December 2019

Nova godina, stari problemi: Građani u BiH se i dalje bore sa zagađenim zrakom, nedostaje politička volja

Zrak u većini bh. gradova je danas, dan uoči početka 2020. godine, umjereno zagađen. Građani Sarajeva, Zenice i Tuzle su većinu zimskih dana ove godine proveli u visokim iznosima zagađenih čestica PM2 i PM10, problemi deponija, poput Uborka kod Mostara, ponovo nisu riješeni, dok je i dalje glavno prevozno sredstvo građana automobil. Sanela Klarić, zastupnica Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH i predstavnica Green Council-a, za Interview.ba rekla je da je u toku izrada strategije za zaštitu okoliša za period 2020-2030. godine, koja se radi uz pomoć Vlade Švedske i njihovog Instituta za zaštitu okoliša, koja bi vrijedila za državni i entitetski nivo.

– Ja sam u decembru podnijela inicijativu u kojoj sam tražila da se u izradu uključe principi cirkularne ekonomije i zelenih  javnih nabavki, te sam dobila pozitivan odgovor od ministrice (op.a.Edite) Đapo. Taj pismeni trag je bitan jer ću već u januaru postaviti pitanje kada se očekuje da dokument bude gotov i kada će ući u javnu raspravu – navela je ona.

Dodaje da će insistirati na brzini donošenja i da bude u skladu sa zahtjevima Evropske unije (EU).

Ipak, kako kaže, jedan od problema na terenu je da, kada se strategija i donese, to je “samo jedan dokument kojim se maše”.

– Šta znači strategija ako nemamo plan implementacije? – zapitala se ona, te poručila da slijedi borba za uozbiljenje mehanizama za implementaciju.

Smatra kako je bitno pooštriti principe i mehanizme za implementaciju, odnosno za praćenje i kažnjavanje zbog situacija u kojima zakon postoji, ali je “ljudima jeftinije da plaćaju kazne nego da ulože u filtere, na primjer”.

– Predavali smo amandmane na Zakon o zaštiti okoliša, ali nisu usvojeni i to je najveća boljka jer smo shvatili da kod nas i dalje ne postoji ozbiljan svijest koliko okoliš utječe na zdravlje – rekla je Klarić.

Kaže kako je bitno uvezivanje struke, te je navela primjer sa jednog predavanja kada je navedeno da karbondioksid nije štetan.

Nije, ukoliko je u zraku u određenim procentima, ali sve što prelazi granice i ukoliko se konzumira prekogranična količina karbondioksida u zraku kontinuirano, postaje štetno – dodaje.

Zato, kako navodi predstavnica Green Council-a, postoji potreba za uvezivanjem većeg broja različitih struka i stručnjaka da rade zajedno kako bi shvatili kompleksne probleme okoliša, jer se “okoliš ne prepoznaje ni kao ekonomski ni razvojni segment, niti kao segment zdravstva, već kao izdvojeno”.

Navodi i kako ne može poručiti bh. građanima da su to problemi koji će biti brzo riješeni.

– Nisam toliko optimistična jer nemamo kapacitete ni političku volju da se kod nas nešto uredi. Građani su ti koji glasovima svake dvije, odnosno četiri godine biraju ljude koji će da njih vode i predvode, tako da trebaju biti aktivni svaki dan – zaključuje ona i dodaje da se samo udruženim snagama i zajedničkim djelovanjem politika okoliša može ozbiljno shvatiti.

(Ines Sandžaktarević, Interview.ba)

Djeda Mraz Troka: Političari u BiH nisu zločesti, oni su zli ljudi

Svjetlucavi ukrasi, tople kuće, bogata trpeza, pokloni i nezaobilazni Djeda Mraz su glavne asocijacije na večerašnju proslavu Nove godine. A kada kažemo Djeda Mraz ili čovjek u crvenom-bijelom odjelu sa bijelom bradom i poklonima, mnogi će se prisjetiti Mladena Jeličića Troke. Odlučili smo zato s njim razgovarati o novogodišnjim željama, ali ne djece, već bosansko-hercegovačkih političara. On nam je otkrio da nisu bili dobri ove godine, ali i rekao više o projektu žrtava bosanske politike, te nam je otkrio kakva nas očekuje sljedeća (op.a.politička) godina!

INTERVIEW.BA: Proteklu godinu obilježila su razna dešavanja u našoj zemlji – od ANP-a, Programa reformi do novih koalicija. Otkrijte nam da li su bh. političari bili dobri ove godine?

TROKA: Političari u Bosni i Hercegovini apsolutno više ne spadaju u kategoriju zločestih, već ozbiljno zlih ljudi.  A toliko su zli da krpom prekriju ogledalo jer ih je sramota pogledati se u svoj lik i ne vole da se sretnu. 

INTERVIEW.BA: Ne zavidimo im na tome. Jesu li vam zato možda otkrili njihove želje za sljedeću godinu?

TROKA: Nihove želje su kontinuirano iste, a to je betonirati šume, udarit’ asfalt preko njih, a ispod toga staviti svo stanovništvo, sve nas pokopati. Trebalo bi napraviti jedan veliki projekat koji bi se zvao „Žrtve bosanske politike“ i to groblje bi trebalo imati četiri, pet segmenata, da se mogu pokopati i ateisti i sve postojeće religije. Mimo toga, postojalo bi tzv. konstitutivno groblje, gdje bi bili sahranjivani oni i na samrtnom času misle da su nešto posebno. 

INTERVIEW.BA: Dakle, nisu bili dobri i ne dopadaju nam se njihove želje. A šta mislite kakva nas očekuje 2020. godina, uz ovakve političare?

TROKA: Postoje različite vrste produkata ljudskog organizma. Neki su tvrdi, neki su mekši, a ovo će otprilike izgledati kao prva stolica netom rođenog djeteta u koju će nas sve uvaljati tako da ćemo biti bijeda. Oni rade nevjerovatno mnogo na zajedništvu Bosne i Hercegovine, jer cijelu zemlju guraju u isti belaj i nema veze koje si nacije, nacionalnosti, pripadnosti ili religije, oni će napraviti da svi ljudi imaju istu količinu propasti, da svi budemo što je moguće više oštećeni. Strašno je tužno kada glupi, idiotski ljudi smatraju čak neke intelektualce glupljima od sebe. Siguran sam da je, čovjek sa njive ili koji uzgaja ovce, mnogo inteligentniji od onih koji sjede u najvećoj septičkoj jami u zemlji koja se zove Parlament.

INTERVIEW.BA: Da li Djedica ima neku poruku za građane Bosne i Hercegovine?

TROKA: Deda Mraz je zamolio sve ljude koji imaju i bogdu srca u sebi da uplate kada pročitaju negdje da za liječenje nekog djeteta treba skupiti marku. Neka uplate marku jer to puta 500 građana daje  500 KM, a milion građana je milion KM,  a to je produženje života nekom djetetu.

Elvira Dilberović: Vršnjačko nasilje treba postati obavezna tema profesionalnog usavršavanja nastavnika

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke/znanosti prepoznalo je važnost problema vršnjačkog nasilja, te u skladu s tim financijski podržalo projekat „Prevencija vršnjačkog nasilja kroz škole i medije – Zaštitimo djecu od nasilja“. U Bosni i Hercegovini zabilježeno je nekoliko slučajeva vršnjačkog nasilja koji su završili smrtnim ishodom, poput Denisa i Mahira, međutim istraživanja pokazuju da je i nakon ovih slučajeva, nasilje sve prisutnije u školama. Osim što se vršnjačko nasilje vrši fizički i psihološki, ono sve češće zastupljeno putem novog medija – interneta. Ministrica obrazovanja i nauke/znanosti Elvira Dilberović za Interview.ba govorila je o tome koliko je važno uvesti prevenciju vršnjačkog nasilja u obrazovni sistem, kolika je odgovornost na nastavnicima i nastavnicama, zabrani upotrebe mobilnih telefona, te o neophodnoj edukaciji nastavnog osoblja kada je ova tema u pitanju.

NEOPHODNO IMATI SMJERNICE ZA POSTUPANJE U SLUČAJU NASILJA NA PRAVOM MJESTU: “Jasne smjernice i hodogrami za postupanje u slučajevima nasilja nad djecom, trebaju biti dostupni i vidljivi, posebno u odgojno-obrazovnim ustanovama gdje dijete provodi veliki dio vremena”. 

INTERVIEW.BA: Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke podržalo je projekat „Prevencija vršnjačkog nasilja kroz škole i medije – zaštitimo djecu od nasilja“, a koji se bazira na promociji knjige Mirele Šuman o međuvršnjačkom nasilju. Koliko je važno govoriti o ovoj pojavi u našem društvu, osobito kada svjedočimo slučajevima poput Denisa i Mahira?

