuvana tajna i teško će se većina tih podataka uopće pojaviti u zvaničnim izvještajima.

Dr. Izetbegović tek je na kašičicu javnosti davala informacije o donacijama i to isključivo kad je riječ o međunarodnim organizacijama, što je iskoristila i za slikanje i ganutljive poruke o brizi za svakog pacijenta.

Bedem oko KCUS-a

Zaposlenici Kliničkog centra od njenog dolaska, a poučeni lošim iskustvima nekih svojih kolega, odavno ne žele govoriti ni javno ni tajno. Jednostavno, zid šutnje opasan oko KCUS-a pretvorio se u nesavladivi bedem.

Nakon svih pritisaka, prije svega zastupnika dojučerašnje opozicije u Skupštini Kantona Sarajevo, a koja će uskoro postati i vlast (NIP, Naša stranka, SDP i Nezavisni) otključani su prostori Infektivne klinike, koja je valjda jedina u svijetu koja je u vrijeme pandemije Covid bila zaključana.

O tome će se jednom izučavati na medicinskom fakultetu. Da Infektivna klinika nije primala zaražene virusom za vrijeme pandemije – kazao nam je jedan doktor KCUS-a pod uvjetom da ostane anoniman.

Kako sada stvari stoje bit će puno materijala za izučavanje situacije na KCUS-u, ne samo na medicinskom fakultetu, već i kad je riječ o inspekcijama i finansijskim institucijama.

Zato Sarajlije tvrde: Ako preživimo koronu, valjda ćemo i ovakav zdravstveni sistem.

Kako je pandemija doprinijela povećanju nasilja u porodici: Meni je život i prije korone bio zatvor

Epidemiološke mjere koje su uvodili krizni štabovi možda su bile efikasne u suzbijanju pandemije, ali nekima su ionako težak život pretvorile u totalni horor. Za žrtve porodičnog nasilja ostanak u kući bio je pogubniji od virusa SARS-CoV-2. Takva je i Eminina priča. I prije pandemije njen život je ličio na zatvor, ali mučitelj sada nije mogao izaći. I dok su žrtve nasilja tokom lockdowna bile prepuštene na milost i nemilost nasilniku, jedina Sigurna kuća u Sarajevu, zbog neriješenog pitanja o finansiranju, bila je prepuštena sama sebi

Piše: Alena Beširević

Od izbijanja pandemije Covid-19 zabilježen je dramatičan porast prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama i nasilja u porodici širom svijeta. Dok smo živjeli u lockdownu, vodili smo se parolom „Stay home, stay safe“ (Ostani kući, budi siguran), ali smo potpuno zaboravili da za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja mjesto koje nazivamo domom nije sigurno. Naprotiv, dom je mjesto torture, straha i neizvjesnosti.

– S obzirom da je bilo ograničeno kretanje, obavljanje poslova i održavanje redovnih socijalnih kontakata u porodicama koje su visoko disfunkcionalne, orijentiranost samo na članove porodice učinila je dom uveliko opasnim prostorom, objašnjava psihologinja Dželila Mulić-Čorbo koja radi sa korisnicama Sigurne kuće u Sarajevu.

Šuti i trpi

Emina (ime poznato autorici teksta) je u nasilnom braku živjela skoro tri godine, a sa pojavom pandemije situacija se drastično pogoršala.

– Često porodice nikad ranije nisu provodile vrijeme zajedno, a to se promijenilo tokom perioda mjera za vrijeme pandemije, te dovelo do povećane nervoze, netrpeljivosti i konflikta što je često dovodilo do ispoljavanja nasilja, priča psihologica Mulić-Čorbo.

Dželila Mulić – Čorbo

Tačno je da je Emina i ranije trpila i psihološko i fizičko nasilje. Supruga nije prijavljivala, a modrice je sakrivala.

– Prvi put me je istukao nakon tri mjeseca braka. Tada mi je prijetio pištoljem. Nekada ga prenese pa me bez razloga istuče, djecu maltretira. Čak i kada sam trudna bila on me je tukao. Svekrva je govorila, šuti i trpi. Tako je prije bilo šuti i trpi jer je ona mislila da nema izlaza, priča Emina i dodaje da je njen suprug često pije i da je ovisan o alkoholu.

Kod nasilnika je, navodi psihologinja Mulić-Čorbo, često prisutan neki vid ovisnosti (alkoholizam, narkomanija, kocka).

– U periodu lockdowna dostupnost alkohola, droge ili kockarnica je na neki način onemogućena ili je potreba za zadovoljavanjem ovisnosti porasla, a sva ljutnja se usmjeravala na članove porodice (ženu i djecu) što je dovelo do povećanog ispoljenog nasilja, objašnjava psihologica Dželila Mulić-Čorbo.

U periodu lockdowna mnogi su ostali bez posla. Ista je sudbina zadesila i Emininog supruga.

– Mnogi su izgubili poslove, doživjeli ekonomsku i egzistencijalnu neizvjesnost, rutina odlazaka iz kuće se promijenila, a došlo je i do smanjenja socijalnih kontakta. To je dovelo do povećane nervoze, straha, ljutnje, bijesa i iskaljivanja moći prema članovima porodice što se posebno odrazilo na osobe koje su nasilne i gdje je takva situacija predstavljala izgovor za učestalije ispoljavanje svih oblika nasilja i okrivljavanja članova porodice za trenutno stanje, navodi Mulić-Čorbo.

U vrijeme lockdowna Eminin suprug je, kao i ostali, morao ostajati kući, što je za nju značilo da će živjeti u cjelodnevnom strahu.

– Meni je i bez korone život ličio na zatvor. On meni nigdje nije dao da izlazim. Nisam mogla ni kod svojih roditelja da odem. Kada je dobio otkaz postalo je nepodnošljivo. Stalno je bio u kući. Još više je pio. Dvogodišnjeg sina je maltretirao i udarao. Mene je svako malo udarao. Imala sam modrice i po licu i po tijelu. Samo ja to nisam prijavljivala. Krila sam modrice puderom, jako sam se šminkala, stavljala tamne sjene, prepričava Emina.

U međuvremenu, Sigurna kuća u Sarajevu, iako je putem SOS linije zaprimala trostruko veći broj poziva za pomoć u odnosu na mjesec mart, bila je primorana da obustavi prijem novih korisnika.

–  Našli smo se u situaciji da privremeno obustavimo smještaj novih korisnica u Sigurnu kuću zbog nepostojanja odvojenih prostorija za izolaciju koje su prema preporuci kriznog štaba bile nužne kako bismo obezbijedili sigurnost i zdravlje postojećih korisnica kao i osoblja Sigurne kuće, priča menadžerica Sigurne kuće Mubera Hodžić- Lemeš.

SOS linija

I dok su žrtve nasilja tokom lockdowna bile u potpunosti prepuštene na milost i nemilost nasilniku s kojim su dijelile životni prostor, jedina Sigurna kuća u Sarajevu, zbog neriješenog pitanja o finansiranju, bila je prepuštena sama sebi. Ni timovi Centra za socijalni rad KS-a, koji su obavljali posao na terenu i obilazili domaćinstva, nisu bili zaštićeni.

– Stručni timovi Centra u redovnom obavljanju poslova, svakodnevno posjećuju korisnike usluga na adresi stanovanja, a među njima su i žrtve porodičnog nasilja. Sa informacijama o tome da li je neko od članova porodice u čiji prostor stanovanja ulaze inficiran, ne raspolažu, niti do njih mogu doći. Sa skromnom zaštitnom opremom u kontinuiranom su riziku od infekcije koronavirusom, naveli su iz Kantonalnog centra za socijalni rad KS.

