Dok mnogima izolacija pada teško što ne mogu otići na kafu, u šoping ili na izletišta, ženama i djeci koja trpe nasilje u Bosni i Hercegovini, izolacija je pretvorila kuću u prostor za mučenje, u kojem su osuđene/i na nasilnikovu milost i nemilost 24 sata, a uz sve to država se nije pobrinula da ih zaštiti, te da onog trenutka kada se nasilje prijava da one/i budu izmještene/i na sigurnu lokaciju, nasuprot tome zbog virusa Korona skloništa su striktna – ne primaju nikog novog, a žene i djeca su prepušteni samima sebi.
Zvanični podaci govore da je 52,8 posto žena u BiH do svoje 15 godine doživjelo neki od oblika nasilja, a nastupanjem pandemije i pridržavanjem mjera kriznih štabova stručnjaci smatraju da se može očekivati porast nasilja.
Zato je Mreža za izgradnju mira koja okuplja 205 članica, udruženja, fondacija i škola u BiH danas pozvala ministarstva unutarnjih poslova na entitetskim i kantonalnim nivoima u BiH, predsjednike/ice vlada na entitetskim/kantonalnim nivoima da informiraju javnost o tome:
– Da li se od dana donošenja mjera kriznih štabova na entitetskim nivoima povećao broj prijava nasilja nad ženama i u porodici? Da li se vodi statistika o pojavama nasilja nad ženama i u porodici, na način da se ustanovi da li se radi o ponovljenim slučajevima ili i ponovljenim i novo prijavljenim? Uzimajući u obzir broj prijava nasilja nad ženama i u porodici u periodu prije stupanja na snagu mjera, uslijed pojave pandemije COVID-19, i broj prijava uslijed pojave pandemije, a kako javnost nema nikakvih informacija, pitamo vas da li je broj prijava smanjen ili povećan? Ukoliko je broj smanjen, da li to znači da nasilja nad ženama i u porodici u ovim vanrednim okolnostima nema, odnosno da se uslijed poštivanja mjera Kriznih štabova, a koje podrazumijevaju i izolaciju odnosno boravak žrtve nasilja s nasilnikom u istom prostoru, bez mogućnosti napuštanja stana u policijskim satom predviđenom vremenskom periodu, se postiglo smanjenje pojava nasilja nad ženama i u porodici? Koje mjere i mehanizmi zaštite su predviđene u ovim okolnostima, a koje podrazumijevaju pružanje zaštite i podrške žrtvama nasilja? Da li postoji strategija kojom bi se uspostavili mehanizmi zaštite, prohodnost informacija, adrese i uspostavljeni viber i/ili e-kontakti stručnjaka/kinja i nadležnih institucija za sve one koji proživljavaju/doživljavaju bilo koji oblik nasilja? Da li se planiranim rebalansom budžeta na nivou na kojem djelujete predviđaju financijska sredstva za uspostavu navedenih mehanizama pomoći, podrške i zaštite za žrtve nasilja u porodici? Da li ste uspostavili/e suradnju sa svim relevantnim organizacijama civilnog društva, a koji se bave ovim pitanjima, kako biste u ovim teškim trenucima blagovremeno djelovali/e i zaštitili žrtve nasilja?– navedeno je u poslanom zahtjevu.
Maja Gasal-Vražalica u ime Mreže ističe kako se u ovom trenutku postavlja pitanje: „Zašto se najavama rebalansa ne uzme u obzir i ova kategorija društva da se u budžet ugrade dodatna sredstva tako da se uspostave e-konsultacijee, plavi telefon ili Viber telefon koji će žene moći koristiti?“.