DILBEROVIĆ: Naravno da je vrlo važno govoriti o vršnjačkom nasilju kako bi učenici, nastavno osoblje, stručni savjetnici pedagoških zavoda, pedagozi, direktori škola i roditelji bili u mogućnosti prepoznati i preventivno djelovati u slučajevima nasilja. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke/znanosti, u skladu sa koordinirajućom ulogom koju ima u oblasti obrazovanja, sudjeluje u aktivnostima koje se odnose na zaštitu djece od nasilja, a koje se provode ili na kantonalnim ili na nivou države. U svakom slučaju, ovo ministarstvo koordinira radom Koordinacije ministara obrazovanja i nauke/znanosti u Federaciji BiH, a jedna od njenih tematskih sjednica upravo je bila posvećena poduzimanju mjera i aktivnosti na prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja te maloljetničke delinkvencije u odgojno-obrazovnim ustanovama u kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tada smo donijeli niz preporuka o prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije, koje se, između ostalog, odnose na aktivnosti i mjere pojačanog nadzora i aktiviranja postojećih programa o postupanju u kantonima te aktivnosti i mjere prevencije, odnosno programe edukacije i intenziviranje međuinstitucionalne saradnje. Također, preporuke se odnose i na osiguranje neophodnog kadra u odgojno-obrazovnim ustanovama, na inicijativu za izmjenu zakonske regulative i metodologiju prikupljanja podataka te vođenje javnih kampanja. Sve ovo ima za cilj iznaći najbolja i ujednačena rješenja koja će nadograditi i unaprijediti postojeće aktivnosti koje se poduzimaju u kantonima na prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije, ovog ozbiljnog problema među djecom i mladima. Također, tu je i dokument „Smjernice za postupanje u slučaju nasilja među djecom u Bosni i Hercegovini“, kojim su precizno definirani postupci rada i tretiranja djece žrtava nasilja kroz općeprihvaćenu definiciju nasilja, te jasno objašnjeni hodogrami, postupci djelovanja nadležnih u okviru najrelevantnijih resora u ovoj oblasti (odgoja i obrazovanja, zdravstvene zaštite, socijalne zaštite i policije).

INTERVIEW.BA: Koliko je, prema Vašem mišljenju, važno da se prevencija vršnjačkog nasilja uvede u obrazovni sistem?

DILBEROVIĆ: Koliko je nama poznato, u saradnji sa osnovnim i srednjim školama, te ministarstvima obrazovanja i prosvjetno-pedagoškim zavodima, realiziraju se edukativne radionice za djecu, roditelje i nastavni kadar u školama o problemu nasilja nad djecom. Naravno da je to nedovoljno i da treba postati obavezna tema profesionalnog usavršavanja nastavnika. Ovdje se može spomenuti i činjenica da su, prema našim saznanjima, u većini kantona usvojeni protokoli o postupanju u slučaju vršnjačkog nasilja među djecom i mladima, koji su postali sastavni dio programa rada osnovnih i srednjih škola. Također, urađen je i hodogram, kojim su utvrđeni postupci koje odgojno-obrazovna ustanova treba poduzeti u slučaju nasilja nad djecom.

INTERVIEW.BA: Kada je u pitanju nastavno osoblje, da li je odgovornost na njima ukoliko se vrši vršnjačko nasilje?

DILBEROVIĆ: Odgovornost nije samo ili  isključivo na nastavnom osoblju, već je ona podijeljena na više subjekata – pedagozi, psiholozi, pedagoški zavodi, a, naravno, nezaobilazan i možda najvažniji nosilac odgovornosti jeste porodica, a i cjelokupna društvena zajednica. Svakako da nastavno osoblje mora biti educirano kako bi bilo u mogućnosti adekvatno odgovoriti u takvim situacijama. Na primjer, svim osnovnim školama u Bosansko-podrinjskom kantonu distribuiran je Didaktički komplet o prevenciji nasilja kroz obrazovni sistem u BiH (tzv. ljubičasti komplet), razrađen po trijadama sa 36 tema sa pripremama i Priručnikom za nastavnike. Naloženo je da sve škole aktueliziraju dostavljeni materijal i odmah stave u upotrebu, ali i da se posebna pažnja posveti učenicama kod kojih je već evidentirano nedolično ponašanje. Također, svaka škola u svom Godišnjem planu rada predvidjela je niz aktivnosti na prevenciji nasilja nad djecom i maloljetničkom delinkvencijom, uz preporuku da se u realiziranje planiranih aktivnosti uključi što veći broj zaposlenika u školi. Date su i smjernice školama da se sve aktivnosti usmjere na suzbijanje nasilja i zlostavljanja, te osiguravanje sigurnog i poticajnog okruženja u školama kako bi djecu odgajali u ozračju međusobnog uvažavanja, poštovanja i ravnopravnosti. Pažnju je potrebno usmjeriti i na jačanje roditeljske kompetencije i kapacitete kroz unapređenje dobre prakse porodičnih savjetovališta, stručnih službi škole, itd. Ovdje se mora napomenuti da je na zahtjev Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, stručni tim, sastavljen od profesionalaca sa univerziteta u BiH (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Tuzla), uz asistenciju profesionalaca iz škola, centara za mentalno zdravlje i socijalni rad izradio Matricu za prepoznavanje djece u riziku. Ovu smo matricu, u skladu sa zaključkom Koordinacije ministara obrazovanja i nauke/znanosti, dostavili svim kantonima kako bi se mogla primjenjivati u osnovnim školama u Federaciji BiH.

INTERVIEW.BA: Jeste li za to da se u osnovnim i srednjim školama ukine upotreba mobilnih telefona, putem kojih se, također, vrši nasilje? (elektronsko nasilje)?

DILBEROVIĆ: Poznato je da djeca u ranoj dobi sama istražuju mogućnosti koje nudi internet (društvene mreže, fb, youtube…), pa smatramo da se ovaj problem ne tretira na najadekvatniji način, jer izostaje multidisciplinarni pristup njegovom rješavanju, koji je neophodan. Roditelji, nastavnici, pedagozi, vršnjaci, kreatori usluga društvenih mreža – niko ne treba biti amnestiran od odgovornosti. Jasne smjernice i hodogrami za postupanje u slučajevima nasilja nad djecom, trebaju biti dostupni i vidljivi, posebno u odgojno-obrazovnim ustanovama gdje dijete provodi veliki dio vremena. Iako je ranijim Akcionim planom za zaštitu djece i sprečavanje nasilja nad djecom putem informaciono-komunikacijskih tehnologija u Bosni i Hercegovini za period 2014-2015. godina, planirana podrška uspostavljanju portala i linija za pomoć koji tretiraju problem nasilja nad djecom putem informaciono-komunikacijskih tehnologija, takvi linkovi, koliko je nama poznato, ne postoje na web-stranicama kantonalnih ministarstava obrazovanja u Federaciji BiH. Pohvalna je bila aktivnost Ministarstva sigurnosti BiH i Save the Children Norway na realizaciji projekta sprečavanja dječije pornografije i pedofilije posredstvom informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija, kao i uspostavljanje portala www.sigurnodijete.ba, sa podstranicama za djecu, tinejdžere i roditelje, gdje mogu naći informacije o sigurnom korištenju interneta, mobitela, video igara, i mogućnostima sprečavanja njihove zloupotrebe. Izvršena je i aktivacija pomenutog portala na engleskom jeziku, što omogućava dostupnost ovih informacija široj grupi korisnika interneta. Ovim web-portalom uspostavljena je prva online SOS linija za prijavu neprimjerenog sadržaja.

INTERVIEW.BA: Hoće li se uskoro uvesti u praksu da škole mogu prijaviti vršnjačko nasilje jer to do sada zakonom nije definisano?

DILBEROVIĆ: Upoznati ste sa činjenicom da se svako nasilje, uključujući, naravno, i vršnjačko nasilje može prijaviti službenim organima. Ovdje se može ponovo spomenuti i činjenica da su, prema našim saznanjima, u većini kantona usvojeni protokoli o postupanju u slučaju vršnjačkog nasilja među djecom i mladima, koji su postali sastavni dio programa rada osnovnih i srednjih škola. Također, urađen je i hodogram, kojim su utvrđeni postupci koje odgojno-obrazovna ustanova treba poduzeti u slučaju nasilja nad djecom.

INTERVIEW.BA: Fizičko nasilje je najraspostranjenije, a zatim psihološko i elektronsko. Koliko je važno educirati nastavnike o vrstama nasilja?

