Marija Herceg: Za Ljubuški bez korupcije i nezaposlenih

Nezavisna kandidatkinja za Općinsko vijeće Ljubuški smatra da je odlazak mladih iz ovog potencijalno prosperitentnog grada poziv na uzbunu.

Njen je program veliki korak naprijed u odnosu na dosadašnju političku praksu malog hercegovačkog grada. Marija lucidno primjećuje da je transparentnost pitanje političkog bontona i da web stranica općine Ljubuški mora biti informativna, pregledna i „popularnija od lokalnih portala“.

INTERVIEW.BA: Zašto ste odlučili biti nezavisna kandidatkinja, a ne dio postojećih stranačkih struktura?

HERCEG: Informacija i utjecaj. Teško je očekivati da će moj utjecaj na vijeće, budući da sam jedna jedina nezavisna kandidatkinja biti velik, ali bit će značajan. Informacija, odnosno nedostatak informacija je srž mnogih problema u našoj sredini (korupcija, nepotizam, propuštene mogućnosti (samo)zapošljavanja i obuke, nedozvoljavanje građanima da sudjeluju u političkim odlukama i sl.). Politikom sam se u drugom vidu bavila i do sada, a ovo vidim kao priliku za još veći rad na sebi službom građanima u svojoj sredini. Makar i jedna, svojom nezavisnom kandidaturom želim kod nas otvoriti put i drugim nesvrstanim (nestranački opredjeljenim), nepristranim i nepotkupljivim pojedincima da se ne plaše sudjelovanja u političkom odlukama i majorizacije drugim političkim strankama u vijeću. Jer nikad nije sve crno-bijelo, a prvi korak treba napraviti. Nemam dovoljno povjerenje u druge političke stranke, a ni vremena ni smisla u istraživanju njihovog dosadašnjeg djelovanja. Želim se fokusirati na lokalnu politiku, a nezavisna kandidatura mi predstavlja odličan službeni i javni početak.

 

INTERVIEW.BA: Šta su temeljne postavke vašeg političkog programa?

HERCEG: Radeći već nekoliko godina u nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima mladih, ni u svom političkom angažmanu ne mogu umaknuti problemu koji alarmira – pitanje odlaska mladih i nezaposlenosti. U općini s izuzetno poboljšanim prometnim položajem i povezanošću, turističkim potencijalom i drugim prednostima, pravi je paradoks da raste i broj nezaposlenih te broj osoba koje napuštaju zemlju u potrazi za poslom. Ili je to, ipak, samo pitanje loše upravljačke politike, nezainteresiranosti, nedovoljno volje za rješavanje ovakvih pitanja koja su okosnica egzistencije općine Ljubuški. Od svih brojki kojima se bave kandidati za lokalne izbore u Ljubuškom, najviše se želim pozabaviti brojem nezaposlenih mladih, socijalno ugroženih građana, trudnica koje se porađaju u okolnim gradovima, brojem učenika koji traže stipendije za studije, poduzetnika koji traže pomoć pri osnivanju poduzeća… Vjerujem da se veliki rezultati mogu očekivati ako se usmjerimo na iskorištavanje turističkog potencijala općine i sufinanciranje samozapošljavanja mladih. A za to su prije svega potrebni poticajno zakondavstvo i vlast, educirani ljudski resursi (cjeloživotno učenje), suvremene tehnologije te njihova primjena. Prvi jednostavniji korak je učiniti vlast posve uslužnom građanima, na prvom mjestu po pitanju transparentnog rada. Web stranica općine Ljubuški treba biti popularnija od lokalnih portala, te omogućiti direktan kontakt s načelnikom .

INTERVIEW.BA: Šta vas izdvaja od drugih kandidata i kandidatkinja? Zašto bi građani/ke glasali baš za vas?