– S tim da se uzme u obzir zatvoren prostor gdje sada nasilnik i žrtve nasilja borave 24 sata, podrazumijevajući sve restriktivne mjere za osobe minus 18 i plus 65, koliko su žene u tom okruženju ohrabrene, sposobne i imaju mogućnosti da telefoniraju i vrše e-konsultacije uz prisustvo nasilnika. Strategija bi trebala ići već u tom smjeru da oni koji rade na terenu, osobito nevladine organizacije koje se bave tom tematikom i koje imaju već neke podatke, da bi se vlada trebala okrenuti prema njima i naći jednu sinergiju, da zajednički djeluju i harmoniziraju strategiju, naravno i ugrade je apsolutno u budžet, jer ovako ne možemo imati strategije koje ne prate budžeti – ističe Gasal-Vražalica.
Direktorica Fondacije CURE Jadranka Miličević podržala je inicijativu Mreže za izgradnju mira.
– Ne postoji baza podataka na nivou FBiH, a kamoli na nivou BiH o ženama koje su žrtve nasilja. Nikad ne možemo doći do podataka koji su zabrinjavajući. Mi u Sarajevu smo za 16 dana aktivizma prošle godine pitali koliko je izvršeno ubistava, kakvi su motivi…I ne možete dobiti podatak, nego dobijete za pretprošlu godinu zato što to niko ne vodi odvojeno. Globalno bi trebale bi da postoje objedinjene informacije. Podržavamo kao Fondacija CURE tu inicijativu i baš me zanima da li ćemo uspjeti dobiti bilo kakav odgovor zato što su sada drugi prioriteti, a žene i pitanje nasilja su zapostavljene – ističe Miličević.
Govori nam i o inicijativi Fondacije CURE koja podrazumijeva da se u ovim vremenima promoviraju brojevi SOS telefona na svim medijskim kanalima, te da bi to bilo veoma značajno uraditi u udarnim terminima.
Ono što je posebno zabrinjava jeste da skloništa trenutno ne mogu primiti nove slučajeve žena žrtava nasilja zbog Korone, tako da ko god trpi nasilje u ovom momentu je prepuštena/a sama/a sebi ili ulici.
– Centri za socijalni rad nemaju svoja skloništa i po tome bi naša policija trebala postupiti kao što je to slučaj u Austriji da dislocira nasilnika, međutim, mi to nemamo ništa regulisano. Razočarana sam, ove mjere nisu dovedene ni u kontekstu ostalih marginaliziranih grupa. Šta mislite koje nasilje vršim nad ženama s invaliditetom, koje nemaju mogućnost da im one asistentkinje dođu poslije policijskog sata, a imamo žene koje su o njima ovisne. Tu je i kupovina, odlazak kod ljekar, također se nije mislio o tome da ove osobe imaju stalan pristup bolnici i centrima za socijalni rad…– priča nam Miličević.
Francuska je prije nekoliko dana saopćila kako će platiti hotelske sobe za žrtve porodičnog nasilja i otvoriti pop-up savjetovališta nakon što su brojke pokazale da je broj slučajeva zlostavljanja porastao tokom prve sedmice karantene kako bi se suzbilo širenje Korona virusa.
Ove inicijative su pokrenute nakon što je vlada krajem prošle sedmice rekla da su prijave o zlostavljanju u porodici policiji skočile za 36 posto u Parizu i 32 posto drugdje u Francuskoj nakon što su ograničenja stupila na snagu. Slučajevi su uključivali dva ubistva.
– Ako je tako u zemljama koje su razvijenije od nas, koje imaju bolje uspostavljene mehanizme za žrtve nasilja bilo žene ili porodice onda možemo sam pretpostaviti šta se dešava u BiH. Apsolutno treba uzeti u obzir naše okolnosti, one da smo mi još uvijek u nekoj transmisiji od PTSP-ovaca, od svega, pa do okolnosti da je u martu po zvaničnim podacima Poreske uprave FBiH više od 15 hiljada ljudi ostalo bez posla – ističe Gasal-Vražalica.
Miličević Kaže kako svaki dan gleda kolika je gužva i red na Obali ispred Biroa Stari Grad, a nezaposlenost i financijsku ovisnost o nasilniku vidi kao jedan od glavnih problema zašto žene i dalje ostaju uz nasilnika.
