Iako vjerovatno nećete pročitati ovo pismo, u kosti mi ulazi strah kada pomislim da ćete ga pročitati i u njemu pronaći mene. Strah od odbijanja, strah od nevoljenosti, od svega onog što me može snaći ako izgovorim te riječi: “Mama, tata, ja sam gej!”
Piše: Anonimna osoba koja želi da shvatite kako je biti u njegovoj/njenoj koži!
Jednom sam skupljao hrabrosti da vam kažem i odigrao sam taj scenario u glavi i nije dobro završilo, pa sam odustao, jer mogu podnijeti da me društvo odbaci i izolira, ali ne bih mogao podnijeti da to budete vi.
Imao sam sretno djetinjstvo, dali ste mi sve što ste mogli, odgojili me, omogućili mi obrazovanje, pa i onda kada je falilo novca, niste dali da to osjetim. Sve ste uložili u mene i nikada nisam osjetio da mi iko to predbacuje. Zahvaljujući vama sam uspio, ostvario sam sebe u svakom pogledu, poslovno i finansijski. Napokon sam postao ja onaj koji vas tetoši. Napokon sam mogao priuštiti da vas pošaljem na zasluženi godišnji odmor, ali vi ste i dalje toliko nesebično odbijali govoreći mi da potrošim na sebe. Toliko sam vremena proveo ubijeđujući vas, i srećom popustili ste. Dugo nisam bio toliko sretan.
Shvatio sam da sam gej dok sam još bio dječak. Bio sam zbunjen zbog drugačijih osjećaja svojih vršnjaka, pa sam se ponašao kao oni, želeći da taj dio sebe ugušim. Djelomično mi je uspijevalo.
Kasnije u srednjoj školi sam našao djevojku, izuzetnu zaista – pametna, obrazovana, lijepa… Sve ono što bih volio da volim. Ona je prva osoba kojoj sam rekao ko sam. Rekla je da je i sama to pomišljala, ali nije htjela da silom iz mene to izvuče. Danas, nas dvoje smo najbolji prijatelji i ne postoji dio mene koji ona ne poznaje. Svakog dana mi ulijeva hrabrost da vam kažem istinu o sebi, govoreći kako vas poznaje i da nema šanse da ćete me izbaciti iz svog života, ali ja se toliko bojim. Ako postoji i najmanja šansa da vas izgubim, radije bih da sve to umre u meni. Znam da ne može, i znam da ćete možda i sami vremenom shvatiti, ali vješto izbjegavati…
Ne mogu pobjeći od toga ko sam u ovom tijelu s dušom koja voli. Ne mogu pobjeći od sebe ni od vas, jer vi ste moje ogledalo i nadam se da kad dođe taj dan, da me ništa manje nećete voljeti…
