IZ ĆORSOKAKA Zlatko Dizdarević: Muftija

Opet malo čudo u kutijama sa starim bilješkama i novim smislom tih bilješki. Sjetio sam se jednog čudnog i lijepog susreta prije nekoliko godina u Damasku i pronašao zapis o tome. Bilo je devetog decembra 2013. sa velikim muftijom Sirije Ahmad Badreddinom Hassounom, tada već označenim od “pravovjernih” kao ćafirom, od nekih Arapa špijunom, od zapadnjaka “zaduženih” za Arape neprijateljem, a od pravih Sirijaca uz osmijeh – šejtanom. Kažu, zajedničkim muftijom i onih što vjeruju i onih što baš i ne

Piše: Zlatko Dizdarević za Interview.ba

Kako mi je lijepo, prijateljski, mudro i pomalo nostalgično pričao o “dobrim vremenima”, a opet  nepomirljivo oštro spram zločinaca u odnosu na Siriju objašnjavao o čemu se  to tamo, ustvari, radi. Iz današnje perspektive, pokazalo se da je sve bilo tačno. Zapisao sam tada to kazivanje. Uz ostalo: Pokorili su pa eliminisali ovako ili onako Gadafija, Mubaraka, Ben Alija, Saleha… pa šta im je tamo ostalo. Ostao im samo Assad. A on tvrdoglav. Govorio mi je tada – znajući dokle smo došli u nas – da je “jugonostalgičar”. Ja njemu kako to baš i nije popularno na Balkanu. Veli, nije kod novih profitera, zato su i srušili ono što je njihovom interesu bilo na putu. Pa će: pitajte malog čovjeka kojeg su novi izdali, prevarili i opljačkali…

I tako nekoliko sati razgovora. I dokumenata za koje do tada nisam znao. Recimo kako je Tacherova kazala – završili smo sa crvenima, ostali su nam zeleni…Kako je Afganistan u funkciji politike okrenuo religiju protiv ateista, a Sadat bio prvi među Arapima koji je sa nacije “prešao” na religiju pa ga ubili islamisti i Zapad u udruženom poduhvatu zajedničkog interesa. I doveli poslušnog Mubaraka. Ili kako su tamo, na Zapadu, školovali  Assada trajno za sebe a on ostao sa svojom Sirijom, sa Palestinom, jugom Libana, sa Gazom. Pričao je kako su nudili i njemu, velikom muftiji Sirije, da nagovori predsjednika da ohane, eto samo neka kaže da će napustiti vlast. I dodaje, tada: Plaćamo veliku cijenu što nije, ali je narod sačuvao čast a mi ćemo ostati nezavisna, civilna, građanska, zajednička država Sirijaca  sunita, alawita, kršćana, sekularnih i svih drugih, jednakih…

Eto to sam našao, i još puno stranica zapisa u malom crnom bloku iz Damaska, od prije bezmalo pet godina. I bi mi drago ali i malkice provokativno spram ovog danas, u nas. Kako se krugovi na raznim mjestima – čini se niđe veze jedno s drugim – na podjednak način formiraju i na različite načine zatvaraju. Svako spram svoje pameti, znanja, iskustva  i korjena.

I taman kada sam počeo potiskivati u sebi to sjećanje na lijepi susret sa Velikim muftijom, za naše  pojmove skroz atipičnim, čudesno otvorenim, nasmijanim, mudrim i lukavim, kosmpolitski obojenim i ne uronjenim u vjeru i ostali svijet na kolektivno zadate  načine – evo Hassouna opet. Rekao bih, da nisam od onih što ne vjeruju u čuda “odozgo”, kako ovo njegovo drugo pojavljivanje baš sada, nije bez vraga. Prvo mi prije neki dan pošalje sirijski prijatelj intervju sa Muftijom objavljen u arapskom izdanju agencije Sputnik, a onda vidim dio tog intervjua i na portalu “logično” iz Zagreba. Pravo mjesto.

E sad, malo i nestašluka, kao, bez ikakve veze sa Muftijom. A opet, šejtan mi ne dade mira pa se  posložiše  kockice, onako iz ćorsokaka ovdašnjeg, našeg. Elem, jutros, u subotu, domaći Klix objavi  izjavu  “delegatkinje” u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Ljilje Zovko povodom aktuelne situacije. Zovko uz ostalo poruči “kako ne strahuje od izbacivanja  HDZ-a iz vlasti, jer zna da je Bog iznad svega…” Ništa čudno.      

Vratih se na intervju gdje veliki muftija Sirije objašnjava problem politizacije religije i kako to hrani i jača radikalni islam. I veli, uz ostalo da je “apsolutno potrebno religiju odvojiti od politike, budući da ljudi na izborima ne biraju ni patrijarha niti muftiju, nego javne dužnosnike…Kada se politika umiješa u religiju, religija se pretvori u političku stranku. Problem s religijom je što je kler otvorio tržnicu i tamo počeo prodavati religiju”.

Ima toga još ali eto, ovo mi se nekako složilo u jedno. Religija, politika, rat, tržnica, interesi, šejtani i ćafiri o čemu u intervjuu ima puno toga, sasvim precizno. Pa i u onom mom malom crnom bloku i zapisu od prije pet godina.

Ispričao jutros trojici prijatelja ovu priču. Dvojica odmah shvatili, treći baš i nije. Najgore je što uhvatim sebe kako sam tačno znao zašto ova dvojica jesu, a onaj treći nije. Ali šta da se radi, mi slobode protumačili kao pravo na razlike – do posljednjeg!

Što se mene tiče, opet ću u Siriju i siguran sam da ću ponovo lijepo ćaskati sa Velikim Hassounom, “muftijom za one koji vjeruju i one koji baš i ne”. Sa njim o nama. Lakše je.

Prethodna vijest

Adnan Šaran: Nema većih punkera od naših političara

Naredna vijest

ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać: Hitler je zakon!