DILBEROVIĆ: Svaka vrsta edukacije nastavnika je važna. Potrebno je provesti sistemsku edukaciju svih učesnika u odgojno-obrazovnom procesu, predškolskim, osnovnoškolskim, srednjoškolskim ustanovama kako bi učenici, nastavno osoblje, stručni savjetnici pedagoških zavoda, pedagozi, direktori škola i roditelji bili u mogućnosti prepoznati i preventivno djelovati u slučajevima nasilja. S tim u vezi Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke već duži niz godina odobrava finansijska sredstva za stručno usavršavanje prosvjetnih radnika, te kroz program „Podrška stručnom usavršavanju i cjeloživotnom učenju prosvjetnih radnika u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju“ podržava projekte koji se odnose na ovu oblast. Navedeni program se realizira kroz podršku javnim predškolskim ustanovama, javnim osnovnim i srednjim školama, institutima, udruženjima prosvjetnih radnika, pedagoškim zavodima, kantonalnim ministarstvima obrazovanja i nevladinim organizacijama, koji realiziraju program stručnog usavršavanja prosvjetnih radnika. Samo u 2019. godini dodijelili smo sredstva u ukupnom iznosu od 94.557,00 KM, u svrhu realiziranja 16  projekata. Pored toga, Ministarstvo finansira projekte i programe iz sredstava dijela prihoda ostvarenih u Budžetu Federacije BiH po osnovu naknada za priređivanje igara na sreću za projekte iz oblasti „Zaštite prava djece koja su žrtve zlostavljanja, pedofilije, prosjačenja“. Naime, u okviru ovog programa podržan je, između ostalih, i upravo i Vaš projekat „Prevencija vršnjačkog nasilja kroz škole i medije – zaštitimo djecu od nasilja“. Sigurna sam da je bio uspješan i da će značajno doprinijeti prevenciji i borbi protiv nasilja među vršnjacima.

Maja Gasal-Vražalica THE BEE: Tri metra drva i jedna čokoladica

U Krajini bivši borac Armije RBiH osuđen zbog nelegalne sječe tri metra drva, a u glavnom gradu BiH migrant pretučen zbog ukradene čokoladice. U zemlji kojoj se ime može zamijeniti imenicama kriminal i korupcija odavno je sve izgubilo smisao. U zemlji u kojoj se milioni kradu brže od čokoladice, u kojoj se već decenijama ilegalno sijeku hektari i hektari šume drvo niko nije procesuiran kamoli da je osuđen. U zemlji u kojoj se sve dijeli na ove i one, sasvim je noramlno da se i pravda dijeli na ove i one, pa tako će onaj koji ilegalno posiječe tri metra drva biti izveden pred lice pravde, dok onaj koji je posijekao ili dozvolio da se ilegalno posijeku hektari i hektari šume neće biti, jer se višedecenijska sječa hektara šume radi sistemski.

Da je Fikret Dedić ilegalno posjekao tri metra drva, a prethodno barem metar podijelio sa vladajućim ili dao mito za šutnju, Fikret bi danas bio slobodan čovjek. Mi, ogorčeni/e građani/ke nismo učinili/e ništa čime bismo sistemu pokazali da postoje hrpe i hrpe neprocesuiranih spisa na raznim instancama pravosuđa i da bi zakoni trebali jednako da vrijede i za Fikreta i za sve nas. Mi smo se i ovog puta kao dobri građani/ke solidarisali/e i uplatili/e da se Fikretu izdržavanje kazne zamijeni novčanom, a u stvarnosti mi smo se zapravo solidarisali/e sa sistemom koji kažnjava ilegalnu sječu tri metra drva, ali ne kažnjava pronevjerene i pokradene milione, čak naprotiv sistem nagrađuje zloupotrebu položaja i ovlasti. Tako se u zemlji kriminala i korupcije Fikret procesuira i osudi zbog ilegalne sječe tri metra drva, a drugi zbog uzimanja mita ili zloupotrebe položaja i ovlasti nagrade najvišim pozicijama u državi, što je donekle i logično. Zemlja koja bi se trebala zvati zemljom kriminala i korupcije treba da bude predvođena upravo ljudima koji imaju iskustva sa kriminalom i korupcijom, bez tih referenci zemlja bi možda prodisala, a to rijetko kome da je u cilju. Dok se u Krajini ilegalno sijeklo drveće, u Sarajevu se migrant usudio ukrasti čokoladicu. Nije jadan migrant ni sanjao da se nalazi u uređenoj zemlji u kojoj se krađa zakonski kažnjava. Da bi se osvijestio o uređensoti zemlje u koju ga putevi njegove nesretne sudbine dovedoše, zaštitar je posegao za najneljudskijim metodama osvještavanja nesretnog migranta. U video koji je kružio društvenim mrežama u  samo trinaest sekundi pokazano je sve što nas čini i krasi, htjeli/e mi to sebi priznati ili ne.

Pokazano je kako su osobe zaposlene u privatnim zaštitarskim agencijama spremne reagirati i koristiti se silom i samovoljom kada im se pruži prilika, osobito ako tu samovolju i silu mogu upotrijebiti spram ugroženih i slabijih od njih. To pokazuje da je zaštitar spreman reagirati na ovakav način, iako ne postoji niti jedna zakonska osnova niti mogućnost za ovakvim djelovanjem. Njegov opis posla podrazumijeva da štiti ljude i imovinu prostora u kojem je angažiran. Prema Zakonu o agencijama i unutarnjim službama za zaštitu ljudi i imovine, on nije imao zakonsku mogućnost za upotrebom onakve sile, a osobito je nejasno zašto je nesretnog migranta odveo u prostor koji nije pokriven kamerama, a u kojem se migrant nije prethodno zatekao niti je na tom prostoru izvršen čin krađe. Zakon navodi da zaštitar može u obavljanju poslova fizičke zaštite uporabiti fizičku silu i druga zakonom dopuštena sredstva samo ako na drugi način ne može odbiti protupravni i izravni napad kojim se ugrožava njegov život ili život osoba koje osigurava odnosno štiti, ili je napad usmjeren ka uništenju, oštećenju ili otuđenju imovine koju osigurava odnosno štiti.

Uporaba fizičke sile podrazumijeva izvođenje zahvata koji se rabe u vještini obrane radi svladavanja otpora osobe koja fizički napada čuvara, odnosno osobu ili imovinu koje zaštitar osigurava odnosno štiti.

Zaštitar ne može u obavljanju poslova fizičke zaštite rabiti dodatna sredstva za sprječavanje napada ili vlastite obrane niti uporabiti silu veću od potrebne za odbijanje protupravnog napada.

Video pokazuje koliko je zaštitar bio ugrožen i koliko je imao potrebu za onakvom reakcijom. Video pokazuje i količinu frustracije zaštitara koja može biti uzrokovana jako dosadnim poslom koji obavlja, koji mu ne nudi nikakvu mogućnost mentalne nadogradnje dok ona fizička prelazi  razmjere ukusnog, ali je valjda potrebna zarad vizuelnog zastraživanja. No, mi, zabrinuti/e građani/ke, se nismo previše zamarali/e oko toga, jer je ovaj mjesec obilovao tako intersenatnim Zadruga motivima da nas slučaj ukradene čokoladice i nehumanog i nezakonskog postupanja zaštitara nije opteretio ni manje ni više od 13 sekundi.  Možda je nekima od nas prošlo kroz glavu šta bi sve ti i takvi bili u stanju uraditi u zemlji kriminala, korupcije i bezzakonja i koga to i na koji način štite privatne zaštitarske agencije, kojim provjerama podliježu i ko vrši nadzor nad njima?! Možda je nekima od nas onako usput prošlo kroz glavu koliko je ovakvih nezadvoljenika i kolika je doza frustracija u društvu koja može svakog trenutka eksalirati u nasilje neviđenih razmjera i kako sve ovo čemu svjedočimo vodi ka tome da će oni na visokim pozicijama biti pod imunitetom i u skladu sa zakonom će moći da provode samovolju i silu nad nama običnim smrtnicima kako i kad god im se prohtije. Dok se to ne desi, pametni će naći načina da to izbjegnu, a ovi drugi će nastaviti govoriti „samo nek‘ ne puca, kao što su devedestih mnogi govorili da rata neće biti.

(Interview.ba)

 

GOLA ISTINA Adin Šabić: Grešan sam bio – malo sam tukao raju po NSRS-u

Sve je svjetlucavo, šareno, novogodišnje. Ovo je period kada se ispunjavaju mnoge želje. I što je najbitnije piše pismo Djeda Mrazu. Takvo nešto nisu zaboravili da urade i naši predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini, iako su već ranije upozoreni riječima “Čuvaj se Bradonje, on dolaz po našu djecu”.

Piše: Adin Šabić za Interview.ba

Međutim, kada su razmislili, shvatili su da oni ipak nisu djeca, tako da se nemaju čega bojati i da slobodno mogu napisati pismo Bradonji, pardon Djeda Mrazu. Pa da vidimo kakve su to želje imali.

