60 miliona ljudi dva je mjeseca živjelo u ekstremnim karantenama: virus više nije imao kamo otići i lanci prijenosa su prekinuti.
Ušao je u Wuhan, pohvalio doktore, volontere, policiju i vojsku, a onda objavio da je muci kraj. Kineski predsjednik Xi Jinping ovog je tjedna posjetio Wuhan, čijim je stanovnicima, kao uostalom i čitavoj Kini, laknulo što se svakog dana u posljednje vrijeme zabilježi tek dvadesetak novozaraženih koronavirusom.
Iako broj pacijenata u dva dana naraste za količinu koju Hrvatska ima sveukupno, olakšanje u Kini gotovo se može i opipati, s obzirom na činjenicu da su ih na vrhuncu epidemije svakog dana brojili i nekoliko desetaka tisuća. Što se ukupne situacije tiče, oboljelih je bilo gotovo 81 tisuća, a od izbijanja epidemije krajem lanjskog prosinca, u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta zabilježeno je oko 3200 smrtnih slučajeva. Više od 64 tisuće Kineza uspješno je izliječeno, a kao i u ostatku svijeta, koji se trenutačno bori s pandemijom novog virusa, bolest je kobna bila uglavnom za starije od 70 godina te za kronične bolesnike. Drakonske mjere – Nije bilo lako – kazao je predsjednik Xi Jinping pri posjetu Wuhanu, gradu od 11 milijuna stanovnika u provinciji Hubei iz koje je 31. prosinca prošle godine sve i krenulo. Upravo je na Staru godinu Kina obavijestila Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) o detekciji nekoliko “čudnih i sumnjivih” upala pluća. Budući da su prvi potvrđeni zaraženi radili na wuhanskoj tržnici Huanan Seafood, vlasti je odmah 1. siječnja zatvaraju, nekoliko dana poslije isključuju da je kod bolesnika u pitanju SARS, što se na prvu mislilo, a 7. siječnja otkrivaju da je riječ o novom virusu. Istog dana umire prvi zaraženi, a kineski znanstvenici otkrivaju da je u pitanju posve nova pošast, ali iz obitelji koronavirusa, u koji spadaju već spomenuti SARS, ali i gripa. Saznaje se i da sve ipak nije krenulo s tržnice Huanan, ali se ondje, zbog velike fluktuacije ljudi, sve proširilo, prije svega dodirima u gužvi te, naravno, kapljičnim putem. Sredina siječnja razdoblje je kad prvi međunarodni putnici virus počinju širiti prvo u zemlje susjedne Kini, a onda i po svijetu, a vlasti Narodne Republike razmatraju na koji način zaustaviti “kugu 21. stoljeća”.
Krenuli su pomalo pa 23. siječnja, kad je diljem Kine zaraženo 550 ljudi, zabranili sav promet prema i od Wuhana. Gradu s brojem stanovnika kao gotovo četiri Hrvatske vlasti su naredile da ostanu kod kuće, osim ako ne moraju po namirnice ili liječniku. Škole, urede i tvornice Kinezi su zatvorili istog dana, dok su s ulica maknuta i sva privatna vozila. Sljedećeg dana Wuhanu su se u mjerama pridružila još dva grada u provinciji Hubei; Xiantao i Chibi, a pod nadzorom komunističke kineske vlasti tada se našlo otprilike 60 milijuna ljudi.
A upravo način na koji Kina politički funkcionira, složili su se svjetski stručnjaci, razlog je što se koronavirus u toj zemlji gotovo suzbio. U borbi protiv njega uvedene su “drakonske mjere”, naveo je WHO u svom nedavnom izvještaju o stanju na istoku Azije, koje će rijetko koja druga zemlja, pogotovo europska, uspjeti kopirati. Da bi se razumjelo Svjetsku zdravstvenu organizaciju, ali i analitičare koji spominju politiku, važno je, naravno, dati kontekst, koji je sam po sebi posve jasan.