Nemogućnost kretanja značila je i nemogućnost prijavljivanja nasilja. Zbog toga podaci Kantonalnog centra za socijalni rad KS nisu pokazali povećanje broja slučajeva nasilja tokom lockdowna, nego je, prema njihovim podacima do povećanja broja slučajeva nasilja došlo tek u junu, julu i augustu.

Tada se pokazalo da je SOS telefonska linija koja je otvorena 24 sata za žene žrtve nasilja jedini dostupan mehanizam zaštite.

– Žrtve nasilja su tokom lockdowna bile potpuno isključene od drugih ljudi i podrške, što je visoko rizično. U normalnim uvjetima življenja, žrtve nasilja svakako žive vrlo izolovano, odvojeno od drugih, rodbine i prijatelja, bez poslova i sl. što je s lockdownom još više došlo do izražaja, te je i odlazak do prodavnice ili komšinice bio uskraćen, napominje psihologinja Mulić-Čorbo.

Emina je sa djecom dane provodila u kući. Roditelje i prijatelje nije posjećivala. Jedini izlazak i nakon popuštanja mjera bio joj je odlazak do svekrve koja je živjela sprat niže.

– Krenula sam niz stepenice sa drugog sprata kuće. Iznenada sam osjetila jak udarac i pala sam. Kada sam se okrenula ugledala sam supruga na vrhu stepenica. Pitao me gdje sam krenula, prepričava Emina.

Tada je pošla do svekrve koja je živjela samo sprat niže, ali joj je ubrzo i to bilo zabranjeno.  Za Eminu je to značilo potpunu odsječenost od ostatka društva.

– Ukoliko su i željele da potraže pomoć i podršku, tokom zatvorenosti žrtve nasilja to nisu mogle jer je nasilnik sve vrijeme provodio kod kuće, a strah je bio sve jači. Vrlo često se žrtve osjećaju napušteno, u strahu, anksiozno, bez samopouzdanja, a zbog prisilne zatvorenosti sa nasilnikom tokom 24 sata strah je još veći, bespomoćnost još izraženija, navodi psihologica Mulić-Čorbo.

Mali problem

Zbog nemogućnosti Sigurne kuće u Sarajevu da prihvati nove korisnice i Kantonalni centar za socijalni rad se našao u problemu.

– Mali problem u periodu april – maj predstavljao je smještaj dvije osobe, žrtve porodičnog nasilja u sigurnu kuću. Sigurna kuća je kao i druge ustanove socijalne zaštite u tom periodu zbog situacije izazvane pandemijom COVID-19 ili zbog popunjenosti kapaciteta, obustavila prijem korisnika na smještaj, kazali su iz Centra za socijalni rad KS.

I dok su se iz ovog Centra uspijevali nositi sa novonastalom situacijom i tražili alternativna rješenja za smještaj novih korisnika, iz Sigurne kuće su tražili pomoć od nadležnih.

– Pošto nismo imali izolatorij, tj. uslove za smještaj novih korisnica obratili smo se za pomoć  Ministarstvu za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS kao i Vladi Kantona Sarajevo, ali nismo dobili podršku, priča Hodžić-Lemeš.

Mubera Hodžić – Lemeš

Vlada KS nije odgovorila na potrebe Sigurne kuće, ali je u pomoć pritekla ambasada Njemačke uz čiju su podršku osposobljene dvije prostorije za prijem novih korisnica, te nakon saglasnosti i uputa Zavoda za javno zdravstvo krajem mjeseca maja Sigurna kuća je ponovno otvorena za prijem novih korisnica.

Emina je sa dvoje djece u Sigurnu kuću stigla u augustu, dva mjeseca nakon što je ova ustanova ponovo otvorila svoja vrata za prijem. Kaže da ju je suprug često znao zaključati u kuću, bez telefona i otići. No, posljednji put kada ju je istukao i zaključao, zaboravio je ponijeti telefon. Tada je odlučila prijaviti nasilje i pozvati policiju.

– Bio je 24 sata u zatvoru. Meni su policajci rekli da ostanem na adresi. Ujutro sam policiju vidjela pred vratima. Svekrva ih je zvala. Tada su mi saopštili da je moj suprug pušten na slobodu i da je moja svekrva zvala policiju da me skloni negdje jer on prijeti da će me ubiti. Nisam znala šta da radim, ali su me smirili i objasnili mi da postoji Sigurna kuća za koju ja ranije nisam čula, priča Emina koja u Sigurnoj kući u Sarajevu pronalazi podršku.

No, do ove podrške ne bi bilo moguće doći da nije bilo pomoći međunarodnih organizacija.

– Prva dva mjeseca Sigurna kuća u Sarajevu je bila prepuštena sama sebi. Izostala je sistemska i institucionalna podrška u financijskom smislu, izuzev podrške Općine Centar koja se ogledala u donaciji higijenskih i prehrambenih artikala. Kasnije smo dobili podršku međunarodnih donatora kao što su Ambasada Njemačke, UNWOMEN, OSCE, USAID, OAK, kaže Hodžić-Lemeš.

U Sigurnoj kući u Sarajevu trenutno, uz podršku državnih i međunarodnih institucija, sve funkcioniše.

Potpisali smo protokol sa Domom zdravlja Kantona Sarajevo kojim smo uspostavili saradnju po pitanju testiranja korisnica Sigurne kuće na Covid-19. Na taj način smo omogućili nesmetan prijem novih korisnica koji se realizuje u okviru 24 sata, a nakon smještaja žrtve borave u izolaciji dok se ne obavi testiranje i dobije nalaz, navodi Hodžić- Lemeš.

Podaci o broju slučajeva porodičnog nasilja koje bilježi SOS linija za pomoć i dalje su u porastu.

– Povećan je i broj prijema u Sigurnu kuću tako da u posljednja tri mjeseca imamo od 80 do 90 posto popunjenih kapaciteta, zaključuje Hodžić-Lemeš.

U periodu pandemije, a posebno periodu lockdowna na vidjelo su izašle sve rupe u sistemu zaštite žrtava porodičnog nasilja. Pitanje finansiranja sigurnih kuća u periodu u kojem su potrebe za zaštitom bile veće pokazalo se kao jedno od ključnih u procesu uspostavljanja mehanizama za zaštitu žrtava nasilja.

Sigurnost žrtvama porodičnog nasilja ne može biti pružena ukoliko sigurne kuće nemaju finansijsku sigurnost. Stoga je važno, a za sigurnost onih koji šute i trpe, osigurati stabilnu finansijsku podršku ustanovama koje su u mogućnosti pružiti, ali i dalje razvijati mehanizme za zaštitu žrtava nasilja u porodici kako se nikada više ne bi dogodilo da im vrata Sigurne kuće budu zatvorena.

Napomena: Besplatni SOS telefon za pomoć i psihološko savjetovanje ženama žrtvama nasilja otvoren je 24 sata. Za pomoć pozovite 033 222 000!!!

Tekst je urađen u okviru projekta Novinari pogođeni pandemijom izvještavaju o posljedicama pandemije (Pandemic-affected Journalist Reporting on Pandemic-affected People).

U čijoj je nadležnosti zagađenje: Općinski nivo ne radi što može, kantonalni se bavi planovima i studijama, a zagađivači zaobilaze propise

Krajem januara ove godine, inspekcije su utvrdile da dvije kotlovnice u naselju Stup Nukleus (Tibra) ne ispunjavaju tehničke uslove za zaštitu od požara, ali i da krše Odluku o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo.