Grešan sam bio

“Dragi Djeda Mraze,

ova godina mi je loše završila. Bio sam grešan. Malo sam tukao raju u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ali majke mi nisam ja kriv! Fino kažem čovjeku „dođi ovamo“, i on dođe, ja bacim na njega bijele papiriće, pa ga zatim malo klepim po labrnji“. Međutim, on se meni unio lice, čak iako je stajao pravo, spuštenih ruku, ja nisam znao šta on ima u rukama, pa sam se malo unezgodio i eto, složio ga. Moja jedina želja je da se on prestane glupirati, jer ću ga ja opet naudarati”. U potpisu D.L.

Pričao sam prije nego sam mislio

“Znaš šta Djedice,

pišem ti baš iznerviran, a to nije dobro. Ti si ipak fin, nisi ti kao ovi ljudi iz Gradskog vijeća Srebrenik da mi se smiješ i izruguješ. Ja sam fino napisao tamo u onom tekstu “JA NIKADA ZA OVOM GOVORNICOM NE GOVORIM NEISTINU”, a ono kad će vrag, rekao sam “JA NIKADA ZA OVOM GOVORNICOM NE GOVORIM ISTINU”, jbg. omaklo se. I eto sad sav svijet zna da počesto i slažem. Moja želja je da vratiš i drugim lažovima, pa da i oni kažu istinu pred svima, da se i ja njima smijem”. U potpisu N.M.

Program reformi BiH rješava probleme

“Dragi, predragi i najdraži Djedice,

ja sam ove godine bio bolji nego prošle, malo sam manje lupao gluposti, bio sam pribraniji i redovno išao na posao, iako nisam imao šta raditi, ali kao da je to bitno. I sam znaš koliko je za nas u BiH važan NATO, i ovaj napredak koji smo ostvarili mnogo je značajan, mislim na ovaj Program reformi u BiH. To će nam donijeti sigurnost, stabilnost…sve ono što mi trenutno nemamo. Mladi odlaze zbog nesigurnosti zato mislim da će ovaj Program reformi BiH učiniti sigurnijom i da će onda mladi ostati. Želja mi je da jednog dana i mi izađemo na sivu granu, da mi iz ovog mraka barem tračak hajra ugledamo i želja mi je da se penzionerima poveća penzija za pet maraka sljedeće godine. Znam djedice da imam malo više želja, ali eto makar jednu ispuni, ne mora biti ova posljednja, nju prvu otkaži, ako misliš da je previše”. U potpisu F.N.

Pismo razuma

Među silnim pismima koje je Djeda Mraz ove godine dobio našlo se i pismo malog Petra, koje je dospjelo do Kulturnog centra Gradiška.

„Dragi Djeda Mraze,

imam samo jednu želju i molim te da mi je ispuniš. Кad se budeš vraćao na Sjeverni Pol povedi sve političare, ali baš sve. Nemoj nijednog ovdje zaboraviti. Molim te samo ih dobro čuvaj na putu, da ti ne bi pobjegli nazad. Onda ću moći gledati svoj program na TV, a ne skupštinu koju moj tata gleda i njihove svađe. Molim te zaposli ih tamo na Sjevernom Polu da ti pakuju igračke i slatkiše. Samo pazi, oni će sigurno i tamo da se svađaju, jer su tako navikli. Ako im dopustiš da se svađaju, ništa neće uraditi, i ti ćeš idući put morati doći bez igračaka i slatkiša. Nadam se da ćeš ti to riješiti, a i meni ispuniti želju. Još samo da ti kažem da što se mene tiče ne moraš ih vraćati”. U potpisu Petar P.

Ako još niste smislili šta ćete pisati Djeda Mrazu, obavezno se potrudite da budete kreativni, baš kao što je bio i naš mali Petar. Možda Djedica ispuni želju kada vidi više sličnih zahtjeva. I da. Ne bojte se Bradonje, jer čiko s bijelom bradom i crvenom odjećom nam ne nosi djecu, već u njima čuva ono malo čistote i ljepote na svijet pun poklona, ljubavi i dobre praznične atmosfere.

Maja Gasal-Vražalica THE BEE: Bosanskohercegovačka giljotina

Sjedim neki dan na kafi i kroz razgovor dotaknusmo se i aktuelnih tema. Malo kroz smijeh, malo kroz ozbilju. Privodeći razgovor kraju kaže sagovornik „Ma, znaš, to ti je kao da ih neko vodi na giljotinu, a oni/e svi/e u redu bez pobune uredno stoje i čekaju da svoj potpis stave na Ugovor koji će, ukoliko ne budu „lojalni/e“ zastupnici/e, stranačkom šefu poslužiti da napalti neposluh“.

I tako smo se nekako i prestali smijati. Vratili smo se još dublje u zonu sumraka, konstatujući da je vrlo teško očekivati bilo kakav iskorak nabolje, jer je sve nekako povezano i sve je u rukama stranaka.

Situacija u kojoj punoljetne osobe bez pročitanog slova u Ugovoru o uređivanju materijalnih odnosa stranke i kandidata za organe svih nivoa izvršne i zakonodavne vlasti stavljaju svoj potpis samo da bi se našli na kandidatskoj listi, govori koliko smo kao pojedinci/ke, a zatim i kao društvo podbacili/e i koliko će oporavak biti težak i dugotrajan. S druge strane to pokazuje koliko su stranke ovladale našim životima i koliko sva pošast ovog društva počiva upravo u strankama, bez obzira koji predznak imaju i koliko se trude predstaviti drugačijima. 

Prije par dana od nekih zastupnika/ica u skupštini Kantona Sarajevo javno se tražilo da ostanu „svoji/e“ i odupru se stranačkoj odluci o napuštanju šestorke. Priželjkivalo se da će kod nekih od njih ipak prevladati razum i da će njima ipak obraz biti na prvom mjestu. Nije nenormalno da javnost i takvo što priželjkuje i proziva po društvenim mrežama, jer tu smo ipak najaktivniji/e, ali javnost ili dio javnosti zaboravlja da su ti/e pojedinci/ke netom pred slanje liste CiKu svoju dušu prodali đavolu i da njihova ruka a ni razum više nisu njihovi. Na to ih nije niko prislio, svakome bude ponuđeno uz obrazloženje da je potipivanje Ugovora uslov za kandidatsku listu. Zamislite nije uslov ni znanje ni vještine, ni moral ni etika, ni krvna zrnca, ni ime ni prezime već spremnost na odricanje od slobode.

Nije to nikakva novina, to je već ustaljena praksa generirana u strankama sa demokratskim i socijaldemokratskim predznakom, a Ugovor je do te mjere okrenut zaštiti intersa stranke da neposlušni/a pojedinac/ka koji/a svojim potpisom prodaje kako svoju tako i slobodu onih koji/e su glasali/e za njih više nema izgleda za djelovanjem u skladu sa svojim principima, već u skladu sa stranačkim. Osim što su prodavači/ce svoje slobode bez da su pročitali Ugovor stavili svoj potpis oni/e su iz svog džepa platili/e i notarske troškove Ugovora. Tolika je želja za listom. Nekad se za slobodu ginulo, danas je se odriču na toalet papiru.

Navodno je svim strankama tekst Ugovora pisao jedan te isti advokat, a kroz slučajeve koji su se godinama povlačili po sudu, danas je tekst Ugovora previdio sve situacije koje su se u prošlosti dešavale i maskimalno zaštitio političku stranku. Mnogo je stvari koje Ugovor navodi, a najznačajnije stavke su one koje govore o financijskom terećenju osobe s kojom se potpisuje Ugovor, ako se ona ne bude ponašala onako kako se od nje i očekuje. Iako Izborni zakon BiH jasno propisuje da mandat pripada pojednicu/ki, usprkos tome neke stranke koje se kontinuirano pozivaju na poštivanje zakona i Ustava ove zemlje pronalaze način da svojim djelovanjem pokažu koliko upravo one ne haju ni za zakone ni za Ustav. Prevedeno na činjenično stanje to bi značilo da poluotvorene liste i način na koji stranka vrši svoje kadroviranje jasno pokazuje da ma za koga mi glasali/e u smislu prefereiranja pojedinca/ke sa liste, prolaze oni/e koji/e je stranka rangirala pri vrhu liste. Da bi se oni/e našli/e i ostali/e pri vrhu liste morali/e su potpisati Ugovore, a onda kad dobiju mandat oni/e više ne zastupaju nas kao građane/ke već stranku i stranačke želje, zahtjeve i prohtjeve. Činjenica jeste da kandidati/kinje pri vrhu liste nisu dobili/e mandate zato što su ih građani/ke prepoznali/e, već upravo zato što ih je stranka prepoznala kao lojalne i obavezala Ugovorom. Oni/e su osobe lišene slobode i nerealno je očekivati da će te osobe raditi u interesu građana/ki umjesto u intersu stranke.