“Nema majci mrdanja” jer u Narodnoj Republici Kini od 1. listopada 1949. vlada Komunistička partija, koja u državi kontrolira vladu, policiju, vojsku ili, u prijevodu, sve. Na čelu su joj Politbiro i već spomenuti predsjednik Xi Jinping, ima oko 90 milijuna članova, a i oni koji službeno nisu u stranci, dužni su je voljeti i ne govoriti protiv nje. Parlament, odnosno Narodna skupština, postoji, ali uglavnom samo kako bi potvrđivala odluke koje donosi partijsko rukovodstvo. Kontrolira se sve, uključujući internet i društveni mediji pa su ograničeni pristupi Googleu, Facebooku, YouTubeu i Twitteru, a ljubav prema domovini znači, zapravo, ljubav prema Partiji. Jedna od parola pod kojima Komunistička partija operira jest “iskorijenjivanje siromaštva milijuna važnije je od individualnih sloboda”, a tom su se, u malo modificiranom obliku, vodili i u borbi protiv koronavirusa. Najbolji primjer jest, naravno, Wuhan, na koji se opet vraćamo jer, nakon što je ljudima naređeno da ostanu doma, a svaki izlazak na ulicu zabranjen, osmišljeno je još niz mjera “uspješne karantene”. Svaki blok zgrada dobio je zaštitara koji je provjeravao izlazi li tko iz stana, na ulicama stajali su vojnici, a od ulaza do ulaza hodali su “volonteri” koji bi mjerili tjelesne temperature ljudima u kućama te ih, ako su one bile povišene, odmah odvodili u posebne karantene izvan grada. Iznad Wuhana, a onda i drugih gradova konstantno su letjeli dronovi, koji bi upozoravali vlasti ako se netko ne bi pridržavao njihovih uputa.
– Izašao sam u svoje dvorište, gdje imam vrt, samo da uzmem malo kupusa, kad mi je zazvonio telefon. Javim se, a ono policija, govore mi da odmah uđem u kuću – opisao je svoje iskustvo s nadzornim dronovima vlasnik jednog restorana iz Sečuana, koji je, kao i ostali Kinezi, dobio na mobitel posebnu, za koronavirus razvijenu aplikaciju, koju su tehničke kompanije napravile na naredbu vlade. Svakom vlasniku mobitela preko aplikacije je dana ocjena u bojama na temelju njihova zdravstvena stanja i povijesti putovanja. Odnosno, pojednostavljeno, “zeleno” u aplikaciji svjetlilo bi zdravima, “crveno” zaraženima, a “žuto” onima koji su bili u kontaktu s “crvenima”, ali za koje virus još nije potvrđen. Iako su isprva Kinezi mogli normalno u trgovine i doktoru, dok god je to bilo pješice, u veljači je i to zabranjeno.
Dozvoljen je izlazak iz kuća jednom svaka tri dana, a kasnije ni pod razno. Putem svoje platforme za razgovor WeChat potrebno su mogli naručiti da im se dostavi kućama i ostavlja na kućnom pragu. Ali ne svatko pojedinačno, već “u đuture”.
– Većina usluga grupne kupnje djeluje putem aplikacije za slanje poruka, koja ima ad-hoc grupe za razgovor o mesu, povrću i mlijeku. Sofisticiranije prodavaonice imaju svoju vlastitu miniaplikaciju unutar WeChata, preko kojih stanovnici mogu birati pakete po cijeni težine – opisivali su u Wuhanu kako izgleda naručivanje hrane u počecima karantene. Kasnije se, naravno, izbor suzio, sve se rjeđe moglo do namirnica, a one, kad bi i stigle, uglavnom su bile pokvarene ili pred istekom roka trajanja.