Piše: Mirna Stanković – Luković

Prema zvaničnom inspekcijskom nalazu, u ovom stambenom kompleksu ima više od 2000 stanova, ali u ranijem razgovoru za Žurnal.info, Ramiz Gušo, šef pogona Javna higijena Kantonalnog javnog preduzeća Rad, tvrdio je da je u Tibri izgrađeno čak 3000 stanova više nego što je planirano. Ovi su se stanovi, barem do januara ove godine, zagrijavali iz kotlovnice na pelet, za koju je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je sagrađena – ilegalno.

Iako se pelet smatra ekološki prihvatljivim jer ne utječe na klimatske promjene, ovaj energent ipak zagađuje vazduh, a zbog blizine zgrada u Tibri, mogućnost prirodne ventilacije ovog dijela grada je značajno smanjena.

„Procenat izgrađenosti u području Regulatornog plana “Stup-Nukleus” iznosi 13,43%, što je gotovo za 4% više nego 2010.g. Zgrade su većinom izgrađene na zelenim površinama, pri čemu se većinom radi o visokim građevinama sa veoma malim rastojanjem između pojedinih zgrada. Ukupna gustina je povećana uslijed nepostojanja regulacije“, stoji u Studiji o urbanim ventilacionim koridorima i utjecaju visokih zgrada.

– Tibra kao naselje koje ima nekoliko hiljada stanovnika je primjer kako se ne upravlja kvalitetom zraka u vrlo osjetljivoj zagađenoj sredini. Novoizgrađena naselja kolektivnog stanovanja se zagrijavaju na bio-masu u gradu u kojem postoji plin, što je besmisleno, kaže za Interview.ba Enis Omerčić iz Federalnog hidro meteorološkog zavoda.

Rezervna, plinska kotlovnica u Tibri također nije zadovoljavala propise, ali kako su nam potvrdili u Inspektoratu za zaštitu od požara pri Ministarstvu unutrašnjih poslova KS, nedostaci su preko ljeta otklonjeni i ova je kotlovnica sada u funkciji.

Kotlovnica na pelet je zbog žalbe prebačena u nadležnost Inspektorata federalnog MUP-a. Rješenje je, kako nam je potvrđeno, doneseno, ali nije poznato šta stoji u tom Rješenju. Federalni MUP nam do zaključenja ovog teksta nije odgovorio na upit.

Problemi sa kotlovnicama su samo dio nepravilnosti koje su inspektori utvrdili prije skoro godinu dana. Svi ovi problemi, uključujući i problem zagađenja, mogli su biti spriječeni da su lokalne vlasti na vrijeme radile svoj posao.

– Na osnovu gore navedenog, inspekcijskim nadzorom je konstatovano da je stanje zaštite od požara u stambenim objektima i podzemnoj garaži nezadovoljavajuće, ali ne iz razloga održavanja već problemi evidentno traju od faze projektovanja, izgradnje i tehničkog prijema objekata, te samovoljnog i nezakonitog ponašanja etažnih vlasnika, stoji u izvještaju o inspekcijskom nadzoru.

Općine su te koje izdaju i urbanističke saglasnosti, građevinske dozvole i upravljaju inspekcijskim tijelima koji bi trebali da vrše nadzor nad tim da li se gradi nešto što nije u skladu sa već planiranim i izdatim dozvolama.

– Lokalni nivo tu redovno zakaže i lokalni nivo legalizuje sve te objekte, a kada ih legalizuje, obavezuje se da obezbijedi tim ljudima sve što im je potrebno. Kod nas je praksa, pogotovo u većim gradovima, da se izgrade cijela naselja bez ikakve kontrole, pa se tek onda razmišlja o infrastrukturi koja tu treba da dopre, kaže Enis Omerčić i dodaje da u svemu tome sarađuju i komunalna preduzeća, u prvom redu Elektroprivreda i Vodovod i kanalizacija, jer uredno obezbjeđuju priključke i objektima koji još uvijek nisu legalizovani, a samim time vrše i naplatu.

Zbog divlje i neplanske gradnje, u Sarajevu bi moglo biti jako teško provesti potpunu gasifikaciju, s obzirom da je potrebno postaviti cjevovod, a postoje dijelovi grada koji su tako izgrađeni da ni neophodne službe, kao što su hitna pomoć, vatrogasni kamioni i kamioni za odvoz smeća ne mogu proži kroz naselja. Općine su jedan dio takvih naselja legalizovale, čime su se obavezale da ljudima u tim naseljima obezbijede kvalitet života i pristup ovim uslugama.

Faruk Kapidžić, donedavni kantonalni ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša je u razgovoru za Interview.ba najavio elaborat koju za Kanton radi UNDP, a koji će ustanoviti broj ložišta na čvrsto gorivo. Prema prvim procjenama, riječ je o oko 20 hiljada ložišta koja koriste ekološki neprihvatljivo gorivo. Elaboratom bi se trebao utvrditi tačan broj ložišta, gdje se nalaze, koja socijalna struktura ih koristi, kakve su peći… Na osnovu toga bi se trebale davati subvencije za zamjenu ložišta i utopljavanje objekata.

Faruk Kapidžić

– Naravno  da će za te subvencije biti ustanovljeno da li onaj koji loži ćumur istovremeno plaća stotine maraka za internet, na primjer i takvi neće moći doći u obzir za subvencije. Oni koji imaju nelegalnu kuću neće moći doći u obzir prije legalizacije. Istovremeno imam ovdje zakon o prostornom uređenju, koji ću ponijeti sa sobom i neću dati novima, u kojem je riješen problem legalizacije, jer legalizacija ne postoji. U vezi sa tom legalizacijom je trebao biti riješen ovaj problem ćumura, rekao je Kapidžić.

Na nedavno održanoj konferenciji Od inicijative do rješenja za zdrav zrak u Kantonu Sarajevo u organizaciji Fondacije Heinrich-Böll iz kantonalnog ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša su skrenuli pažnju na probleme sa nadležnostima na različitim nivoima vlasti.

– Potkrijepit ću to jednim primjerom – nedavno se Ministarstvo usprotivilo izdavanju okolinske dozvole za novo naselje koje se gradi na Pofalićima, „Green City“ naselje koje ima devet nebodera sa po 15 spratova, što će direktno spriječiti strujanje vazduha oko sekundarnog koridora vazduha kod Željezničke stanice. Pored svih naših ukazivanja da se radi suprotno važećem urbanističkom planu, na žalost Federalno ministarstvo je izdalo tu okolinsku dozvolu, rekla je Zijada Krvavac, pomoćnica ministra za zaštitu okoliša.

U samom Kantonu Sarajevo, problemom zagađenja zraka bavi se samo jedna osoba pri pomenutom ministarstvu, a na kojem mjestu liste prioriteta će se naći ovo pitanje nakon spajanja Ministarstva prostornog uređenja sa Ministarstvom komunalne privrede i infrastrukture, tek ćemo vidjeti. Ohrabrujuće zvuči najava da bi se uskoro mogao osnovati Centar za upravljanje kvalitetom zraka.

Nova kantonalna Vlada još uvijek nije imenovana, a novi načelnici sarajevskih gradskih općina su tek pruzeli dužnosti. Ali, bez obzira na smjene i promjene, mnogo toga može biti urađeno na općinskom nivou, primjenjujući postojeće propise – od zaustavljanja legalizacije objekata i sprječavanja nastajanja novih ilegalnih objekata, sufinansiranja gasifikacije gdje je to moguće, utopljavanja objekata…

Srđan Mandić, načelnik Općine Centar i bivši kantonalni ministar komunalne privrede i infrastrukture, za Interview.ba kaže da će dosta lokalnih aktivnosti na smanjenju zagađenja biti vezano za koordinaciju sa višim nivoima vlasti, prije svega Vladom KS.

