Borba protiv korupcije ovdje često završi tragično. Alma Šehović, bivša uposlenica Zavoda za zapošljavanje Tuzlanskog kantona, nije mogla podnijeti pritisak i ubila se. Isti pakao prošla je i Jasna Bedak, nekadašnja glasnogovornica Zavoda koja je nakon svega teško oboljela
Iako oboljela od autoimune bolesti, nekadašnja glasnogovornica Zavoda za zapošljavanje Tuzlanskog kantona Jasna Bedak prebačena je u arhiv, gdje je morala raditi u uslovima koji su joj uzrokovali teška oboljenja. Jasna je prije ovoga ukazivala na nepotizam, netransparentno trošenje sredstava i druge sumnjive aktivnosti. Njena kolegica Alma Šehović, rukovoditeljica Sektora za finansije u Zavodu, usprotivila se štetnom postupku uknjižavanja imovine ove institucije. Ubrzo su se obje suočile s pritiscima i premještanjem na druge poslove. Alma Šehović sve to nije mogla podnijeti i u novembru prošle godine je izvršila samoubistvo. Jasna za Intervju.ba govori o svojoj borbi, svemu što je proživjela, kao i o tome kroz šta je prošla njena kolegica Alma, koja joj je bila uzor i za koju je vjerovala da je jača.
Interview.ba : Kroz šta ste sve prošli u proteklih godinu dana?
BEDAK: Kroz pakao! Iako sam kao novinarka bila maltretirana i odvođena početkom rata u Doboju, gdje sam se zatekla, te iako sam, izašavši na slobodnu teritoriju, cijeli rat radila kao ratni reporter i nagledala se užasa i smrti, vjerujte da je ovo što ovdje prolazim gore. Ponižavanja, prijetnje, fizički napad, konstantno verbalno maltretiranje od strane nadređenog i nadređenih. Moj organizam to najbolje zna, a to mi spočitavaju – izlaske kod ljekara. Mada isti hodaju i izlaze kako hoće. Na jednom od, kako ja to zovem, “sastanaka inkvizicije”, gdje je njih šest-sedam, a ja sama, savjetnik direktora me upozorio da uzmem bolovanje, iako sam veći dio godišnjeg odmora potrošila na odlaske ljekarima i iako sam pismeno tražila da mi omoguće korištenje sati, a ne dana godišnjeg za vrijeme potrošeno na kontrole i liječenje. Nekako se nosim uz pomoć antistresne terapije i lijekova koji bi trebali ublažiti progresiju mog oboljenja, za koje je stres jedan od glavnih okidača. Pa, eto, vidjet ćemo.
KONSTANTNO MALTRETIRANJE: “Ponižavanja, prijetnje, fizički napad, konstantno verbalno maltretiranje od strane nadređenog i nadređenih. Moj organizam to najbolje zna, i to mi spočitavaju – izlaske kod ljekara. Mada isti hodaju i izlaze kako hoće”
Interview.ba: Kao što ste spomenuli, tokom svih ovih dešavanja i sami ste oboljeli. Kakvo je danas Vaše zdravstveno stanje?
BEDAK: Početne promjene na koži i zglobovima su se pogoršale, dobila sam visok pritisak, zgrušavanje krvi, visoka antikardiolipidna antitijela, izražen sika-sindrom usta i očiju zbog izloženosti stresu, prašini i vrućini te onome što se nalazi u starom arhivskom materijalu: vaške, mišji izmet i slično. Mada, dali su nam maske, zaštitne naočale, rukavice i papirna odijela, pa onda možete zamisliti u kakvim se uslovima radilo. Nalaz maksilofacijalnog hirurga je da se ništa od toga ne može izliječiti. Znači, mahom ostaju trajne posljedice.
Interview.ba: Koliko ste tokom tog perioda kontaktirali s kolegicom Almom, koja je svoju golgotu okončala samoubistvom?
BEDAK: Alma je zbog zdravstvenih problema otišla na bolovanje, da bi oni sutradan obili njenu kancelariju, bez njenog prisustva ili prisustva policije, sami formirali komisiju, što mislim da je protuzakonito, i spremili novi diskriminirajući ugovor o radu koji joj nisu mogli uručiti dok je na bolovanju. Sve do polaska na posao, mislim, početkom septembra, Alma je bila puna energije, optimistična, riješena da uspije. Početkom rada, dobila je taj novi ugovor i putovala svaki dan u Kladanj. Zbog hormonske terapije, počelo joj je bivati sve teže jer je ustajala u četiri ujutro, a kući stizala iza šest uveče, i strašno se bojala zime i kako će putovati po snijegu. Njena se tužba odužila budući da je nakon pripremne rasprave nadležni sudija dobio unapređenje i otišao sa slučaja, a imenovanje novog se oteglo.