Zatvoreni u svojim domovima Kinezi su proveli gotovo dva mjeseca, ali kako kažu, ni praćenje ni nedostatak hrane te društva nije im bio toliki problem kao činjenica da s vlastima nije bilo pregovaranja. Požalili su se organizaciji Human Rights Watch (HRW), koja je izvijestila da stanovnici pogođenih područja Kine nisu dobivali nužnu medicinsku pomoć. Koliko daleko su išle tamošnje vlasti, najbolje se može vidjeti u primjerima ljudi koji su tijekom koronavirusa umrli, bez da su uopće bili zaraženi. Tinejdžer s cerebralnom paralizom iz Wuhana nađen je mrtav u svom stanu, nakon što su mu je policija brata i oca prisilno odvela u karantenu, a u gradu Huanggangu stanovnici nisu mogli na kemoterapije, kazali su iz HRW-a.
– Mjere potrebne za potpuno zaustavljanje prijenosa jednostavno mogu biti i previše društveno te ekonomski ekstremne – za Time je prije nekoliko dana kazao Ben Cowling, epidemiolog sa Sveučilišta u Hong Kongu, koji je rekao i kako “mora postojati ravnoteža između zaštite života ljudi i njihova dostojanstva”.
Virus zarobljen u obitelji A ono se nije štitilo ni kod ljudi koji su radili na izgradnji posebnih bolnica, u kojima su se liječili isključivo pacijenti s koronavirusom. Kineze se zvalo na javne radove, a svaka od 14 ustanova, koliko ih je na kraju sagrađeno diljem zemlje, bez iznimke morala je biti gotova u nekoliko dana. I tu se išlo korak dalje, i to na način da su se imena onih koji su, iz bilo kojeg razloga odbijali rad u zaraženim područjima, objavljivala javno, odnosno ti su ljudi proglašeni “izdajnicima zemlje i svog naroda”.
Poseban se napor uložio i na lociranje svih kontakata onih kojima je potvrđen koronavirus, i to na način da se samo u Wuhanu formiralo više od 1800 timova od po pet ili više ljudi kojima je zadatak bio utvrditi tko se s kim i kada družio. U tome su pomogle i dvije aplikacije za plaćanje kojima se Kinezi koriste, jer upravo je preko transakcija na njima vlada pratila kretanja ljudi. Čak i kad se potpuna karantena ukinula, Kinezi su morali hodati po gradu s mobitelima na kojima su bili instalirani oni “semafori zdravstvenog stanja”, a koje bi, pri ulasku u javne prostore ili, pak, vlakove kontrolirali za to posebno određeni “stražari”. Izlaska bez maske nije bilo ni za Kinesku novu godinu, koja je jedan od “krivaca” za širenje korone po svijetu, budući da su se Kinezi iz raznih zemalja vraćali kako bi taj svoj praznik proslavili tradicionalno, u krugu obitelji.
– Sve su te mjere rezultirale time da su zaraženi rijetko širili virus na bilo koga osim članova vlastitog domaćinstva – rekao je Gabriel Leung, dekan Medicinskog fakulteta Li Ka Shing na Sveučilištu u Hong Kongu. Kako je pojasnio, jednom kad su svi ljudi u stanu ili kući bili izloženi, virus više nije imao kamo otići i lanci prijenosa su se prekinuli, a tako je epidemija stavljena pod nadzor. “Staro dobro socijalno distanciranje uz pomoć tehnologije učinilo je svoje”, zaključio je Leung.
A svoje je zaključke donijela i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), koja je pohvalila Kinu “zbog poduzetih napora”. Kako su kazali iz WHO-a, “hrabar pristup Kine promijenio je tijek smrtonosne epidemije koja se brzo širi”.
– Suočena s dosad neviđenim virusom, Kina je pokrenula najambiciozniju, najagilniju i najagresivniju kampanju za suzbijanje neke bolesti u povijesti – kažu u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, gdje zaključuju da su Kinezi sve uspjeli staviti pod kontrolu jer su agresivno koristili karantene.
Stadioni i druge ustanove poslužili su im upravo u tu svrhu, navodi WHO, a odmogla nije ni izgradnja privremenih bolnica. S WHO-om ne slažu se, međutim, svi Kinezi, već neki od njih uporno tvrde da je čitav sustav borbe s koronavirusom u Kini bio pogrešan jer brza je reakcija vlasti, kao i transparentnost u radu zakazala odmah na početku, a kasnije je Partija u organiziranju karantena jednostavno bila preagresivna.