– Općina će u tim aktivnostima igrati proaktivnu ulogu.  Gasifikacija naselja poput Koševskog brda, sufinansiranje utopljavanja zgrada, sufinansiranje nabavke individualnih mjerača potrošnje, očuvanje postojećih  i oslobađanje novih parkovskih površina, sadnja drveća, olakšan pristup izletištima, zatvaranje dijela Vilsovog šetališta za saobraćaj (dio teritorije u Opštini Centar), zatvaranje Radićeve ulice i pretvaranje u zelenu površinu, zeleni pojas od druge gimnazije do Betanije…, kaže Mandić o svojim planovima.

Načelnik Novog Sarajeva, dr. Hasan Tanović, također ističe važnost Vilsonovog šetališta, nazivajući ga „plućima Općine“.

– Jedan od prioriteta je da u saradnji sa susjednom lokalnom zajednicom Općinom Centar i novom Vladom KS se zajednički radi na zatvaranju Vilsonovog šetališta za saobraćaj kako bi sačuvali tzv.„pluća Općine“, smanjili zagađenje zraka i imali jednu zdravu oazu za odmor i rekreaciju, kaže Tanović za Interview.ba i naglašava da je neophodno izraditi konkretan i predložiti provodiv plan mjera kojima će se otkloniti najveći izvori zagađenja vazduha u sarajevskoj kotlini.

– Općina Novo Sarajevo nastavit će i sa realizacijom konkretnih saobraćajnih projekata sa ciljem smanjenja gužvi u saobraćaju, čime će se u svakom slučaju smanjiti zagađenje okoliša ispušnim gasovima, a nastavit će se i ulaganje u energetsku efikasnost javnih i individualnih objekata na području Općine, kaže Tanović.

Enis Omerčić iz Federalnog hidrometorološkog zavoda smatra da općine mogu učiniti mnogo toga na smanjenju zagašenja zraka u Sarajevu.

– Ne možeš otvoriti niti jedan jedini biznis bez dozvole općine, bez obzira da li imate emisije u zrak ili ne. Tu općina može da pooštrava uslove za mala ložišta, argumentujući to pooštravanje uslova upravo visokim stopama zagađenja zraka. Tu govorimo o restoranima, buregdžinicama, ćevabdžinicama, pekarama… Niko od njih pojedinačno ne može biti toliko veliki izvor zagađenja da zagadi cijeli grad, ali kada uzmemo u obzir koliko je takvih malih ložišta, oni postaju ozbiljan faktor, kaže Omerčić.

Također smatra da općine mogu i trebaju raditi dosta na zahtjevima kod izvođenja građevinskih radova, radova na obnovi cesta i slično jer svaka građevinska aktivnost rezultuje oslobađanjem velikih količina prašine, odnosno PM čestica u zrak.

– Mi imamo praksu da radovi koji se izvode na cestama traju mjesecima i poslije toga još mjesecima ostaju neasfaltirani dijelovi iz kojih se emituje prašina. Na takvim stvarima općina može insistirati, pogotovo što na snazi imamo Zakon o komunalnoj čistoći u KS koji ima 17 prekršajnih odredbi za aktivnosti koje se vrše ili ne vrše. Praksa je takva da se niti jedna od tih tačaka ne poštuje – od bacanja čika do spaljivanja otpada u dvorištu, pa i tačku koja kaže da 24 sata nakon završetka radova prostor se mora vratiti u prvobitno i funkcionalno stanje. A kod nas komunalna preduzeća krše te odredbe, kaže Omerčić.

Vjeruje da općine mogu pomoći nabavkom vozila za mokri postupak i nabavkom samih rastvora kojima bi se smanjila emisija PM čestica iz saobraćaja, te da mogu ojačati svoje inspekcijske službe koje će demotivisati ljude da rade ono što utiče na kvalitet zraka.

Sve ove predložene i planirane aktivnosti nisu nikakva novina u Sarajevu. Gotovo sve ove mjere uvedene su još 1972. godine kada je donesena Odluka o zaštiti zraka u Gradu Sarajevu. I tada je propisano koji ugalj će se koristiti, da se ne može koristiti taj i taj ugalj, tog i tog kalibra. Bilo je zabranjeno prodavati ugljenu prašinu. Ti standardi iz 1972. su bili mnogo slobodniji nego ovi danas, a aktivnosti na smanjenju zagađenja su provodili svi – od mjesnih zajednica do Instituta za procesnu tehniku, energetiku i tehniku sredine Mašinskog fakulteta u Sarajevu.

Tada su, na primjer, mjesne zajednice su organizovale mnoge seminare, predavanja, obilaske domaćinstava i radnih organizacija, angažovale povremeno posebne instruktore za obučavanje ložača u kotlovnicama centralnog grijanja u kojima se ugalj ložio ručno. Ova mjera je, prema riječima bivšeg kantonalnog ministra prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Faruka Kapidžića bila predviđena planom koji je sačinjen za vrijeme Vlade na čijem čelu je bio Edin Forto.

– Rađena je jedna studija o čistom zraku ili tako nešto, koja je donesena u januaru ili februaru i tada sam shvatio da od ovoga nema ništa, jer je jedan od eksperata koji su sa prethodnim sazivom Vlade radio na toj studiji decidno rekao da nije problem ćumur, jer ćumur ne zagađuje, nego peći. U tom planu koji su oni napravili, a koji sam ja trebao da provodim je bila obuka ljudi po domaćinstvima kako da lože ćumur! Od starijeg čovjeka ja više gluposti u životu nisam čuo! Ja takve stvari neću da radim! To nek radi ova nova-stara Vlada i bilo ko drugi, rekao je Kapidžić.

Bivši kantonalni ministar Kapidžić je u razgovoru za Interview.ba rekao da je postojeća Odluka o zaštiti kvaliteta zraka u KS puka formalnost kojom kompletan aparat pokušava da opravda svoje postojanje dok god se ne zabrani posjedovanje bilo kakvog uglja i da ugalj treba tretirati kao švercovanu robu.

Ipak, mjere koje su se počele provoditi 1972. godine, pa uključujući i obučavanje ljudi kako da lože, su 70-ih imale efekta. Prema zvaničnim podacima, usljed svih aktivnosti koje su tada provođene, emisija ugljenmonoksida je u periodu 1970 – 1980. godine opala za oko tri puta, dok je u periodu 1970- 2010. porasla za skoro 20%. Emisija čvrstih čestica je opala 1980. u odnosu na 1970. godinu, ali je u 2010. godini taj iznos povećan skoro tri puta.

Kriminal IZ u Banjaluci težak gotovo 50 miliona KM?!

Medžlis Islamske zajednice u Banjaluci, tačnije, tadašnji predsjednik Medžlisa i lice ovlašteno za zastupanje Kasim Mujičić, 21.10.2014. godine sklopio je notarski ugovor sa firmom “Sintex” d.o.o. Banja Luka o prenosu vlasništva nad zemljištem Hadži-Babine džamije u naselju Kočićev vijenac (Hiseta) u Banjaluci.

Piše: Stefan Blagić, Infoveza

Od tog trenutka zemlja više nije bila u posjedu Islamske zajednice, jer je Zajednica ugovorom dozvolila „prenos vlasništva nad zemljištem i ulazak u posjed ugovaraču „Sintex“ d.o.o. Banja Luka“, dok se „Sintex“ obavezao da će izgraditi stambeno – poslovni prostor prema regulacionom planu i 10% izgrađenog stambeno – poslovnog prostora predati u vlasništvo Islamskoj zajednici po sistemu „ključ u ruke“. Konkretno, to znači da je napravljen ugovor u kome se preciziralo da je Islamska zajednica trebalo da dobije 10 odsto od stambeno-poslovnog objekta koji se gradio na toj zemlji površine preko 3500 kvadratnih metara.