Interview.ba: U kolikoj mjeri Vam je poznato sve kroz šta je ona prošla i na koji Vam je način o tome govorila?
BEDAK: Koliko joj je bilo teško i šta je sve preživljavala, a o čemu nije htjela ili smjela govoriti, govori i činjenica da je mjesec dana prije smrti tražila od mene da se povučem, da ih molim da mi ne daju disciplinsku ili otkaz, da ne preživljavam što i ona. Za to imam svjedoke, kolegice koje su bile s nama kada mi je to govorila. Nisam ni slutila da se može desiti ovo što se desilo. Znam da je jedna “ekipa” bila kod nje u Kladnju i da su je poslije toga pozvali na razgovor kod direktora, nakon čega je, pod ne znam kojim pritiscima, povukla tužbu, pa su je premjestili u Lukavac uz obećanje da će je vratiti u Tuzlu. Tamo je radila nekoliko dana, a onda otišla na bolovanje – četiri dana prije smrti. Ta četiri dana ja nisam znala šta se dešavalo, jer nije odgovarala ni na pozive ni na poruke. Da sam bar mogla naslutiti…
Interview.ba: Almino samoubistvo šokiralo je sve koji je poznaju te poslalo strašnu poruku o tome kako mogu proći oni koji se u BiH usude prijaviti korupciju. Da li je išta ukazivalo da bi se ona mogla odlučiti na taj čin?
Almino samoubistvo šokiralo je sve koji je poznaju te poslalo strašnu poruku o tome kako mogu proći oni koji se u BiH usude prijaviti korupciju. Da li je išta ukazivalo da bi se ona mogla odlučiti na taj čin?
SPOSOBNA I POŠTENA OSOBA: “Alma je bila primjer sposobne, uspješne i poštene osobe. Zbog svojih sposobnosti bila je angažovana i kao sudski vještak, što je rukovodni klan naročito iritiralo”
Interview.ba: Iza Vas je teška godina, ali kažete da nemate namjeru odustati i povući tužbu bez obzira na prijetnje. Iz čega, nakon svega kroz šta ste prošli i onog što se dogodilo Almi, crpite snagu za dalju borbu i koliko ste uvjereni u uspjeh?
BEDAK: Snagu crpim iz podrške sina, porodice, divnih prijatelja, svoje Nove ženske inicijative, udruženja žena čija sam jedna od osnivačica, svog fitnes kluba i trenerice Nermine kod koje treniram već osam godina, pa kolega novinara koji su uz mene, brojnih udruženja osoba s invaliditetom i organizacija s kojima sam sarađivala i sarađujem, divnih ljudi koji su uz mene. Dobar dio energije dobijam iz sretnih osmijeha onih koje sam na bilo koji način uspjela usrećiti. I pored svega, vjerujem u pravdu, i da će ona, mada za Almu prekasno, biti zadovoljena
Interview.ba: Kada ste javno, na televiziji, ukazali na nepotizam, bili ste glasnogovornica Zavoda za zapošljavanje TK-a. Poslije toga ste premješteni za arhivara. Koliko su se pritisci koje ste spominjali u toj izjavi povećali i čime su pravdali premještaj?
BEDAK: Ja sam na drugo radno mjesto prvi put prebačena prije dvije i po godine, dok je direktor bio Šemso Berbić. Tužbu tada nisam uložila jer je nakon natpisa u medijima i prijava za nezakonit rad, isti smijenjen. Na njegovo mjesto postavljaju Senada Muhamedbegovića, sadašnjeg direktora, a Berbić je postavljen na novootvoreno radno mjesto savjetnika. Novi direktor angažuje me na poslovima glasnogovornika, obećavajući da će mi ih kroz novi ugovor o radu vratiti. Međutim, iako je postojalo upražnjeno radno mjesto glasnogovornika, to se ne radi, i od novembra 2014. godine počinje prava tortura, pa angažujem advokata zbog zaštite mojih radnih i svih drugih prava.
Interview.ba: Šta se potom dešava?