Toliko o demokratiji, o slobodnom društvu, o mislećim individuama. A koliko se sve to prožima kroz društvo u cjelini pokazuje činjenica da su mnogi/e od njih univerzitetski profesori/ce pravnih, političkih nauka, medicine i čega sve ne, ugledni/e članovi/ice društva, predstavnici/e struke, a koji zarad liste žrtvovaše sve to i prodadoše demokratiju. Kako onda takve osobe mogu biti uzor i primjer bilo čega i bilo kome?! Zato imenovani/e, izabrani/e nisu više slobodni ljudi već stranački roboti. Pa kad se izanalizira podjela državnog plijena i floskula „sposobni umjesto podobni“ može se zaključiti da neki/e od nas sposobnost tumače na jedan, dok stranka na drugi način. O kojoj sposobnosti i struci govorimo ako nisi u stanju odvraniti ni svoju vlastitu slobodu?!

 

 

Premijer Forto objavio kako izgleda filter nakon mjerenja zagađenosti zraka u Sarajevu

Premijer Kantona Sarajevo Edin Forto objavio je na svom Twitter nalogu filter za mjerenje zagađenosti zraka koji je očigledno promijenio boju.

Evo šta se desi sa filterom za mjerenje zagađenosti zraka u roku od 24h. Udišemo otrov. Oprema za Mašinski fakultet UNSA koju smo nabavili u saradnji sa @SwedenBiH omogućit će nam da kontinuirano pratimo kvalitet zraka, ali i kreiramo mjere za borbu protiv ove pojave – napisao je on na Twitteru.

(Interview.ba)

Učenici Gimnazije “Mustafa Novalić” iz Gradačca poručili: Budi inspiracija – širi ljubav, a ne mržnju!

Aktivnost transformacije javne površine ”Paintback” održana je sredinom novembra u Tuzli, u okviru projekta „Mobilizing Youth for Reconciliation – Be the Inspiration” (Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija) koji je podržan od strane Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID BiH), a implementira ga Nacionalni Demokratski Institut (NDI BiH) u saradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH) i Fondacijom INFOHOUSE (IH). Mladi iz Tuzle, Gradačca, Lukavca, Zavidovića i Sarajeva zajedničkim su snagama prefarbali neprihvatljive grafite i napravili mural koji sada krasi grad. Učenici Gimnazije ”Mustafa Novalić” iz Gradačca Bakir Berbić i Amina Mujkanović za Interview.ba govorili su o utiscima stečenim na ovoj aktivnosti.

PONOSNI SMO NA SVE MLADE: “Izborili smo se da uklonimo barem jednu trunku mržnje, da učinimo ono malo što je u našoj moći. Uspjeli smo i ponosni smo na sve mlade”.

INTERVIEW.BA: Bili ste jedan od učesnika u aktivnosti transformacija javne površine (Paintback), koja je održana u Tuzli. Kakvi su vaši utisci nakon ove aktivnosti?

BERBIĆ: Drago mi je što sam bio jedan od učesnika projekta Budi inspiracija, koji ima za cilj sprječavanje širenja govora mržnje, a za mlade je to jako važno.

MUJKANOVIĆ: Najbitniji dio aktivnosti je to što smo se svi veoma zabavili, stekli značajna iskustva i upoznali nove ljude. Naučili smo dosta toga o grafitima, o miješanju boja, nanošenju na različite podloge te kako maštovito prekriti uništenu podlogu.

INTERVIEW.BA: Boje i volja mladih napravili su djelo vrijedno pažnje. Šta je bila vaša inspiracija za učešće? 

BERBIĆ: Za rad na projektu bio sam inspirisan nadom da ćemo svojim postupkom privući pažnju i drugih, željom da se odupremo govoru mržnje i da budemo jedinstveni u činjenju dobrih dijela. 

MUJKANOVIĆ: Boje i volja mladih napravili su djelo vrijedno pažnje, a mi smo htjeli da dobrim djelom  privučemo pažnju i da dokažemo da grafiti mogu izgledati lijepo bez psovki i govora mržnje. Šarenilom smo uljepšali jedan uništeni zid. Najveća inspiracija bilo je svakodnevno gledanje takvih zidova i želja za obnovom i osvježenjem ulica.

INTERVIEW.BA: Koliko ste novog naučili o temi uklanjanja poruka mržnje, ali i o umjetnosti murala? 

BERBIĆ: Naučio sam mnogo, a osjećaj kada sam vidio te neprimjerene grafite, u meni je izazvao revolt. Kada smo grafite  prekrili muralima, osjećaj ponosa bio je neopisiv. Jedno je sigurno, na svakom mjestu i u svakom momentu moramo sprječavati i boriti se protiv nacionalizma, govora mržnje i omalovažavanja drugih i drugačijih. 

MUJKANOVIĆ: Ukloniti govor mržnje je teško. Prvo moramo početi od sebe i od svojih postupaka. Shvatiti da govorom mržnje ne dobijamo ništa osim nanošenja boli nekome. Moramo se zapitati, kako bi se mi osjećali da je taj govor mržnje upućen zapravo nama. Ovoga puta smo se izborili da uklonimo barem jednu trunku mržnje, da učinimo barem malo, ono što je u našoj moći. Uspjeli smo i ponosni smo na sve mlade. Mural koji je naših ruku djelo sada prekriva djelo koje nije bilo za pohvalu. O muralu smo dosta toga naučili, od podloge do linija i svake sjene, a nismo svakodnevno u prilici da se družimo s umjetnikom koji je svoj život posvetio umjetnosti i koji bi nam objasnio i pokazao sve korake, onako kao što smo mi imali toga dana.

INTERVIEW.BA: Kako mladi mogu napraviti korak ka boljoj budućnosti u BiH?

BERBIĆ: Mladi mogu doprinijeti druženjem, međusobnim upoznavanjem, širenjem pozitivnih ideja, učestvovanjem u raznim radionicama, jer samo uz praktičan rad mladi mogu zajedno da grade bolju i svjetliju budućnost svoje države.

MUJKANOVIĆ: Najveći problem današnjice jeste upravo mržnja i zavist. Mladi treba da nauče da poštuju sve oko sebe. Poštovanjem i osnovnom kulturom možemo postići više nego što mislimo. Tek kada shvatimo da poštovanje i dobrota otvara sva vrata tek tada možemo unaprijediti sebe i državu naravno, a bio bi to veliki korak za BiH.

INTERVIEW.BA: Koja je to najvažnija poruka upućena s ove aktivnosti održane u Tuzli?

BERBIĆ: Družite se, stičite nova prijateljstva i zajedno stvarajmo novi svijet. BUDI INSPIRACIJA!

MUJKANOVIĆ: Voli sebe, sve svoje, ali poštuj drugog i tuđe. Širi ljubav, a ne mržnju!

Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija” koji se  provodi uz podršku USAID BiH, a implementira ga Nacionalni demokratski institut BiH (NDI BiH) uz podršku YIHR BiH i Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.

 

 

Mirela Šuman: Međuvršnjačko nasilje nije “dječija igra”, ono može imati ozbiljne posljedice po zdravlje djece

Iako je međuvršnjačko nasilje sve prisutnije u Bosni i Hercegovini, sankcije za ovakva djela često izostaju, jer se smatraju “dječijom igrom”. Fizičko, psihičko, ali i elektornsko uznemiravanje način su da nasilnici iskažu svoju ljutnju i nezadovoljstvo, te da stvore okruženje straha pogodno za kreiranje slike moćnog i popularnog člana među vršnjacima. Naš portal već ranije je izvještavao o slučaju Fate Alić koja se godinama sporila s roditeljima i školom u kojoj je njn sin trpio nasilje. Niko je nije shvatao ozbiljno, dok se psihološko stanje njenog sina pogoršavalo. Na kraju je u svrhu zdravlja svog djetata ispisala sina iz škole i upisala ga u drugu školu, a počinitelji nasilja, kao i njihovi roditelji nisu adekvatno sankcionisani za ovaj prekršaj. I nije ovo jedini primjer, sjetit ćete se i Denisa Mrnjavca, tinejdžera koji je ubijen zbog samo jednog upućenog pogleda, koji se smatrao nepoželjnim. U ovakvim okolnostima, više nego ikada je bitno govoriti o ovom vidu nasilja, a u tome nam najbolje doprinose stručnjaci poput magistrice socijalne pedagogije Mirele Šuman, koja je objavila knjigu upravo o ovoj tematici “Agresivnost i vršnjačko nasilje kod učenika u osnovnim školama”. Za Interview.ba govorila je o važnosti prevencije i prepoznavanju ovog oblika nasilja, odgovornostima roditelja, obrazovnih institucija, ali i države.

ŠTA AKO MOJE DIJETE TRPI NASILJE: “Roditelji  se  trebaju  potruditi  da  saslušaju  dijete  i  ne  prekidaju  ga,  uvjere  dijete  da ono nije krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši im, potraže pomoć nastavnika i  školskog  saradnika,  budu  svjesni  znakova  i  simptoma  zastrašivanja,  te  da  ih  ne  zanemaruju  već  kontaktiraju  školu”.

