Abela Purivatra: Demokratska farma ili kako smo postali ovce?

“Život na farmi bio bi poprilično ugodan,” reče mi neki dan jedna jako ozbiljna gospođa. Priča mi da je uvijek zamišljala malu kuću na velikoj livadi i mnogo životinja. Kaže da se ne boji napornog rada, da joj ne bi bilo teško obrađivati zemljište i brinuti se o životinjama. Ta me priča iznenadila ali mi je jedna rečenica ostala upečatljiva. „Iz ovog života u taj imaginarni povela bih samo svoga psa. Ako bi on želio poći… jer već dugo mi se nekako čini da se on u ovu “Životinjsku farmu” koju živimo ovdje uklapa bolje nego ja.“

Piše: Abela Purivatra, glavna i odgovorna urednica Interview.ba

Kucnuo je i taj čas! Bliži se zima, a to je pravo vrijeme za razmišljanje. Za razmišljanje ili za zimski san. Imamo dvije opcije i sigurna sam, uzimajući u obzir naše dosadašnje odluke, da ćemo pogrešno izabrati.

Sa dvadeset godina, kada sam postajala novinar potrčko jer sam sasvim slučajno odustala od studija prava, svijet politike u našoj zemlji činio mi se beskrajno interesantnim. Jedna država, dva entiteta, milion kantona, bilion općina, trilion državnih službenika, tri predsjednika države, po jedan entitetski… A država konstitutivnih naroda i tek ponekog njenog građanina. Mogućnosti su bile nemjerljive. Danas, sa trideset godina vidim da je sve moguće, a da je nemjerljiva postala samo količina morala koji gotovo ne postoji. Čitam naslove dnevne štampe pa vidim da u srbijanskim TV emisijama gostuju presuđeni ratni zločinci, a da kolege iz Hrvatske u svojim centralnim informativnim emisijama sa inauguracijske sjednice Predsjedništva BiH izvještavaju ovako:

“Željko Komšić je održao jedan građanski govor i u razgovoru ni u jednom trenu nije rekao da će se založiti za treći entitet ili visoki stepen kantonalizacije Federacije. On stalno govori o služenju svim građanima što znači da ostaje na svom građanskom konceptu prije izbora.“

Zdravlje na usta ulazi, a Boga mi i politika

I okej, nema tu ništa ružno, a očito ni neobično jer osim šokantnih naslova i poneke „ekskluzive“, ta vijest putuje samo od usta do usta. U kojem obliku će riječi iz usta izaći, zavisi opet od želuca. Oni praznog želuca kritikuju, možda čak i opsuju, a oni punog veličaju sebe i svoje. Tako to ide u dragoj našoj BiH više od dvije decenije: „Naši su, pa da su od govana.“

Životinje su sebi postale gazde, vidimo li to? Meni se čini da živim na doooobro demokratski uređenoj Farmi koja nije ona idilična s početka priče, sa malom kućom na velikoj livadi. I ovaj Orvelov citat itekako nam može biti poučan danas.

„Zašto živimo u ovim bijednim uslovima? Zato što nam skoro sav proizvod našeg rada ukradu ljudska bića. To je suština svih naših problema. Sabrana je u jednoj rječi – Čovjek! Čovjek je jedini stvarni neprijateljh koga imamo. Uklonite Čovjeka i osnovni uzrok gladi i pretjeranog rada biće ukinut zauvijek.”

Mi smo sebe uklonili i tako smo postali ovce.

Godine prođoše, dan nikad

Bliži se zima pa dani sporo prolaze. Mi se spremamo, svako na svoj način, za zimski san. Kiša i hladnoća problem su možda i na izborima. Možda nije problem u ljudima koji biraju, nego u godišnjem dobu koje nam je nametnuto. Jer što je hladnije, teže se misli svojom, a lakše tuđom glavom. Ja bih, recimo, voljela da sam prespavala izbore i inauguracijsku sjednicu Predsjedništva BiH. Tada ne bih vidjela da se na sjednici nije pojavio predsjednik HDZ-a i jedini pravi Hrvat u BiH, Dragan Čović. Ne bih čula da se kardinal Puljić zbog izbora “pogrešnog” Hrvata – Željka Komšića – zabrinuo za opstanak crkve u ovoj zemlji. Ne bih vidjela kako najveći „neprijatelj“ Bosne i Hercegovine Milorad Dodik ljubi državnu zastavu i polaže zakletvu.  Lakše bih zaboravila kako se Šefik Džaferović u izbornoj noći umalo mrtvima zahvalio za glasove koje je dobio ili da mu je prva „predsjednička“ aktivnost borba da se muslimanima u Oružanim snagama BiH ne podvaljuje svinjsko meso.

Eee pa da! Opet smo pogrešno izabrali, pa nam je sada, i ovima i onima, spremati se za zimski san. Udobno se smjestite i lijepo se ušuškajte. Laku noć vam želim.

Ali nemojte ovo zaboraviti!

Dok mi spavamo, svijet oko nas itekako živi. Susjedi na sjednice Sabora zakazuju rasprave o Izbornom zakonu BiH i grade Pelješki most. Dok mi sanjamo, naše istočne komšije ponovo negiraju genocid u Srebrenici i sastaju se sa predstavnicima samo jednog entiteta.

Spavajte zato što duže i zapamtite – godine će proći ali dan nikada!

Prethodna vijest

Fata Alić o vršnjačkom nasilju: Nasilje nad mojim djetetom se nastavlja čak i nakon sudskih presuda

Naredna vijest

IZ ĆORSOKAKA Zlatko Dizdarević: Zajedno smo skupa