Jer, djeco draga, bolje vam je da ste nepismeni, nego da čitate o «heroju» Ljotiću koji je onako iz hobija u ime fašizma ubijao vaše vršnjake u Kragujevcu ’41.
U svom posljednjem broju, od 18. januara 2019, “Politikin zabavnik” pod naslovom “Ko su bili ljotićevci” piše da se Dimitrije Ljotić “brinuo o redu u Srbiji”, da je imao “jedinice visokog morala”, da je “osuđivao pogrome Jevreja”, da je dobar dio srpskih masona “spasao iz logora”.
Pajo i Miki u Srebrenici ’95
U narednom broju Politikinog zabavnika očekujemo Paju i Šilju, kako sa Mikijem dijele čokoladice po Srebrenici jula ‘95. Jer šta su Miki, Pajo i Šiljo neko srBski heroji. Jer, ako je Dimitrije Ljotić antifašista, naoružan jedinicama «visokog morala» koji se bori protiv Nijemaca, šta su drugo Diznijevi junaci, nego srBski komandosi. A, šta rade srBski heroji? Pa kao i svaki srBski heroj u devedesetim prošlog vijeka, malo «oslobađa», malo «dijeli djeci slatkiše po vijekovnoj srBskoj Srebrenici”, malo se krije, pa malo tamniči u Haagu.
I zato, draga djeco u pamet se! Na čelu sa dobrim domaćinom Ljotićem i njegovim «Zborom» pođimo u najnovije pisanje istorije. A istroija je počela dabome onda kada je dobri domaćin Dimitrije Ljotić zajedno sa dobrim domaćinom Dragoljubom Mihailovićem oslobodio zemlju Srbiju od zle crvene napasti i vaspostavio najnovije srBsko carstvo na zemlji. Prvo je dobri domaćin Ljotić 21. oktobra 1941. godine hapsio djecu u Kragujevcu i odvodio ih Nijemcima na strijeljanje. Ali to su zla djeca, koja bi ionako postala komunisti, pa nije neka šteta. Ono istina, zli komunisti su vladali do 1989. ali se onda opet probudilo srBsko slavoljublje, pa su se nosale kosti cara Lazra po Srbiji, pa se vaspostavio režim Slobodana Miloševića na nacrtima SANU-a svetog i Dobrice Ćosića, pa je na koncu oslobođena i ta Srebrenica, u kojoj je pobijeno gnusno puno balija, ali za dobrobiti srBske zemlje, i onda su stvoreni preduslovi, baš na tim temeljima da se rehabilituje prvo Čiča i njegovi četnici, a sad je red, draga djeco da se dobri domaćin Dimitrije Ljotić upiše zlatnim slovima u najnovije srBske povijesne udžbenike. Ohh, kako je to sve jednostavno djeco, kad se ovako posloži!
Kad čika Dimitrije strijelja djecu
Jer, ako laže koza, ne laže «Politikin zabavnik» Ono, istina, «Politikin zabavnik» se nekada bavio vrhunskim stripom i Hugom Prattom, edukovao je djecu o planima, morima, jezerima, nudio im najbolje svjetske SF novele, pokazivao prije interneta kako, kad i gdje žive najbolji, najveći ili najusamljeniji ljudi.
No, novo vrijeme, nova nafaka. Pa je red prestaviti i zaboravljene asove, draga djeco, asove, srBske istorije. Jeste, ti asovi su poput čika Dimitrija vodili na stijeljanje vaše vršnjake u Kragujevcu, ali, heej, čujte morao je neko. Bitno je, draga djeco, shvatite to, oni su najnoviji heroji. Ne strijeljana djeca, to je tako passe, na obljetnicu njihovog strijeljanja ne ide više ni Vučićevo izaslanstvo, nego su heroji Draža Mihailović, Milan Nedić, a sad i pomenuti Dimitije Ljotić. Jer, smo fašističku džamahiriju restaurirali, blago nama djeco! Došao je 80 rođendan «Politikinom zabavniku». Neki kažu da je fašizam pobijeđen prije 75 godina i to je možda tada i bila istina, ali ovo sada, eheej, naše vrijeme došlo draga djeco.
