Od dana kad te bešika zaljulja, sve dok te motika ne ukopa, u Bosni i Hercegovini opjevan si turbo-folk ili narodnim pjesmama. I čak kad umreš, ni tada nisi siguran.
Piše: Adin Šabić za Interview.ba
Kad se rodi sin on je mali gospodin, a djevojčica je tatina duša jedina.
Iako se prije rođenja diskutovalo o imenu, finalni tač je kada beba dođe na svijet. I dok ona onako nevina i čista od svih gluposti svijeta još uvijek u neznanju promatra prostor oko sebe, roditelji su joj već uvalili neko ima i možda je to baš Sanela ili Mihajlo.
Kad su ti uvalili ime, predvidjeli su ti blistavu budućnost, jer već sa nekoliko mjeseci ćeš biti doktor, inženjer elektrotehnike ili profesor, a možda svećanik ili hodža, ovisi od religijskih uvjerenja roditelja.
Dok te profilišu već je prošla godina dana i slavi se prvi rođendan sa čestitkom “sretan ti rođendan sunce moje drago”. Ako si muško onda dobijaš autiće, plavu odjeću i nešto na taj fazon, a ako si djevojčica obavezno neku barbiku, lutku i što višeg rozog i onog što šljašti na sve strane, da se zna da si djevojčica.
Svaka naredna aktivnost se obilježava s puno ljubavi i pjesme, a onda dođe vrijeme za polazak u školu. “Došlo vrijeme čedo moje i u školu da se pođe”. Idu potom slatke muke, jer petice moraju u dnevnik da se redaju. I obično pitanja: kakva ti je učiteljica, hoćeš je meni dati, ja ću ti ukrasti učiteljicu…klasično stvaranje traume kod djece.
A potom prva ljubav na vrata pokuca. “Bio si mi prva ljubav, bio si mi sve” ili “moja prva ljubav, moja nevinost” . Iako to u nekim tinejdž godinama ništa nije ozbiljno, jer se gađate nekim papirićima i lafo izjavljujete ljubav, već vas neko pita “kad ćeš se ženiti ili udati” i to ne prestaje u narednim godinama dok se takvo nešto ne desi.
U školi osim što se zaljubiš, pronađeš i drugove i drugarice. “Drugarice, drugarice moja. Istog dana rođene smo, prvi tajne dijelile smo, kao sestre mi, ja i ti” ili “druže moj kunem se u život svoj u život svoj, svoga brata zaboravu ne dam”.
In the meanwhile, titroše te amidže, nane, sestre. “Pitala me nana prije deset dana, da li su ti slatkiši omiljena hrana”. “Neka čaša ispije se svaka evo meni ujne i ujaka”. “Sestro carice, zbog tebe ću dati sve i krv ako zatreba, ti si sestra najbolja”.
Onda nastupe i lude godine, pa alkohola poplava, ali ste još na nogama. Jedna, druga, peta samo su krevet grijale sve su bile greška …ljubav ili ludilo. Kad još jednu popijem na eks, da li si za seks i tako!
Drugi level smaranja nastupa kada trebate da položite vozački, a treći kada upišete fakultet.
Ako nećete na fakultet onda se zaposlite, a ako idete na fakultet onda učite. Komšije vas pitaju pet puta dnevno da li ste završili fakultet, jer inače misle da se to može postići za mjesec, eventualno dva. I kad završite fakultet onda se zaposlite. “Kuća-poso, poso-kuća, eto šta znam, ništa ne znam”.
Kad ste sve to završili onda ste spremni za ženidbu. “Zapjevajmo braćo mila ovu pjesmu svi, podignimo uvis čaše drug nam se ženi”. “Nek se igra, nek se pjeva, nek kolo zasvira, dočekala majka da oženi sina”. Evo ide nevjesta prelijepa je zaista”. “Zapjevali noćas svi, udaje se moja kći”.
Tada stupa četvrti nivo smaranja u kojem svi pitaju “ima li novine mlada” ili “kad će nana dočekati unuče”. “Najveća je u životu sreća u naručje kada uzmeš unuka”.
Pošto se mnogi nesretno ožene ili udaju postoje i srceparajuće pjesme. “Oženjen sam, al ko momak živim”. “Ne vraćam se na staro”.
S druge strane ovi sretni, ponavljaju isti postupak odgoja svoje djece i prolaze kroz slične scenarije, baš kao što su i oni sa svojim roditeljima.
Godina za godinom, stari se, a prema pravilima prirode i umire. Onda se vas djeca počinju sjećati. “Sanjam majku, sanjam staru kuću”. “Dok je otac bio živ, bio živ, bio živ”. “Majko nisam zaboravio kraj marame natopljene suzama”.
I tako se jedan cijeli životni vijek opjeva kroz turbo-folk i narodne pjesme u Bosni i Hercegovini.