INTERVIEW.BA: U predgovoru knjige dr. sc. Elmedin Muratbegović, vanredni profesor, kaže da vi svojim djelom želite učiniti razumljivijim oblast prevencije međuvršnjačkog nasilja. Zašto je prevencija međuvršnjačkog nasilja tako neshvaćena u našem društvu? Samo se sjetimo tragičnih slučajeva Denisa i Mahira koji nažalost nisu pridonijeli buđenju javnosti…

ŠUMAN: Nasilje čine oni oblici ponašanja koji imaju za cilj kontrolu drugih osoba upotrebom sile i moći. Nasilje je neprihvatljivo ponašanje, jer razara ličnost pojedinca, remeti međuljudske odnose, razvija strah, nanosi bol, stvara nezadovoljstvo, uznemirava, unesrećuje! Prevencija nasilja stvara siguran ambijent u školi u kojem će se poštovati norme i uvažavati svi. Djeca nasilnog ponašanja misle da su snažna, moćna, te da ih drugi poštuju. Vjeruju da su popularna, ali ustvari, njih se samo plaše. Osobe koje nastupaju na ovaj način, ponižavanjem i omalovažavanjem drugoga, postižu izazivanje straha kod drugih, ali ne i njihovo poštovanje. Djeca izložena nasilju, fizičkom, psihičkom, socijalnom, verbalnom, često se povlače u sebe i nikome ne govore šta im se dešava. BiH nema adekvatan odgovor za uspješno sankcioniranje prijestupništva i nasilja mladih, a dodatne probleme predstavljaju iskrivljena percepcija društvenih vrijednosti i nedovoljna komunikacija odraslih s djecom. Čak i oni koji na prvi pogled djeluju kao “dobra djeca” zbog dobrog vladanja i ocjena u školi često znaju biti oni koji vrše nasilje nad vršnjacima.

INTERVIEW.BA: Koji su to mehanizmi da se međuvršnjačko nasilje zaustavi?

ŠUMAN: Poznato je da je jedini način zaustavljanja nasilja među vršnjacima – prepoznavanje postupaka i osjećanja, te zajednički i otvoreni razgovor o onome šta se dešava. Važno je tražiti uzroke koji su doveli do takvog ponašanja, jer baveći se samo njegovim posljedicama, ne rješavamo problem nasilnog ponašanja. Ako govorimo o uzrocima, otvaramo mogućnost da nam se pomogne u razmišljanjima o načinima sprečavanja nasilja. Otvorena komunikacija o vršnjačkom nasilju u školi daje mogućnost nasilniku i žrtvi da prepoznaju svoje ponašanje i u skladu s tim da ga mijenjaju. Prepoznavanje vlastitih emocija i njihovo kontrolisanje stvara prostor za prilagođavanje, a stvaranjem tog prostora, uviđamo da postoje načini prevazilaženja situacije, ma koliko ona bila teška i činila se bezizlaznom. Udariti, okriviti, povrijediti druge, bilo fizički ili mentalno – sve su površni pokazatelji onoga što se u nama događa kada smo ljuti. Kontinuirani rad s učenicima u razvijanju životnih vještina, empatije, kritičkog mišljenja, nenasilne komunikacije, aktivnog slušanja, omogućava prepoznavanje uzroka i posljedica koje nastaju ugrožavanjem drugoga. 

INTERVIEW.BA: Pišete u knjizi da se ne pridaje važnost kada se daju nadimci, zadaju udarci, govore pogrdne riječi, a u mnogim slučajevima, nasilje uključuje različite situacije poput ismijavanje načina govora, boje kože, fizičkih nedostataka…Kako vi kvalifikujete vršnjačko nasilje?

ŠUMAN: Kada govorimo o kvalifikacijama vršnjačkog nasilja, uvijek ga kvalificiramo kao fizičko nasilje jer je vidljivo. Zanemarujemo socijalno, psihičko, emocionalno i ono najvažnije internet nasilje koje može biti kontinuirano i trajati duži period i da se na kraju manifestuje fizičkim nasiljem. Ono što bih naglasila jeste da  se vršnjačko nasilje putem digitalnih tehnologija i društvenih mreža ne može porediti s dosadašnjom pojavom fizičkog i psihičkog nasilja, baš zbog toga što ne možemo vidjeti razmjere i masovnost osoba uključenih u digitalno nasilje. Zato je potrebno kontinuirano raditi edukacije roditelja, nastavnika i svih odraslih osoba o važnosti, koristi i rizicima digitalnih medija, naročito o pojmu i načinu prevencije i suočavanja s vršnjačkim nasiljem u digitalnom okruženju. Kakva je i kolika uloga elektronskog nasilja u uslovima savremenog života djece, govori mišljenje mnogih teoretičara u opisu elektronskog nasilja.  Javlja se sve više vrsta ovog tipa nasilja: elektronske poruke koje sadrže vulgarnosti i uvrede, slanje prijetećih poruka, ocrnjivanje i optuživanje drugog, slanjem glasina i laži, da bi se nekome uništila reputacija ili pokvarili odnosi s drugima, lažno predstavljanje: nasilnici se predstavljaju kao druga osoba (koristeći njen nadimak, šifru i slično), čineći stvari koje toj osobi uništavaju ugled i dovode je u sukob s drugima, namjerno izbacivanje nekoga iz online grupe (foruma, diskusionih lista i slično) koje je sve zastupljenije, indiskrecija – otkrivanje nečijih tajni, podataka i slika koji nisu namijenjeni javnosti.

ISTRAŽIVANJE ŠUMAN NA UZORKU OD 700 UČENIKA (OD 6 DO 9 RAZREDA) POKAZUJE:

Najizraženiji oblik agresivnog ponašanja kod učenika je verbalna agresivnost. Fizička agresivnost je znatno izraženija kod dječaka, dok je hostilnost i verbalna agresivnost značajno izraženija kod djevojčica. Rezultati istraživanja su pokazali da je najčešće prepoznati oblik vršnjačkog nasilja fizičko nasilje, čak 89,2 posto učenika prepoznaje te oblike nasilja kao vršnjačko nasilje. Tek nešto niži postotak, 81,3 posto učenika percipira seksualno nasilje kao vršnjačko. Treći najčešće prepoznati oblik vršnjačkog nasilja, koji su prepoznali učenici, jeste psihološko nasilje koje prepoznaje 74,6 posto učenika kao vid vršnjačkog nasilja. Nešto više od polovice ispitanih prepoznaje socijalno i elektronsko nasilje kao vršnjačko, koji su i najzastupljeniji u školama. Ono što je karakteristično jeste da djevojčice u većoj mjeri prepoznaju sve vrste nasilja. Čak 92,8 posto djevojčica prepoznaje fizičko nasilje kao vršnjačko naspram 86 posto dječaka. Psihološko nasilje, također, češće prepoznaju djevojčice (79,6 posto) naspram dječaka (70,1 posto). Zanimljivo je da veći postotak dječaka (12,2 posto) situacije koje ne predstavljaju nasilno ponašanje percipiraju kao takve, za razliku od djevojčica (devet posto). Najveća razlika prevladava u percepciji seksualnog nasilja. Čak 92 posto djevojčica prepoznaje seksualno nasilje, naspram 71,1 posto dječaka koji to ne čine.

INTERVIEW.BA: Da li imate neke savjete šta roditelji da traže u ponašanju svoje djece da prepoznaju da li su žrtva vršnjačkog nasilja?

ŠUMAN: Teško je roditeljima reći šta da traže u ponašanju svoje djece. Prije bih rekla da sve neoubičajene promjene koje se dešavaju kod djece (da li je to popuštanje u škola, povlačenje, odsustvo zainteresiranosti za porodicu, prijatelje, ako dijete se uspaniči kada dobije poruku, ako krije mobitel i ekran od roditelja) mogu biti alarm da se kod djeteta dešavaju neke promjene i može biti signal da roditelj obrate pažnju i posvete vrijeme svom djetetu. Velika zabluda nas roditelja jeste misao “to se nama ne može desiti, ja imam povjerenje u svoje dijete”. Nažalost nasilje se dešava svakome i svi smo izloženi tome. Roditelji moraju posvetiti više pažnje koliko djeca vremena provode na internet i u korištenju digitalnih tehnologija. Trebali bi kontrolisati sadržaj koji njihova djeca gledaju, biti informisani s kome se njihova djeca dopisuju. Istraživanja su pokazala da svako četvrto dijete odgovara na poruke nepoznatim osobama, a da je svako deseto dijete bilo bi spremno otići i upoznati se s osobom s interneta.  Ovo je zabrinjavajući podatak i alarm svima nama koliko su djeca izložena svim oblicima nasilja.

INTERVIEW.BA: Da li je moguće da roditelj prepozna da njegovo dijete vrši nasilje?