Jer, kako «Politikin» koncern na čelu sa «Ilustrovanom politikom «napada svakog antifašistu, tako se i mi, djeco sa «Zabavnikom» moramo pridružiti hajci na zdrav razum. Vjerovatno je to bilo u glavi Zefirina Grasija, generalnog direktora AD Politika, kada je od «Politikog zabavnika» počeo praviti profašitički bejbi pamflet.
Hiljadu zašto, hiljadu zato jednog revizionizma
To vam je revizionizam. I kada jednom poparate istorijsku vreću, iz nje ispadaju fašistička govna, a njih sadašnja srbijanska vlast i to preko dječijih novina rehabilituje i gura među antifašiste. Pa se onda ne treba čuditi što je 80% mladih na Balkanu, bez svoga znanja i pristanka do punoljetstva dobrano inficirano fašizmom.
Zato otužno zvuče riječi predstavnima Beogradske Jevrejske Opštine, koji kao rekaciju na veličanje Ljotića u svom saopštenju kažu:
«Ideologija ovog korpusa je bila identična nacističkoj: istrebljenje Jevreja, komunista i zapadnjačkog kapitalizma. Korpus je bio zloglasan po zločinima nad stanovništvom, posebno Jevrejima i Romima, partizanskim ustanicima i pripadnicima pokreta otpora. Ljotićeve jedinice su učestvovale u streljanju đaka u Kragujevcu u oktobru 1941. Dan nakon ovog masakra u organizaciji ZBOR otvorena je najveća antisemitska izložba u Beogradu tzv. “Antimasonska izložba” koja je bila usmerena ka “razotkrivanju judeokomunističke zavere” a u proljotićevskim novinama su se pojavile reči “Srbi ne bi trebalo da čekaju Nemce da počnu istrebljenje Jevreja”.
Neko će pitati, a zašto su ove ISTINITE riječi otužne? Pa upravo zato što se današnja srBska i poglavito srbijanska mejnstrim politka okrenula i od socijalizma i od vrijednosti zapadnih demokrtaija. Zato što su zločinci rehabilitovani, a zločini relativizovani. Zato što je za stijeljanje djece u Kragujevcu odgovorna «partizanija», a ne nacisti i kvislinzi. Zato što se Jevreji opet i opet guraju u zapećak i na margine društva. Zato što je tzv. razotkrivanje judeokomunističke zavjere spiritus movens svakog srBskog nacionaliste. Zato što se «Zborovima» i «Stojevima» strojevi koraci čuju, od Banjaluke do Beograda uz klinac istoriji iz dravom razumu. Zato, najviše zato što se agresija na BiH karakteriše kao nekakav omanji sukob, zato što je genocid u Srebrenici minimiziran nazivom zločin. Zato što, velim Pajo, Šiljo i Miki, na krilima presuđenih ranih zločinaca Šešelja, Karadžića i Mladića, koliko sutra mogu osvanuti stripovani u ovakvom «Zabavniku» kako dijele čokolade po Srebrenici.
Spas u nepismenosti
A najviše zato što današnja hipernacionalistička srbijanska politka, neće čekati 75 godina e da bi rehabilitovala najnovije krvnike, koji u ubijali u ime svog naroda. Jer, ako su Ljotić, Mihailović i Nedić morali čekati sedam decenija, da bi kao vampiri bili «preseljeni» na «pozitivnu stranu povijesti», to Kradžić, Mladić i Šešelj ne moraju ništa čekati. Oni su za svoga života prevedni u srBski parteon mučenika, dok im je oficijelna srbijanska politka pisala pangerike na svakom koraku.
A «Politikin zabavnik», šta sa njim? Ostala je samo blijeda slika i uspomena starijih generacija o edukativnoj dječijoj novini. Ovo danas je samo desničarski profašistički pamflet, koji potpuno legalno i nekažnjeno izlazi. I onda je propast štampe i nečitanje, pogotvo u mlađih, ironično dobra stvar. Jer, djeco draga, bolje vam je da ste nepismeni, nego da čitate o «heroju» Ljotiću koji je onako iz hobija u ime fašizma ubijao vaše vršnjake u Kragujevcu ’41.
