Završit ćemo to role, buraz, kume, familijoooo…vrlo dobro su poznate rečenice u našem društvu. Za sve što ne može legalno, postoji uvijek skraćeni put, odnosno ilegalno.
Piše: Adin Šabić za Interview.ba
Kada žena treba u bolnicu da se porodi obično se “namjesti” neki dobar doktor i sestrica, jer inače se ona neće poroditi kako treba, mnogo će se napatiti, a i u noći joj niko neće dodati vode da se napije.
Ako sin upisuje fakultet obavezno se treba tražiti neko ko je dobar s dekanom. Što je bliže njemu to je bolje, po mogućnosti neka velika rodbina ili neko kome je veliki dužnik, jer kako će drugačije sin upisati fakultet?
Kćerka je završila fakultet jučer, a već sutra treba da dobije posao, tako da se obavezno traže neke daidže, amidže, dede i neke druge konekcije kako bi ona dobila posao, a glavna je rečenica: “samo reci koliko treba”.
Onda želiš da kupiš novi telefon, kojih nema puno u pošti, nisi došao na red, a u šteku uvijek ima za nekoga, pozoveš druga koji radi i kažeš mu “majke ti ostavi mi telefon, častim te nečim”.
Kad smo već kod “namještanja” to dobro znaju i ovi što se fudbalom bave u BiH, pa je to ono “daj ti meni sredi to, a ja ću tebi 200 KM”, pa ih onda SIPA hapsi i onda oni priznaju krivicu ili ne ili budu osuđeni ili ne ili se desi NIŠTA, što je najčešće.
Onog trenutka kad poželiš da ti se i muž ili žena, djevojka ili dečko, “namjeste” i to ima cijenu, pa se obično pregovara oko kartice, automobila, čašćenja, ko će čuvati djecu, nahraniti mačka ili očistiti kavez pticama.
Ako želiš da položiš neki stručni ispit, obično tragaš za nekim ko je u komisiji. Najbitnije je da je predsjednik, a eto nešto moraš i članovima udijeliti, jer red je. Oni ti nekoliko dana ranije dostave pitanja, ispite i sve ostalo i eto nakon toga si i stručan. Nema te ko više provjeravati, a da ćeš proći na ispitu to nije ni upitno.
Posebno ti dobro dođe ako znaš nekoga u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH da ti po cijeni od 2000 KM sredi neki veliki belaj. Ako se šta sazna, nemaš se razloga sekirati, jer će se o tome u medijima pričati sedmicu-dvije, a onda će se pojaviti informacija kako neko želi da uništi neovisnost ovog pravosudnog organa i eto ga, ava,ava,ava, sudija je krava – mir, mir,mir, niko nije kriv.
Ubiješ nečije dijete, ili ga udariš automobilom nakon čega umre, dobiješ neku kaznu zatvora – opet se ne trebaš puno zamarati jer se i to da srediti, uvijek ima tamo neko ko će te pohvaliti da si bio uzoran, pa ako si dobio 10 godina zatvora, nakon odležanih pet ugledaš svjetlo dana.
I tako sve krene od doktora, škole, a onda dođe do pravosudnih institucija, pa na kraju i do ubistva za koje se opet pozove neki buraz, kum, bata ili neko deseti i sve se opet svede na to “samo reci koliko treba”. A moral, a zakoni, a država? Ma koga briga za to kad se dobro namjesti!