Posebno je zanimljivo da je firma „Sintex“ d.o.o. Banja Luka registrovana u Okružnom privrednom sudu u Banjaluci samo 20 dana ranije!

U notarskom ugovoru piše i da je notar upozorio strane da je u „A“ listu zk. 12777 k.o. SP Banja Luka upisano uz k.č. broj 90/37 kao oznaka nekretnine „Harem; Groblje“, te da su prisutni izjavili da to zemljište ne spada u groblje, nego u“kulturu“.

Ono što je najinteresantnije od svega je činjenica da je 2016. odnosno 2017. godine, firma „Sintex“ koja je kupila zemljište Islamske zajednice gdje je nekada bilo groblje, prodala to isto zemljište trećem licu, Brani Jankoviću, i za prodaju parcele dobila milion i dvjesto hiljada konvertibilnih maraka. Nevjerovatan je podatak da je tom prodajom Islamska zajednica ostala bez ičega, jer uplaćivanjem sredstava posredničkoj firmi, novi vlasnik nije imao obaveze prema Islamskoj zajednici.

Advokat Jovana Kisin za Infovezu pojašnjava da je Medžlis Islamske zajednice Banja Luka, kao ugovorna strana, svjesno ušao u rizik i izvršio razmjenu postojećeg zemljišta u njegovom vlasništvu sa stvari koja će tek nekad u budućnosti nastati, a koja u tom trenutku ne postoji.

„Shodno navedenom ugovorenom uslovu, “Sintex” nikako nije mogao biti upisan kao vlasnik predmetnog zemljišta bez bilo kakvog obezbjeđenja jer je, prema čl. 7. ugovorena predaja u posjed zemljišta, a ne upis prava svojine, a da se tek naknadnim upisom prava vlasništva u zemljišnu knjigu i knjigu uloženih ugovora može steći pravo svojine nad razmjenjenim nepokretnostima. Imajući u vidu navedeno, ostaje nejasno na koji način je Sintex uknjižio pravo svojine, jer ovaj ugovor ne predstavlja osnov za upis prava svojine, a potom prometovanja zemljišta na treće lice“, ističe Kisin.

Ona navodi i da Medžlis Islamske zajednice Banja Luka, kao zainteresovana strana u ovim pravnim poslovima i dalje ima prava sudskim putem zatražiti ništavost ovog i potonjih pravnih poslova kao i naknadu štete, ukoliko postoji volja predstavnika Medžlisa da se šteta nadoknadi.

Naime, zemljište koje je predmet ugovora u trenutku zaključenja ugovora ne predstavlja gradsko građevinsko zemljište već “groblje, harem”, a na kojem nije dozvoljena gradnja, pa se tumači da su u trenutku zaključenja ugovora predmet ugovora, pa i sam odložni uslov, nemogući, što povlači posljedicu ništavosti“, objašnjava Jovana Kisin.

Publicista i novinar Fatmir Alispahić tvrdi da je u međuvremenu, nakon što je, kako kaže, devastirao harem i poravnao mezarove, investitor Brane Janković  sagradio zgradu i prodao stanove i poslovne prostore u njoj.

„Bezbeli su prodati i ovi kvadrati koji su, navodno, pripadali Islamskoj zajednici, a pare od prodaje su isparile. Formalno, Islamska zajedica je besplatno dala da mezaristan postane građevinsko zemljište, jer od 1.214.000,oo KM – nije dobila ništa. Šta je to nego bjelodani kriminal, i po vjerskim i po svjetskim mjerilima“, smatra Alispahić.

Fotografije nastale u procesu iskopavanja temelja

Međutim, tu nije kraj. Kako objašnjava Admir Čavka, bivši poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i bivši član Izvršnog odbora Medžlisa, 2018. godine glavni imam Muhedin ef. Spahić navodno pravi firmu koja bez ikakve saglasnosti UO Medžlisa i bez ikakve naknade, dobija još dva dunuma zemljišta Islamske zajednice na istoj lokaciji! Za taj ugovor Upravni odbor nije znao i po nezvaničnim saznanjima našeg portala, nikada se na sjednici nije ni razgovaralo o tome.

Ukupno se radi o blizu 6 dunuma zemljišta koje je bez ikakve naknade prešlo iz ruku Islamske zajednice u ruke trećih lica, a danas tu postoji ogromna zgrada sa 800 stambenih jedinica i poslovnih prostora. Islamska zajednica od toga nema i nije imala apsolutno ništa“, kazao je Čavka za naš portal i izrazio sigurnost da će čelnici Islamske zajednice na čelu sa uvaženim Reisu – l – ulemom Huseinom Kavazovićem sankcionisati odgovorne, za šta će, kako kaže, imati njegovu punu podršku.

On ističe i da tu nije bio kraj kriminalu i da su se nelegalne radnje nastavile u Zagrebačkoj ulici u Banjaluci, u blizini džamije Ferhadija.

„Firma u kojoj su vlasnici glavni imam i jedan investitor iz Banjaluke napravila je zgradu i obavezala Islamsku zajednicu da nakon 5 godina plati firmi milion i po maraka za zemljište. Upravni odbor medžlisa nije znao ni za ove ugovore“, tvrdi bivši član Izvršng odbora Medžlisa i nekadašnji narodni poslanik Admir Čavka i dodaje da su u pripremi krivične prijave protiv lica koja su, kako kaže, učestvovala u kriminalnim radnjama.

Procjenjuje se da ukupna načinjena šteta prema IZ iznosi gotovo 50 miliona konvertibilnih maraka!

Iako smo se zvaničnim putem obraćali i Medžlisu Islamske zajednice u Banjaluci, ali i Rijasetu IZ u Bosni i Hercegovini, ni nakon punih mjesec dana od njih nismo dobili nikakav odgovor. Medžlis IZ u Banjaluci smo kontaktirali više puta, ali bezuspješno.  Ostali su nijemi na naše upite.

10 mirovnih aktivnosti u BiH koje su obilježile 2020. godinu: Poruke mira i solidarnosti jače su u vremenu pandemije

Male bosanskohercegovačke lokalne zajednice u jednoj od najtežih zdravstvenih, ali i ekonomskih kriza  prouzrokovanih pandemijom Korona virusa, tijekom 2020. godine kroz brojne aktivnosti  uz pomoć USAID-ovog projekta PRO-Budućnost ukazivale su na značaj mira i solidarnost. Za njih život nije stao, a poruke o jačanju zajedništva u smjeru premašivanja bilo koje krize, bile su snažnije nego ikada!

Teniski reket u službi mira

Kao način zbližavanja mladih širom Bosne i Hercegovine i nekoliko gradova Srbije održana je aktivnosti “Teniski turnir – igrajmo zajedno”, koju je organizirala Opština Foča. Mladi su prvi put nakon ratnih zbivanja u ovom gradu zaigrali turnir za mir. 

”Imali smo oko 30 učesnika. Tri dana su se družili, igrali  i izlazili u grad. Obezbjedili smo im smještaj i hranu. Bilo je to jedno prelijepo iskustvo. Raduje me da su učešće u ovom teniskom turniru uzeli  i povratnici. Bukvalno turnir je promovirao pomirenje iznad svega, kao i stvaranje boljih međunacionalnih odnosa. Važno je napomenuti da smo poštovali sve mjere koje su bile naložene od kriznih štabova. Djeca su oduševljena, a na osnovu prijateljskih veza koje su stekli ubrzo su posjetili i Kakanj. Nastavili su se družiti”, kaže organizator turnira i službenik opštinske administracije Igor Ćurčić.

