Našoj kolumnistici je dosta stereotipa i laži o najvećim sinovima i sinovima naših naroda. Predrasudu da je u BiH teško živjeti i da treba bježati Alađuz odlučno odbija. U svojoj najnovijoj kolumni argumentirano dokazuje da još uvijek imamo puno, puno, puno razloga zašto trebamo rađati puno puno puno djece i ostati ovdje.
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Kako je lijepo i dobro živjeti u mojoj državi. Svi vi koji ste pred vratima Njemačke ambasade pokajaćete se zbog odlaska, zapamtite šta vam kažem.
Prvo, nama je taaaako dobro. Imamo svoje more. Najljepše planine. Najzdraviju vodu. Djecu čija su pluća otpornija od pluća evropske žgadije. Oni koju kažu da je to zbog zagađenja, lažu. Sve je to dio plana za razvoj privrede. Što mi više djece rađamo a što oni manje mogu da dišu, više će fabrika gas maski praviti i eto ga, svi će imati posao!
Drugo, nama je taaako dobro. Imamo najbolji smisao za humor, bosansku tvrdoglavost i hercegovački liskaluk. Toliko cijenimo taj svoj gen za zajebanciju da svake dvije godine prkosimo zdravom razumu, blagostanju i sigurnosti birajući uvijek isti profil zabavljača. Nema tog zadovoljstva ravnog onom kad smo čuli da će nas Vijeće ministara lansirati u svemir.
“Hej ne možeš do Vratnika ali oni će nas lansirati na Mjesec! Aha haha haha”
“Jarane jesi vidio onu trojicu u Briselu ko da ih je poplava izbacila, upiš živi!”
Treće nama je taaaako dobro. Za razliku od onih jadnika što samo razmišljaju o novcu i suficitu, nama je u glavi samo seks. Mi, sretnici, živimo u vječnoj telenoveli gdje su jučerašnji ljubavnici današnji neprijatelji a sutrašnji brat i sestra. I kao u pravoj ni ovoj našoj nema kraja. I nijedan junak ne umire!!!
Jest da naši junaci nemaju brkove ali im je najveći! Kad ga Dodo izvadi u Banjaluci trese se Sarajevo.
Naši glavni likovi prkose gravitaciji i zakonima prirode –serijal Čović.
I imaju osobine superheroja. Taman pomisliš da je utrošio svojih 9 života kad eto ga nazad, brži na skijama nego ikad.
I naravno, kao i svaka telenovela, i mi imamo svoj par zvjezdanih ljubavnika. Romea i Juliju sa sarajevskog korza. Samo za razliku od pravih R I J, naše ne muče tinejdžerski živci koji bi ih doveli do samoubistva zbog neprihvatanja okoline. Ne brajko moj naši Romeo i Julija samo misle o ljubavi i kako da tu ljubav šire dalje. Uz malu pomoć prijatelja, amaneta, snažnog stiska ruke ali i predanosti, kao u pravoj bajci, izrodili su puno,puno,puno djece kako bi mogli da jebu puno,puno,puno po Bosni i svi ćemo živjeti dugo I sretno do kraja života.
Nama je taaaaaako dobro.