HERCEG: Vjerujem da sam vođenjem nevladine organizacije koja djeluje na području općine Ljubuški i uz najmanja sredstva pokazala volju za bezuvjetnim ulaganjem vremena i ljubavi u mjesto gdje živim, njegove mlade, projekte od značaja za kulturu, socijalno ugrožene… Na predstojećim izborima najviše se uzdam u ljude koji su kroz Udrugu mladih „Agape“ prepoznali moju volju da pridonosim razvoju općine, da bih im nastavila služiti i u političkom smislu. Volonterskim radom najbolje se pokazuje naša volja da želimo biti korisni za zajednicu, pridonositi njenom razvoju i služiti kao primjer drugima…

 

INTERVIEW.BA: Šta planirate postići u prvih 100 dana mandata ukoliko dobijete povjerenje birača?

HERCEG: Najbitnije stvari mijenjaju se sporo. Imajući u vidu da sam jedina nezavisna kandidatkinja, računam i nadam se da me kolege iz Vijeća neće gledati kroz prizmu stranačke (ne)pripadnosti nego kroz konstruktivne prijedloge. Namjeravam pristupiti rješavanju nezaposlenosti na području općine – ovome prethodi sastavljanje stručnog tima za poticanje investicija, te za pisanje projekata prekogranične suradnje u kojima Ljubuški ima veliki potencijal s obzirom na položaj. Za ove projekte i suradnju s općinom Ljubuški su neke od susjednih općina već zainteresirane, jer su dakako osmišljeni na obostranu korist. Usporedno s ovim htjela bih da se intenzivnije pristupi programima sufinanciranja samozapošljavanja i tako direktno odgovori na problem odlaska.

 

INTERVIEW.BA: Koja su glavna tri problema u Vašem gradu/zajednici?  

HERCEG: Poći ću od problema ka posljedicama:

Netransparentnost organa vlasti i javnih poduzeća – povećano nezadovoljstvo građana – nedostatak povjerenja općinskim vlastima – odlazak.

Ucijenjenost stranačkom pripadnošću/davanje primata stranačkom pripadnošću nad strukom – ponižen i neslobodan građanin/ višak radne snage u pojedinim poduzećima – stranačnost ispred stručnosti – odlazak.

Nepoticajno zakonodavstvo – velika cijena života porodice – nemogućnost zasnivanja porodica i domova – odlazak.

Preskočila sam konkretne probleme koje ste očekivali jer ih je previše i krenula iz korijena. Iz ovih problema potiče niz drugih koji se obično završavaju odlaskom – iz nepovoljne društveno-gospodarsko-političke klime.

INTERVIEW.BA: Kako biste opisali vaš stil liderstva? Trump ili H.Clinton? Dodik, Čović i Izetbegović, ili Merkel?

HERCEG: Pretpostavit ću da je ovo sve „ili“, i smjestiti se u lidersku ulogu jedne drage, mlade, nove političarke kojoj se divim na više razina (a nadam se tako i potaknuti druge da je malo više istraže) – islandske parlamentarke i predsjednice Piratske stranke Birgitte Jonsdottir. Jonsdottir se ne smješta ni desno, ni lijevo (ljude obično uhvati paranoja kad osobu ne  mogu smjestiti ni desno ni lijevo –  a to je dobar znak), nego se u odlučivanju vodi po svojoj intuiciji, smatra se poetičarkom, jer je pored politike, ljubiteljica i kreatorica poezije. Ljubiteljica slobode riječi i istine zagovara jaču demokratizaciju društva i participaciju građana u odlukama vlasti te je živi dokaz da prave vrijednosti u nekom kutu svijeta ipak uspijevaju – nije li to povratak vjere u čovječanstvo? Naježim se kad u ovom smislu čitam o uspjesima zemlje kao što je Island. A vjerujem da i naši lideri trebaju imati ovakve role-modele.

Prethodna vijest

Luca Anđelić-Grgić: Zaustaviti iseljavanje kroz pomoć mladima

Naredna vijest

Teofil Pančić: Beograd ne postoji, kao ni Sarajevo