ŠUMAN: Mislim da svaki roditelj ne želi prihvatiti činjenicu da je njegovo dijete nasilnik. I tu nailazimo na problem. Dijete koje je nasilnik to radi iz svojih nezadovoljenih potreba i potreba da bude moćan i važan. Ono ste je bitno posmatrati i znati jeste da je i tom djetetu kao i djetetu koje je žrtva nasilja potrebno pružiti pomoć i podršku. Polazeći od  pretpostavke da je fizičko nasilje najprisutnije kod djece kao oblik vršnjačkog nasilja, te dokazivanje suprotnog, da fizičko nasilje nije najprisutnije kod djece osnovnoškolske dobi, ustvari nam samo dokazuje prisustvo stereotipa da je vršnjačko nasilje isključivo fizičko, dok nam drugi vidovi nasilja za koje ne iskazujemo interes dominiraju i sve su prisutniji među školskom djecom (socijalno i elektronsko nasilje). Roditelji, pa i školsko osoblje veću pažnju pridaju manifestnim oblicima ponašanja, onim oblicima koji su vidljivi, dok na nasilja koja se ne “vide” odmah, ne reaguje se blagovremeno.

SAVJET RODITELJIMA!

* Ako posumnjate da je dijete proganjano, direktno ga o tome pitajte. Ako je vaše pitanje indirektno i neodređeno, vjerovatno će i djetetov odgovor biti upravo takav, indirektan i neodređen.

* Budite pažljivi na znakove koju pobuđuju sumnju da je dijete žrtva nasilja.

* Ako saznate da su vršnjaci nasilni prema vašem djetetu, tim problemom se trebate baviti krajnje ozbiljno.

* Razgovarajte o tome sa svim relevantnim školskim kadrom (odgajateljima, psihologom, pedagogom, direktorom škole…).

* Razgovarajte s djetetom o njegovim specifičnim problemima.

* Nije sramota tražiti podršku kada imate problem i ne znati se nositi s njim. Veća je sramota ne reagovati i poslije imati problem koji se puno teže rješava.

* Roditelji  mogu  mnogo  doprinijeti  u  poboljšanju  djetetove  slike  o  sebi,  što  povećava i njegovu otpornost i sposobnost odbrane, naročito ako je djetetovo samopouzdanje poljuljano.

INTERVIEW.BA: Čiji je problem vršnjačko nasilje? Roditelja? Škole? Vlasti? Ili…

ŠUMAN: Vršnjačko nasilje je multidisciplinarni problem i potrebno ga je rješavati koristeći multidisciplinaran i praktičan pristup. Vršnjačko nasilje je nešto što može da se dešava, a i u isto vrijeme da društvo tom nasilju daje opravdanje kao npr. sve je to dječija igra. Činjenica jeste da su se u BiH nakon rata desile ozbiljne promjene društva, a između ostalog i poremećaj vrijednosti u kojoj mjeri i na koji način, to ne znamo jer ne postoje istraživanja koja bi nam dala jasnu sliku. Laički svaki pojedinac može zaključiti da se društvo promijenilo i sigurno da se to odražava na najmlađe.

INTERVIEW.BA: Šta je vaša preporuka za roditelje i školu – kako da uspješno preveniraju vršnjačko nasilje? Koja je uloga nevladinih organizacija?

ŠUMAN: Roditelji  se  trebaju  potruditi  da  saslušaju  dijete  i  ne  prekidaju  ga,  uvjere  dijete  da ono nije krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši im, potraže pomoć nastavnika i  školskog  saradnika,  budu  svjesni  znakova  i  simptoma  zastrašivanja,  te  da  ih  ne  zanemaruju  već  kontaktiraju  školu.  Uz  to,  trebali  bi  okupiti  i  druge  roditelje  te  raspraviti o problemu nasilja i načinima njegovog suzbijanja, ako već ne postoji, potaknuti  pitanje  uvođenja  programa  za  suzbijanje  nasilničkog  ponašanja  i  zastrašivanja u školi, te predložiti školski pravilnik za rješavanje sukoba. Da bi roditelje privoljeli na saradnju, škola je dužna dati im konkretne primjere programa rada i pozvati ih da se uključe u preventivne oblike djelovanja. Roditelji moraju  znati  šta  mogu  očekivati  od  škole  ako  se  desi  da  njihova  djeca  postanu  glavni akteri nasilja. Kao  što  odgajatelji  trebaju  u  razredu  razgovarati  s  učenicima  o  nasilju  i  agresivnosti, roditelji bi tako trebali raditi i kod kuće. Tako i jedni i drugi bi upotpunjavali odgojnu komponentu vezanu uz smanjenje nasilja i agresivnosti maloljetnika. Nevladine organizacije rade veliki posao na polju prevencije vršnjačkog nasilja i svih drugih oblika nasilja kod djece. I to je dobro, međutim, da bi se radilo adekvatno s uključivanjem svih potrebnih resursa mišljenja sam da se prevencija međuvršnjačkog nasilja i svih oblika nasilja nad djecom mora rješavati sistemski uključujući i nevladine organizacije kao bitne aktere društvene zajednice. Država ne smije štedjeti na preventivnim mjerama, i mora iznaći sistemsko rješenje za nasilje.

Građani KS-a proizvedu 900.000 kg otpada godišnje, trajno rješavanje odlaganja u narednoj godini

Nakon što je u oktobru održana sjednica Vlade KS u vezi sa rješavanjem problema na deponiji Smiljevići, Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS, trebalo je u roku od 30 dana predložiti Vladi KS usvajanje Studije opravdanosti izgradnje kogenerativnog postrojenja, odnosno postrojenja za mehaničko-biološki tretman otpada na području KS.

Ministar prostornog uređenja Damir Filipović kaže da ni u jednom momentu ne želi mjere koje je ministarstvo usvojilo i kojima je rok 30 dana, staviti van snage i ne postupiti po njima.

– Međutim, u periodu od održavanja navedene sjednice do danas, nismo dobili zvaničnu studiju nakon što je izrađena. Imamo neku verziju koja nije konačna, i ne želimo prije konačne studije pustiti na usvajanje vladi, u smislu prijedloga jednog od dva ponuđena postrojenja, NBO postrojenja i kogeneracije. Za oba scenarija tu je više segmenata, prvi koji se odnosi na mehaničko-biološko postrojenje, je ekološki prihvatljiviji scenario – smatra Filipović te ističe da kao takav on može da se gradi u fazama, te da je znatno manji iznos potreban u fazi implementacije za izgradnju takvog postrojenja, oko 79 miliona KM.

Filipović ističe da kogeneracija kao drugi scenarij, odnosno pretvaranje gorivog otpada u plin i struju, košta 220 miliona KM, s tim da takvo postrojenje generira određene emisije, koje bi na lokaciji na kojoj bi bile, bile i relativno prihvatljive.

– U tom dijelu bilo bi najvjerovatnije ponuđeno NBO postrojenje, a radi se otprilike o nekih 71 posto smanjenja otpada, tako da bi se i nekih 26 posto šljake koja bi ostajala, odnosno nastajala nakon cjelokupnog procesa i na jednom i na drugom postrojenju, vraćalo u tijelo deponije, što bi moralo dovesti do odlaganja, odnosno do njegovog smanjenja 40 do 50 posto, a samim tim i smanjenja odlaganja otpada koje i nastaje u KS –  tvrdi Filipović, te dodaje da je studija rađena na osnovu 163.000 tona otpada na godišnjem nivou, prema morfološkom sastavu koji je prethodno rađen, a koji se trenutno odlaže na području deponije Smiljevići.

Neopodne radnje za deponiju do kraja godine

Na nivou Ministarstva komunalne privrede i infrastrukture u narednom periodu formirat će se nova radna grupa, odnosno novi operativni tim koji treba da se upusti u projekat trajnog rješavanja odvoza i skladištenja otpada kada je u pitanju deponija Smiljevići, ističe kantonalni ministar komunalne privrede i infrastrukture Srđan Mandić.  

– Ministarstvu komunalne privrede i infrastrukture Vlada KS dala zadatak da do kraja ove godine izvrši sve neophodne radnje kako bi takve nadležnosti sa Ministarstva prostornog uređenja KS, prešle u nadležnost tog ministarstva – ističe Mandić.

KJKP „Rad“, koje je u sastavu Ministarstva komunalne privrede upravlja deponijom, ali Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša vodi strategiju upravljanja otpadom i odlaganja otpada.

S tim u vezi, planovi za odlaganje otpada odnose se na proširenje plohe, a samo proširenje deponije planirano je u narednoj godini, ističe Mandić.