Škole u dva dijela, ali ne i rukomet

Deniel Vojinović, predstavnik Udruženja „Iskra“ i trener rukometnog kluba „OZRK Iskra“, aktivnošću „Škola rukometa za učenice OS Dvije škole pod jednim krovom“ rušio je društvene okove koji nacionalnu i religijsku pripadnost stavljaju u prvi plan, te tako u Stocu koče pomirenje.   

“Možemo reći da smo kao klub multietnički. Stolac je malo specifična situacija, imamo osnovno i srednje obrazovanje po hrvatskom planu i program i po federalnom planu i programu. Kada to ne možemo sastaviti, krenuli smo sa sportskim klubom čija su vrata otvorena za svu djecu. Ove godine upisali smo veliki broj djevojčica rođenih 2008./9./10. godine! Zajednica na naš klub nije reagovala negativno, pozitivni su komentari, naročito u podršci djeci romske nacionalnosti, kojoj kroz ovaj projekat pomažemo u nastavnom procesu i kada dolaze na naše treninge da se osjećaju kao dio nas, što oni zapravo i jesu”, ističe Vujinović.  

Zajednički život, a ne podjele

A da sva ljepota Bosne i Hercegovine kao multietničke države leži u tome što možemo učiti jedni o drugima, te minijaturne razlike iskoristi kao blagodat pokazao je i Veslački klub Rama kroz svoju aktivnost “Dva naroda jedan cilj”. 

“Svrha je bila upoznavanje mladih Jablanice, koji su pretežno Bošnjaci i mladih iz Prozora-Rame, koji su većinom Hrvati. Oni nemaju često prilike da sjede skupa. Zbog toga smo željeli da im pokažemo kroz sport i niz drugih aktivnosti koliko su slični. A iz svega toga nastala su brojna prijateljstva koja se održavaju i danas. U BiH je značajno da se dešavaju ovakve aktivnosti zbog prijašnjih zbivanja koja su nas zadesila i te naše vražije politika što nas razdvaja. Djecu ne treba učiti bilo kakvim podjelama, već zajedničkom životu i mir”, ističe trener “Veslačkog kluba Rama”, Filip Šimunović

Pustiti mlade da dišu punim plućima

Mlade je neophodno spajati i dopuštati im da imaju različita mišljenja, osnaživati njihovu volju za uspostavljanjem dijaloga iz kojeg će se izroditi konstruktivne kritike, prostor za napredovanje u komunikaciji, ali i promjenu mišljenja, ili dodatno utvrđivanje postojećih stavova. Takvo nešto radio je Kenan Kečanović, predstavnik  Udruženje COR iz Bihaća, kroz aktivnost “Živi mladost”. 

“Želimo da živimo punim plućima i da se ne bojimo osjetiti jedni druge, nebitno iz entiteta u entitet ili države u državu. Mladi ljudi na području grada Bihaća nažalost nemaju priliku da se nalaze i razgovaraju o nekim neformalnim ili tabu temama, većinom se nalaze po kafićima tako da je ova aktivnost jedinstvena što okuplja mlade različitih narativa, nacionalnosti i različitih religijskih skupina da razgovaraju o temama kao što su kultura, religija, politika, a jedan od segmenata je i kultura sjećanja. U okviru jedne aktivnosti razgovarali smo s mladim ljudi o važnosti spomenika i njihovog čuvanja, obišli smo spomenik iz Drugog svjetskog rata, koji je podignut stanovnicima grada, posjetili smo Kapetanovu kulu, Turbe, crkvu sv. Ante Padovanskog, stari natpis jevrejskog porijekla, džamiju Fethiju, Muzej I zajedanja AVNOJ-a, gdje smo najviše pričali o posljednjim dešavanjima na Garavicama, stratištu velikog broja civilnih žrtava ustaškog terora nad Srbima, Jevrejima, muslimanima, Romima i ljudima drugih nacionalnih i religijskih pripadnosti – ističe Kečanović. 

Navodi kako su mladi na svim ovim druženjima ostvarili dobru komunikaciju, te da iako su postojala određena neslaganja nije došlo do sukoba.  “Aktivnost je pokazala da se mladi žele okupljati i razvijati dijalog”, poručio je. 

Gluma nas uči solidarnosti

Gluma je jedan od načina da se promaknu ključne poruke koje će ogoliti manjkavosti društva, a onda na jedan svojstven način ovom tipu umjetnosti za njih ponuditi jednostavni i praktično rješenje, blisko ljudima i jasno. Prepoznala je to i neformalna grupa “NamladiMA” iz Banjaluke, koja je u  podrum sceni “Banjalučkog studentskog pozorišta” ove godine premijerno izvela predstavu „DRŽAVA“ u koprodukciji sa „Banjalučkim studentskim pozorištem“. 

Kroz zajednički kreativni rad mladih na stvaranju predstave “Država”, ova aktivnost  je potakla mlade na kreativno stvaralaštvo, promišljanje i formiranje vlastitih stavova, a ne na pasivno prihvaćanje “serviranih” informacija i stavova, kao i na uviđanje da se kroz zajedništvo postižu najbolji i najkreativniji rezultati. 

 „Svaki aktivnost ovakvog tipa, prilika je za mlade ljude, ali i sve generacije, da razmijene iskustva i mišljenja o važnim temama koje se tiču svih nas, a istovremeno se i kreativno izraze kroz umjetničke radove koji nas povezuju. Drago mi je što mladi imaju ovakve prilike i zbog toga u ime cijelog tima želim da se zahvalim našim partnerima, koji pomažu na uspostavljanju države pomirenja i blagostanja, koje nam je zaista svima potrebno“, kazala je Vladana Savić, jedna od pet mladih entuzijasta koji su pokrenuli ovu aktivnost.

Prije svega izviđači, pa sve ostalo

Udruženje „Odred izviđača Zvijezda“ iz Vareša Korona virus nije spriječio da održi niz aktivnosti kojim promoviraju dobru volju svih građana BiH da se druže, takmiče i dobro zabave, a jedna od najznačajnijih je svakako “Dani prijateljstva 2020”.

“Ove godine organizirali smo Malu olimpijada – ljetovanje u šumi, a potom smo  takmičenje/izlet, gdje smo imali karakteristične discipline izviđačkih takmičenja, a pridružili su nam se članovi Karate kluba Vareš, Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, Nogometnog kluba “Vareš”, Kluba ekstremnih sportova “Perun-Va”, Planinarskog društva “Perun”, Udruženja “Moja prva nota”, kao i djeca iz okolnih ruralnih područja. Također smo organizirali posjetu kompleksu Bijambare i naše “Dane prijateljstva”. Naše aktivnosti okupljaju ljudi različitih nacionalnosti i religijskih uvjerenje i svi uživamo zajedno u druženju. To zapravo i jeste bit, da budemo mjesto susreta i razmjene dobre energije”, kazala je Sonja Ružić, predstavnica Udruženja “Odred izviđača Zvijezda”. 

Izgradnja povjerenje i pomirenja moguća 

A da se razmjena dobre energije može ostvariti i društveno korisnim radom u okruženju sa ljudima iz različitih država, pokazala je aktivnost “Majevički akcijaši-ambasadori mira”, koju je ove godine provodila Opština Lopare u suradnji s Udruženjem građana “Majevički akcijaši” iz Lopara. 

“Majevički akcijaši” i njihovi gosti iz Beograda, Teočaka i Lopara zajednički su očistili područje Spomen parka na Vukosavcima. Prvobitno je bilo planirano prisustvo većeg broja sudionika iz različitih republika bivše SFRJ, ali je zbog epidemiološke situacije njihovo prisustvo otkazano.