– Sjetimo se samo Li Wenlianga – upozoravaju neki od stanovnika Wuhana, koji u principu, s ljudima izvan Kine o svojem trenutačnom statusu ne mogu razgovarati jer vlada provjerava sve poruke poslane u svijet. A upravo Li Wenliang prvi je upozorio na neobičan virus, i to još 30. prosinca lani. On je bio oftalmolog u Centralnoj bolnici Wuhan i kolegama je na WeChatu kazao za “bolest koja nalikuje SARS-u”. Kad je njegova objava javno podijeljena, po Wenlianga stigla je policija i optužila ga za “davanje lažnih izjava na internetu”. Liječnik se vratio na posao, dobio virus od zaražene pacijentice i 7. veljače, na kraju, umro u 33. godini života od bolesti na koju je upozoravao, a nitko ga nije slušao.
Otprilike u to isto vrijeme, kod nas je ministar zdravstva Vili Beroš epidemiološku situaciju vezanu uz koronavirus u Europi i Hrvatskoj ocijenio “zasad zadovoljavajućom”, a virus je i službeno dobio ime COVID-19. Sredinom veljače broj zaraženih u Kini je 42.638, umrlih 1016, dok se u susjednoj Italiji zabilježio prvi lokalni prijenos virusa u Lombardiji. Uskoro, točnije 25. veljače i kod nas je potvrđen prvi zaraženi novim virusom, za koji još uvijek nije razvijeno cjepivo. Sam premijer Andrej Plenković objavio je tada da je riječ o mladiću koji je od 19. do 21. veljače boravio u Milanu.
Objavljeno je da pokazuje znakove blaže bolesti, a u Vladi je održan prvi sastanak Nacionalnog stožera civilne zaštite radi podizanja stupnja pripravnosti svih nadležnih tijela.
Usporiti širenje virusa
Od virusa je obolio i njegov brat blizanac, koji je ovog tjedna i prvi u Hrvatskoj koji je od virusa ozdravio. Zaraženih je trenutačno 38, od čega je jedan pacijent vrtićke dobi. Možemo li na neki način “kopirati” kineski način borbe s virusom, pitali smo molekularnog biologa, profesora Gordana Lauca. – Model koji je primijenila Kina vjerojatno nije moguće jednostavno preslikati u Europu, no važno je znati da su slične modele uspješno primijenili Singapur, Tajvan i Tajland, tako da danas s dosta visokom sigurnošću možemo tvrditi da je to model koji funkcionira i kojim se može suzbiti širenje virusa. Kako nam je danas jasno da se u Europi virus toliko proširio da ga više nije moguće izolirati i zaustaviti, moramo se koncentrirati na mjere koje mogu usporiti njegovo širenje.
Zbog toga je vrlo važno građanima objasniti da ovo nije gripa, već da se radi o bolesti koja za između jedan i 10 posto zaraženih (nitko ne zna točan postotak) zahtjeva dugotrajno bolničko liječenje. Kako se bolest širi iznimno brzo, čak i ako samo jedan posto oboljelih bude trebao bolničko liječenje, nema sustava zdravstva u svijetu koji to može podnijeti – kaže Lauc i dodaje kako je upravo zbog toga vrlo važno da se svatko ponaša odgovorno. Kad se ljudima to jasno objasni, govori molekularni biolog, to ne bi trebao biti problem.
– Primjerice, iako je kod nas teško zamisliti da netko propiše obavezu instalacije aplikacije koja prati kretanje svakog pojedinca kao što je to uvela Kina, vjerujem da bi je jako puno ljudi dobrovoljno instaliralo ako bi znali da će kroz nju biti upozoreni ako se u blizini nalazi osoba koje je zaražena – kaže Gordan Lauc.