– Sredstva od dva miliona KM operativna su i već u realizaciji, tenderi raspisani, a taj novac će biti utrošen u sanaciju postojeće plohe, koja je oštećena prilikom vršenja ispitivanja, iskopavanja u svrhu traženja posmrtnih ostataka. Ona će biti sanirana negdje do proljeća mjeseca ja se nadam, ne smijem vam tvrditi, jer  je jedan tender oboren, u toku je raspisivanje drugog, ali mislim da će to ići svojim tokom –  tvrdi Mandić, te dodaje da je u narednoj godini planirana izgradnja jednog kolektora, a da li će to biti na lokaciji deponije ili Butila, ne zna, te da o tome treba da odluči struka, kao i o odvodu procjednih voda.

Dva kilograma otpada do glavi stanovnika

Sabina Hadžiahmetović, ekspertica Centra za okolišno-održivi razvoj, kaže da građani u cijeloj BiH veoma malo primjenjuju dobre prakse upravljanja otpadom, a to je da se smanjuje otpad na mjestu nastanka, te navodi da to znači da ponovno upotrijebe ono što je već upotrijebljeno, a ne kao što je u našoj svakodnevnoj praksi prisutno, većinom sve odlažu u otpad.

– U KS to su prekomjerne količine koje građani stvaraju. Prosječna količina otpada koji naši građani stvaraju je negdje između 1,2 kg i dva kg otpada, pa sada ako preračunate da grad, odnosno KS ima nekih 450.000 stanovnika, puta dva kg, to su ogromne količine otpada koje treba odložiti i prikupiti, zatim transportovati na odlagalište odnosno sarajevsku deponiju u Buća Potoku, odnosno Regionalnom centru za upravljanje otpadom „Smiljevići“ – ističe Hadžiahmetović.

U narednoj godini trebala bi biti napravljena finalna studija koja Vladi KS treba reći u kojem pravcu će ići, da li u pravcu izgradnje kogeneracijskog postrojenja ili spalionice otpada, navodi Mandić i ističe da   pored deponije Smiljevići, područje KS ima problem i sa otpadnim muljem koji se pojavljuje na prečišćaču u Butila.

– Imamo planove da se ta spalionica možda i gradi na lokaciji Butila, ali u svakom slučaju, taj problem moramo trajno riješiti, i to je planirano, barem što se tiče studije, da se uradi u narednoj godini, a do kraja godine bismo nakon što usvojimo studiju i nakon što vidimo koji su veliki iznosi, vrlo vjerovatno išli na neku varijantu javno-privatnog partnerstva, gdje bi se ubacila i privatna firma i gdje bismo išli ka trajnom rješavanjukaže Mandić, i dodaje da je dugo vremena neadekvatnog investiranja u KJKP „Rad“ koje se bavi održavanjem javne higijene, njegovo ministarstvo ove godine uložilo 1, 600. 000 KM za nabavku novih kontejnera, kanti, te da je veliki broj plastičnih kanti za goli irigacioni sistem, koji već na licu mjesta vrši razdvajanje otpada, nabavljen.

Javno – privatno partnerstvo

Vlada KS ne bi samoinicijativno mogla ići u takav projekat sa javnim sredstvima, već bi se vjerovatno radilo o javno-privatnom partnerstvu, što je u smislu procedure dugotrajan proces.

Imamo Zakon o javno-privatnom partnerstvu koji bi se prema dosadašnjoj analizi trebao mijenjati iz razloga što je poprilično neprovodiv. Nijedno javno-privatno partnerstvo nije provedeno u prethodnom periodu od donošenja tog zakona, i to stoji kao argumentacija za ovo. Svakako bilo neophodno opredijeliti za neko od dva planirana postrojenja, bila to kogeneracija ili NBO postrojenje, ali  to zavisi od odluke Vlade KS- navodi Filipović.

Mandić ističe da je nezadovoljan reciklažnim dvorištem koji je u funkciji već nekoliko godina, kao i da su intenzivirane aktivnosti poput izgradnje tzv. malih reciklažnih ostrva na području grada.

– Tu imamo jedan problem u čije se rješavanje uključuju i opštine, međutim, za postojeće kontejnere koji se nabavljaju, mi nemamo još uvijek adekvatnu opremu za pražnjenje i odvod tih kontejnera. Moramo intenzivirati aktivnosti na harmonizaciji i usaglašavanju, moramo pratiti sa opremom izgradnju takvih reciklažnih dvorišta, i u svakom slučaju puno je aktivnosti koje su u narednoj godini planirane da se rješavaju – tvrdi Mandić.

Izgradnja spalionice na Butilama kao projekat koji vrijedi 200 miliona KM, i koji bi se dugoročno isplatio zbog proizvodnje električne energije, postrojenje je koje električnu energiju proizvodi kao i svako drugo, navodi Filipović, kao i to da bi se takva proizvedena ona prodavala.

Kao što znate da se prodaje električna energija od strane vjetroelektrana, solarnih elektrana, mini hidrocentrala koje su trenutno npr. u vlasništvu nekih privatnih lica, i ta električna energija se prodaje za dalju distribuciju u određenom iznosu, i njena opravdanost je nekih 25 godina rentabilnosti tog postrojenja. S druge strane, imali bi i efekat da bi od nastanka plina mogli zagrijavati određeni broj domaćinstava, zavisno od postrojenja za koje bi se opredijelili kaže Filipović.

Mandić ističe inicijativu Ministarstva privrede KS za izgradnju spalionice animalnog otpada na području Prače, u narednoj godini, čime bi se, kako tvrdi „umnogome olakšala situacija odlaganja ogromnih količina animalnog otpada na deponiji Smiljevići, jer bi ona sada bila preusmjerena na drugu lokaciju“.

– Za tu namjenu je planirana nabavka i specijalizovanog vozila za odvoz tog animalnog otpada. Vi u Smiljevićima na deponiji imate građevinski otpad koji se može na drugi način obraditi i ponovo koristiti. Objekti koji se dakle ruše, taj se građevinski otpad na drugi način tretira, imate staklo koje se može dalje reciklirati, imate papir – ističe Mandić te dodaje da je neophodno znatno povećati procenat iskoristivosti postojećih materijala koje je moguće reciklirati, što za sada nije praksa.

Mandić pojašnjava da je tzv. popularnim rječnikom kazano „trash to kash“ varijanta, praksa da se putem odloženog otpada, sagorijevanjem proizvodi plin, električna energija i ono što studija bude predložila.

Na taj način se radi unovčavanje, kao u velikim i razvijenim evropskim zemljama. Vrlo je mala količina otpada koji se reciklira, pa imate situaciju da se na deponiju vozi sve i svašta. Posebno je potrebno istaknuti  inicijativu Ministarstva privrede KS za izgradnju spalionice animalnog otpada na području Prače, u narednoj godini –  kaže Mandić.

Kampanje podizanja svijesti građana i mladih o pravilnom postupanju sa otpadom su neophodne, jer izgradnja infrastrukture mora ići uporedo sa takvim kampanjama, a nivo građana još uvijek nije dovoljno razvijen da koriste infrastrukturu kako treba, smatra Hadžiahmetović.

– Poslovni subjekti, preduzeća bi morala imati svoju infrastrukturu odlaganja otpada, međutim, veoma često se desi upravo to da ona napune kontejnere, tako da građanin, taman i da hoće, ne može da odloži svoj otpad jer nema gdje. Planovi Vlade KS za ubuduće je da se što više izgrađuje ovih objekata infrastrukture za odvojeno prikupljanje otpada – kaže  Hadžiahmetović.

Mandić tvrdi da deponija Smiljevići nema veliki utjecaj kada je u pitanju kvalitet vazduha na području KS, jer je glavni uzročnik takvog stanja zagađenosti , preko 70. 000 tzv. individualnih ložišta, kao i preko 150. 000 vozila od kojih veliki broj ne odgovara evropskim standardima.

Tu imamo zaista drugi veliki problem neprijatnog mirisa koji posebno građani koji žive u naseljima koja gravitiraju deponiji trpe, i to su stvarno teški uslovi života. Problem jesu procjedne vode i zato radimo to filtersko postrojenje koje mora na pravi način da riješi taj problem. To su dvije stvari koje utiču, ali ne mislim da one bitno utiču na zagađenje vazduha na području cijeloga kantona – ističe Mandić i dodaje da je „najbitnije da se ta priča monetizira, da se dobije dodatni izvor prihoda“.  

S tim u vezi, neophodno je izmjeniti postojeći Zakon o komunalnoj čistoći u KS, odnosno povećati novčane kazne kada je u pitanju nepropisno odlaganje otpada, povećati broj komunalnih redara i njihovih ovlasti, redovno obavještavati eko policiju o nepropisnom odlaganju otpada od strane građana, kao i ispitati utjecaj koji bi izgradnja ovih postrojenja imala na cijenu usluge u domaćinstvima.

Tekst je napisan uz podršku Heinrich Boell organizacije, ali ne odražava nužno stavove ove organizacije.

Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.

 

(Milica Bonar, Interview.ba)