“Ovaj projekat okupio je ljude različitih nacionalnosti iz dvije države. Kroz zajedničku realizaciju projektnih aktivnosti dokazali smo da možemo mnogo kroz zajedničku saradnju i da postoje potencijali za dalju izgradnju povjerenja i pomirenja”, kazala je predstavnica neformalne grupe žena Lopare, Tanja Marković.

I kuhinja nas ujedinjuje

Bosanskohercegovačka kuhinja je poznata kao jedna od boljih u svijetu, a ako tome dodamo da svaki kraj naše države ima specifično jelo za to područje onda prosto je nemoguće da okusima i mirisima ne učimo jedni od drugih. Na takvo nešto ukazala je Marijana Matijević, predstavnica Udruženja žena “Prva”  iz Žepča putem aktivnosti izrade publikacije pomirenja Žepačka kuharica.

“Namjera je da se kroz gastronomiju doprinese jačanju između ostalog međusobnog dijaloga i povjerenja sva tri naroda koji žive na prostoru općine Žepče. Smatramo da nepoznavanje drugih onemogućavamo trajni mir i ograničavamo mogućnost različitih etničkih skupina da kroz povezivanje obogaćuju svoje poznavanje drugih i da razvijaju međusobno suradnje i kontakte. Ono što smo mi uradili kroz i na što smo ponosni jeste naša publikacija Žepačka kuharica. Osim toga, snimili smo jedan video gdje smo prikazali postupak kuhanja i pripremanja tradicionalnih jela žitelja općine Žepče – Hrvata, Bošnjaka i Srba. Taj video će biti edukativnog karaktera koji će služiti učenicima srednjih strukovnih škola na području općine Žepče. To će biti trajni materijal koji će prikazivati postupak same izrade tradicionalnih jela, tako da će se na ovaj način obogatiti znanje o drugima i drugačijim“,  istakla je Matijević. 

Žene ključne u procesima pomirenja

Udruženje žena Derventa u okviru aktivnosti “Naša budućnost je – živjeti zajedno”, koju je provodilo ove godine, ukazalo je na nužnost osnaživanja žena kao stupova porodica i među njima promicanja ideje mira. 

“U ovaj aktivnost smo uključile nevladine organizacije koje smo pomogle prilikom osnivanja, a koje se zalažu za žene. Organizirale smo jednu kulturnu manifestaciju kojom smo oduševili građane, ali nažalost zbog Korona virusa nismo smjeli imati više od 50 prisutnih.  Organizirale smo i jedan okrugli stol na kojem smo pričali o zaboravljenoj temi miješanih brakova, a jako je važno da mi u BiH govorimo tim temama, pogotovo kada govorimo o miru i pomirenju. Važno je da se ne zatvaramo u torove i da se žene čuju jer one su stub porodice i one kad pričaju o miru neće dozvoliti ni djeci, ni porodici da govore drugačije“, navela je predstavnica Udruženja žena Derventa, Jovanka Popović.  

Mostar, Široki Brijeg i Nevesinje bliži

Dok su žene iz Dervente bile ruka pomoći novonastalim udruženjima, Inicijativa građana/ki iz Mostara kroz aktivnost “Zajedno da nam bude bolje” zbližavali su tri lokalne zajednice. 

“Posebno Nevesinje i Široki Brijeg  nisu imali neke velike poveznice. Mostar je bio centar i jedne, i druge lokalne zajednice. Poslije ove aktivnosti uspostavili smo takve veze da će ove dvije zajednice raditi zajedno. Pokazalo se da ljudi trebaju pričati o prošlosti, sadašnjosti i da trebaju planirati budućnost. U Nevesinju prilikom jednog druženja sreli smo žene koje su izgubile svoje najmilije. Bila je tu predsjednica Udruženja nestalih iz Nevesinja, žene iz Mostara i Širokog Brijega koje su izgubile svoje najmilije. Pričale su svoje životne priče.  Vrlo je emotivno sve to bilo da bi na kraju svaka od njih rekla da ne žele nikome ni sadašnjost, ni budućnost da bude onakva kakvu su je one proživjele, te da ne okrivljuju čitav narod već pojedince koji su napravili zlodjela. To je bila poruka da mnoge stvari ne treba generalizirati, već ih treba staviti tamo gdje oni pripadaju, a to je optužiti zločince, ali nikako jedan narod jer nama valja živjeti zajedno“, zaključila je predstavnica Inicijative građana/ki Mostar Ifeta Ćesir-Škoro

Tokom 2020. godine u okviru USAID-ovog mirovnog projekta PRO-Budućnost dodijeljeno je 80 grantova za doprinos pomirenju u vrijednosti od preko 400 hiljada KM. Korisnici grantova su općine i gradovi, crkve i vjerske zajednice, nevladine organizacije, neformalne grupe mladih i udruženja žrtava rata iz više od 40 lokalnih zajednica u BiH. 

Program malih grantova provode Institut za razvoj mladih KULT i CRS. Oni kažu da su ponosni na raznolikost ideja i veliki broj realiziranih aktivnosti u protekloj godini, pogotovo uzevši u obzir izazove zbog pandemije COVID-19, koja je na momente dovodila u pitanje i održavanje nekih od njih. 

“Grantovi su uspjeli okupiti ljude u mjeri u kojoj je to bilo moguće, da se druže, uče, zabavljaju i time pošalju malo drukčije poruke od onih koje svakodnevno slušamo. Izrazi oduševljenja koje smo vidjeli na terenu govore o tome koliko su ove aktivnosti obogatile svakodnevne živote ljudi u lokalnim zajednicama zbog čega smo jako sretni”, kazala je Nera Haljevac iz projekta PRO-Budućnost.

Sve male lokalne zajednice primjerom pokazuju da građani Bosne i Hercegovine trebaju jedni druge bez obzira na bilo koji identitet, te da su u miru i solidarnosti snažni da se nose i s najtežim preprekama. Ove aktivnosti su dokaz da međunacionalna suradnja i solidarnost čak u doba Korona virusa  rađa pozitivne priče. 

Privremeni kamp zatvoren, migranti na ulici, niko nije odgovoran

Više od 1200 migranata ostalo je pod vedrim nebom nakon što je zatvoren privremeni kamp „Lipa“, a građani Bihaća blokirali prilaz nekadašnjem kampu u krugu bivše tvornice Bira. Prilikom napuštanja kampa Lipa, migranti su lančano palili šatore u kojima su boravili, a u požaru je uništena ili oštećena gotovo sva infrastruktura u Kampu.

Piše Mirna Stanković – Luković

Iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM), koja je pomaže lokalnim vlastima u upravljanju kampom Lipa, za Interview.ba kažu da je puka sreća što vatra nije zahvatila spremnike sa gorivom iz kojih su se napajali agregati.

Kamp Lipa je uspostavljen kao privremeni smještaj za migrante tokom ljeta, bez grijanja, struje i vode. To je bio jedan od osnovnih razloga zbog kojih je kamp morao biti zatvoren tokom zime. Federalna uprava Civilne zaštite je podigla kamp na zahtjev gradonačelnika Bihaća Šuhreta Fazlića krajem marta ove godine.

– Radi se na postavljanju dijela privremenog kampa za ljude bez smještaja u središtu Bihaća, nakon čega će uslijediti gradnja pravog prihvatnog centra, najavljeno je tada.

Devet mjeseci kasnije, u kampu nije bilo ni struje ni vode, gradnja prihvatnog centra nije počela, šatore je progutala vatra. Tačno toliko vremena – devet mjeseci – bilo je potrebno Vijeću ministara BiH da donese odluku u uspostavljanju privremenog Kampa Lipa!

