“Život na farmi bio bi poprilično ugodan,” reče mi neki dan jedna jako ozbiljna gospođa. Priča mi da je uvijek zamišljala malu kuću na velikoj livadi i mnogo životinja. Kaže da se ne boji napornog rada, da joj ne bi bilo teško obrađivati zemljište i brinuti se o životinjama. Ta me priča iznenadila ali mi je jedna rečenica ostala upečatljiva. „Iz ovog života u taj imaginarni povela bih samo svoga psa. Ako bi on želio poći… jer već dugo mi se nekako čini da se on u ovu “Životinjsku farmu” koju živimo ovdje uklapa bolje nego ja.“
Piše: Abela Purivatra, glavna i odgovorna urednica Interview.ba
Kucnuo je i taj čas! Bliži se zima, a to je pravo vrijeme za razmišljanje. Za razmišljanje ili za zimski san. Imamo dvije opcije i sigurna sam, uzimajući u obzir naše dosadašnje odluke, da ćemo pogrešno izabrati.
Sa dvadeset godina, kada sam postajala novinar potrčko jer sam sasvim slučajno odustala od studija prava, svijet politike u našoj zemlji činio mi se beskrajno interesantnim. Jedna država, dva entiteta, milion kantona, bilion općina, trilion državnih službenika, tri predsjednika države, po jedan entitetski… A država konstitutivnih naroda i tek ponekog njenog građanina. Mogućnosti su bile nemjerljive. Danas, sa trideset godina vidim da je sve moguće, a da je nemjerljiva postala samo količina morala koji gotovo ne postoji. Čitam naslove dnevne štampe pa vidim da u srbijanskim TV emisijama gostuju presuđeni ratni zločinci, a da kolege iz Hrvatske u svojim centralnim informativnim emisijama sa inauguracijske sjednice Predsjedništva BiH izvještavaju ovako:
“Željko Komšić je održao jedan građanski govor i u razgovoru ni u jednom trenu nije rekao da će se založiti za treći entitet ili visoki stepen kantonalizacije Federacije. On stalno govori o služenju svim građanima što znači da ostaje na svom građanskom konceptu prije izbora.“
Zdravlje na usta ulazi, a Boga mi i politika
I okej, nema tu ništa ružno, a očito ni neobično jer osim šokantnih naslova i poneke „ekskluzive“, ta vijest putuje samo od usta do usta. U kojem obliku će riječi iz usta izaći, zavisi opet od želuca. Oni praznog želuca kritikuju, možda čak i opsuju, a oni punog veličaju sebe i svoje. Tako to ide u dragoj našoj BiH više od dvije decenije: „Naši su, pa da su od govana.“
Životinje su sebi postale gazde, vidimo li to? Meni se čini da živim na doooobro demokratski uređenoj Farmi koja nije ona idilična s početka priče, sa malom kućom na velikoj livadi. I ovaj Orvelov citat itekako nam može biti poučan danas.
„Zašto živimo u ovim bijednim uslovima? Zato što nam skoro sav proizvod našeg rada ukradu ljudska bića. To je suština svih naših problema. Sabrana je u jednoj rječi – Čovjek! Čovjek je jedini stvarni neprijateljh koga imamo. Uklonite Čovjeka i osnovni uzrok gladi i pretjeranog rada biće ukinut zauvijek.”
Mi smo sebe uklonili i tako smo postali ovce.
Godine prođoše, dan nikad
Bliži se zima pa dani sporo prolaze. Mi se spremamo, svako na svoj način, za zimski san. Kiša i hladnoća problem su možda i na izborima. Možda nije problem u ljudima koji biraju, nego u godišnjem dobu koje nam je nametnuto. Jer što je hladnije, teže se misli svojom, a lakše tuđom glavom. Ja bih, recimo, voljela da sam prespavala izbore i inauguracijsku sjednicu Predsjedništva BiH. Tada ne bih vidjela da se na sjednici nije pojavio predsjednik HDZ-a i jedini pravi Hrvat u BiH, Dragan Čović. Ne bih čula da se kardinal Puljić zbog izbora “pogrešnog” Hrvata – Željka Komšića – zabrinuo za opstanak crkve u ovoj zemlji. Ne bih vidjela kako najveći „neprijatelj“ Bosne i Hercegovine Milorad Dodik ljubi državnu zastavu i polaže zakletvu. Lakše bih zaboravila kako se Šefik Džaferović u izbornoj noći umalo mrtvima zahvalio za glasove koje je dobio ili da mu je prva „predsjednička“ aktivnost borba da se muslimanima u Oružanim snagama BiH ne podvaljuje svinjsko meso.
Eee pa da! Opet smo pogrešno izabrali, pa nam je sada, i ovima i onima, spremati se za zimski san. Udobno se smjestite i lijepo se ušuškajte. Laku noć vam želim.
Ali nemojte ovo zaboraviti!
Dok mi spavamo, svijet oko nas itekako živi. Susjedi na sjednice Sabora zakazuju rasprave o Izbornom zakonu BiH i grade Pelješki most. Dok mi sanjamo, naše istočne komšije ponovo negiraju genocid u Srebrenici i sastaju se sa predstavnicima samo jednog entiteta.
Spavajte zato što duže i zapamtite – godine će proći ali dan nikada!