– Ujutro prije 8:00 sati dođu, drže rastojanje, imaju maske rukavice, većinom su žene koje viđam, ima i muškaraca, neću griješiti duše, ali taj red se povećava svako jutro. Automatizmom zbog situacije, žena i ako bi donijela odluku, i kaže da ne želi da trpi nasilje, ja ne znam gdje bih je smjestila i kome bih preporučila da ode, to je poražavajuće. Zato insistiramo barem da imaju ovaj SOS telefon kao vid emotivne podrške. Imali smo nedavno slučaj, akutno nasilje, preporučili su sklonište, a tamo su rekli „ne primamo do daljnjeg zbog Korone nikakve slučajeve“. Oni nemaju mogućnost zato što je kod njih zabrana! Zar ne bi bilo logično da se prilikom mjera mislilo na ovo pitanje i da im se omogući kontrola, da se testiraju na Koronu i da se smjeste u sigurnu kuću? Žena kad bi tražila da se nad njom izvrši testiranje na Koronu znamo da će prije umrijeti gore u bolnici nego što će doći na red – ističe ona, te dodaje da i djeca ovih dana trpe nasilje također.
Poručuje kako je bitno da vlade imaju mjere za ekonomsko osnaživanje žena za premašivanje ovih posljedica, jer ekonomske strategije moraju da uključuju žene kao pripadnice marginaliziranih grupa.
Agencija za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH objavila je na svojoj stanici da se obratila nevladinim organizacijama u cilju planiranja interventnih i dugotrajnih mjera kako bi se ublažile posljedice s kojima se susreću žene u uvjetima ekonomske krize prouzrokovane pandemijom COVID-19. Ovu informaciju potvrdila nam je i Miličević.
– Agencija za ravnopravnost spolova prikuplja informacije o potrebama žena u ovoj situaciji COVID-19 od nevladinih organizacija, kako bi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice moglo da izađe s određenim programom. Oni su tražili naše preporuke, Ženska mreža BiH popunila je upitnik, sad ćemo čekati da li će u ponedjeljak izaći s nekim prijedlogom, ovog puta agencija je barem tražila prijedloge kako da saniramo ovu ekonomsku krizu – ističe Miličević.
Predsjedavajuća komiteta za prava žena Evropskog parlamenta, Evelin Regner, iznijela je podatak da se nasilje u porodici povećalo za jednu trećinu u prvoj sedmici od uvođenja mjera oganičenog kretanja i apelovala je na zemlje da u doba krize prouzrokovane COVID-19 pandemijom intenziviraju podršku žrtvama rodno zasnovanog nasilja.
– Ovi dani i sedmice posebno su opasne za žene. Svi smo trenutno svjedoci teških psiholoških izazova prouzrokovanih karantinom. Međutim, one žene i djeca koje žive u domovima koji su mjesta opasnosti i nesigurnosti nalaze se pred dodatnim izazovom. Zbog toga moramo proširiti naše aktivnosti da zaustavimo nasilje nad ženama – poručila je.
Pozvala je države da se odlučno izbore s ovim problemom i da aktivno obavještavaju građanstvo gdje i kako žrtve nasilja mogu dobiti pomoć.
– Ovo treba uključiti i inovativne načine kontaktiranja i alarmiranja policije, poput tekstualnih poruka ili internetskih chat-ova, i upotrebu kodnih riječi s liječnicima ili ljekarnicima. Osim toga, broj mjesta u ustanovama za zaštitu od nasilja i ženskim skloništima mora biti veći. Takođe je poručila da bi EU morala finansijski podržati mjere država članica i pomažući im da komuniciraju o tim mjerama. Naš je posao da održivo jačamo fizičko i mentalno zdravlje žena i njihovu ekonomsku nezavisnost, izvan krize COVID-19. Svakako nećemo ostaviti žene Evrope same – zaključila je.