– Oduvijek je bilo jasno da će Lipu trebati pripremiti za zimu, da treba riješiti pitanje struje i vode, a to se nikada nije dogodilo, kaže za Interview.ba Peter Van der Auweraert, šef Misije IOM-a u BiH.

Peter Van der Auweraert. Photo: Armin Durgut/PIXSELL

Odluka o napuštanju kampa Lipa nije donesena preko noći. Bh. vlasti se, prema riječima šefa IOM-a, nekoliko puta obaviještene da kamp mora biti zatvoren, jer nisu obezbijeđeni uslovi da ljudi u njima provedu zimu.

– Prije nekog vremena je Evropska unija obavijestila vlasti da će prestati finansiranje rada kampa Lipa 30. novembra. Dansko vijeće za izbjeglice i Crveni krst, koji su dobijali ova sredstva EU, su odlučili da ostanu malo duže jer su mislili da će se doći do političkog dogovora. Ali kako dolazi zima i postaje opasno da ljudi ostanu u kampu, Dansko vijeće za izbjeglice i Crveni krst su odlučili jučer da se povuku iz kampa, kaže Van der Auweraert.

Problem je nastao jer bh. vlasti, i pored brojnih najava da će kamp Lipa biti zatvoren, nisu obezbijedile smještaj za više 1200 migranata koji su bili smješteni u ovom kampu. Koncenzusa oko rješavanja ovog problema nema niti na jednom nivou – ni državnom, ni entitetskim, niti kantonalnim i općinskim. Odgovornost za propuste se prebacuje sa jednih na druge.

Ministarstvo sigurnosti BiH tražilo je od Vlade USK i Grada Bihaća da privremeno otvori kamp Bira koji je zatvoren odlukom Vijeća ministara BiH, ali su lokalne vlasti to odbile.

– Time su sve mogućnosti Ministarstva sigurnosti BiH da u veoma kratkom roku riješi ovu situaciju iscrpljene s obzirom da država BiH na raspolaže vlastitom imovinom kojom bi adekvatno mogla odgovoriti na ove humanitarne izazove, već se mora oslanjati na kapacitete i dobru volju nižih nivoa vlasti, stoji u saopštenju Ministarstva sigurnosti.

Podjela hrane u Kampu Lipa, dan nakon požara

Stanovnici Bihaća ne žele migrante u krugu bivše tvornice Bira koja se nalazi u samom gradu i fizički sprječavaju njihov ulazak u ovaj kamp.

– Osnovali smo noćne straže da ne bi pokušali nekim trikom prebaciti migrante u “Biru”. Mi ih u gradu ne želimo u tolikom broju, izjavio je Adnan Habibija, bivši gradski vijećnik.

Smatra da je kamp Bira bio jedan od generatora problema, jer se nalazio u centru grada i migranti tu nisu bili ni pod kakvom kontrolom.

– Izlazili su kad hoće, išli gdje hoće. Bilo je puno incidenata, napada na građane, provala, krađa… U tom periodu znalo je biti šest-sedam hiljada migranata u gradu, koji su u potpunosti narušili normalan životni ritam građana. Rijeka Una, koja je naš najveći turistički potencijal, sada služi da migranti u njoj peru veš i kupaju se goli u centru grada, rekao je Habibija.

U srijedu je u Bihaću održan vanredni sastanak Operativne grupe za koordiniranje aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom na području USK, kojem su bili prisutni i predstavnici Grada Bihaća te IOM. Jedan od zaključaka je bio da se zadužuje IOM da, u koordinaciji sa predstavnicima Grada Bihaća, hitno počne sa izmještanjem materijalno tehničkih sredstava, kontejnera i opreme iz tvornice Bira u Bihaću na lokaciju koju će međusobno dogovoriti.

Šef Misije IOM-a u BiH, Peter Van der Auweraert, nije potvrdio za Interview.ba da se ove aktivnosti provode, ali kaže da se u Kamp Lipa vratilo oko 700 ljudi i okupiralo jedan preostali šator, i čuva ih lokalna policija.

– To je opasna situacija jer tamo više nema nikakvih usluga, kaže Van der Auweraert.

Uprkos činjenici da je BiH još na samom početku suočavanja sa problemom migracija dobila oko 18 miliona eura za rješavanje ovog problema, a da je nedavno odobreno još 25 miliona eura za narednu godinu, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija, smatra da najveću odgovornost za krizu snose – partneri.

– Smatramo da BiH snosi prevelik teret migrantske krize, i da za to ponajvežu odgovornost snose naši partneri koji  svjesno upućuju te ljude u Bosnu i Hercegovinu, iako BiH nije mjesto njihovog odredišta. Za uspjeh sa migrantskom krizom, pogotovo bezbjednosnog pitanja bitno je djelovanje onih ljudi zaduženih za javni red i mir, a to je da te ljude uklonite sa ulice, da ih spriječite da se bave ekonomskom djelatnošću i da izbjegnemo tako sve te situacije, rekao je Tegeltija, takođe primjećujući da se odgovornost prebacuje sa jednih na druge, ali odbijajući odgovornost Vijeća ministara.

Zoran Tegeltija

– Morate raditi na državnom nivou, na entitetskim kantonalnim i lokalnim nivoima, postići koncenzus. Kada imate tako komplikovanu strukturu jako je teško raditi i sada imamo situaciju kakvu imamo danas, kaže šef IOM-a.

Iako je predsjedavajući Vijeća ministara BiH nekoliko puta upotrijebio frazu „migrantska kriza“ – u Bosni i Hercegovini krize zapravo – nema. Vijeće ministara nikada nije proglasilo krizu zbog situacije sa migrantima.

Na naš upit u vezi sa proglašenjem krize, od Vijeća ministara nismo dobili direktan odgovor. Upućeni smo na Tegeltijinu jučerašnju izjavu, a za sva dodatna pitanja na Ministarstvo sigurnosti BiH.

Jedina kriza o kojoj se može govoriti jeste humanitarna kriza koja se, po riječima Petera Van der Auweraert nije trebala ni dogoditi.

– Ovo jeste humanitarna kriza u smislu da sada imamo hiljade ljudi koji sada spavaju napolju i da je to obrazac koji se ponavlja svake zime. Ako pogledate ukupan broj migranata i odnosu na broj stanovnika BiH, to ne bi trebala biti humanitarna kriza. U zemlji postoji dovoljno resursa i spremnost međunarodne zajednice da rade na nečem što bi bila humanitarna kriza, ali komplikovani procesi u zemlji nas sprječavaju da idemo naprijed, kaže Van der Auweraert za Interview.ba.

Situacija u Kampu Lipa se trenutno primirila. Migrante koji su odlučili ostati u Kampu obezbjeđuju jake policijske snage. Za petak je najavljen snijeg, a s njim će u Kampu Lipa stići novi problemi. Prema riječima Petera Van der Auweraerta, prije nekoliko sedmica je u USK padao snijeg i tada se jedan šator srušio pod težinom snijega.

– Srećom, to je bio šator za molitvu i sve se dogodilo po noći, tako da niko nije povrijeđen. Zamislite da se to dogodilo sa šatorom u kojem spava 300 ili 400 ljudi!?

U Kampu Lipa su bila tri velika šatora za smještaj koja su sva izgorila, i veliki broj malih šatora među kojima je bio i COVID-šator. Gotovo sve je izgorilo, a osoblje IOM-a, Danskog vijeća za izbjeglice i Crvenog krsta su se jučer povukli iz Kampa.

1 2 3 6