BEDAK: Tada je u prisutnosti direktora Muhamedbegovića, koji je zvanično bio na bolovanju, i uz prisustvo savjetnika direktora, jedna od novopečenih šefica počela da viče na mene, prijeti uništenjem, nestankom i slično. Ja pozivam policiju i obavještavam o tome, ali ništa se ne poduzima. Sedmicu kasnije, druga osoba iz istog klana fizički nasrne na mene, zbog čega završim kod ljekara i podnesem disciplinsku prijavu protiv iste. Sutradan, osoba koja me napala poziva policiju i lažno prijavljuje moj napad na nju, a policija ovaj put to prosljeđuje nadležnom sudu. Na sudu se njena optužba odbacuje kao neosnovana, a disciplinski postupak koji sam tražila nikad nije proveden, niti sam dobila ikakav odgovor.
Interview.ba: Kako je došlo do Vašeg javnog istupanja i koje su bile prve posljedice?
BEDAK: Rahmetli Alma Šehović bila je moj svjedok u ovom slučaju, a osoba koja je mene napala je nakon Almine smjene postavljena na njeno mjesto. U isto vrijeme počinjemo s prijavama nadležnim institucijama o korupciji, nepotizmu, protuzakonitim radnjama; čak sam i ja lično išla prethodnom premijeru. Međutim, niko ne poduzima ništa. Nakon što smo Alma i ja istupile u medijima, Almu premještaju na niže radno mjesto i prebacuju u Kladanj, a mene namjerno stavljaju u komisiju za sređivanje arhiva starog 50 godina iako znaju da bolujem od teške autoimune bolesti, misleći da ću zbog zdravlja odbiti pa da mi mogu dati otkaz. Kad su vidjeli da im nije upalilo, lažnim optužbama i namještaljkama, na zahtjev mog novog šefa direktor mi izriče disciplinsku mjeru opomene pred otkaz, bez prava na otkazni rok ili žalbu, na šta moj advokat ulaže tužbu.
Interview.ba: Na šta ste sve Vi tada ukazivali i šta je ustvari bio “klik” koji Vas je potaknuo na borbu u koju se danas malo ko upušta?
BEDAK: Nezakonita sistematizacija, nepotizam, netransparentno trošenje sredstava, nezakonit rad sindikata kome je davno istekao mandat, nagrađivanje podobnih a degradiranje i ponižavanje sposobnih, prijetnje… Jednostavno, sve je prevršilo mjeru i neko je morao reći dosta.
NEKO JE MORAO REĆI “DOSTA”: “Nezakonita sistematizacija, nepotizam, netransparentno trošenje sredstava, nezakonit rad sindikata kome je davno istekao mandat, nagrađivanje podobnih a degradiranje i ponižavanje sposobnih, prijetnje… Jednostavno, sve je prevršilo mjeru i neko je morao reći dosta”
Interview.ba: Osim premještaja, u čemu su se najčešće pritisci ogledali i na koji način Vam je prijećeno?
BEDAK: Od Almine smrti, to su ucjene i obećanja da će mi vratiti moje poslove ako budem dobra i poslušna, zatim tjeranje na saradnju s osobom koja mi je spakovala disciplinsku i koja se prema meni i dalje ponaša bahato i neprofesionalno, a prijetnje se izriču na portalima pod lažnim profilima. Šaljem vam jedan primjer u kojem mi je prijetila osoba koja je po kratkom postupku napredovala u Službi, ali, eto, ne smije se potpisati pravim imenom.
Interview.ba: Kako su Vaše kolege reagirali na sve što se dešavalo Vama i kolegici Almi Šehović, koja se usprotivila, kako je smatrala, štetnom postupku uknjižavanja imovine Zavoda?
BEDAK: Oni koji su u sličnoj poziciji dali su nam verbalnu podršku, ali zbog odmazde se ne smiju oglašavati javno, dok su podobni i oni koji su zauzeli novoformirane šefovske pozicije likovali i nastavili s prijetnjama.
Interview.ba: Koga ste sve i za koje neregularnosti tužili?
BEDAK: Moja tužba se odnosi na nezakonitu disciplinsku mjeru opomene pred otkaz. Budući da bolujem od SLE (lupus, op.a.) te da su stres i sedmomjesečni rad u arhivu učinili svoje, prikupila sam nalaze koji govore o progresiji moje bolesti i trajnim posljedicama kako bih pokrenula i tužbu za namjerno ugrožavanje života. Nažalost, u Tuzlanskom kantonu nema nijednog sudskog vještaka reumatologa, niti imunologa, a kod autoimunih bolesti proces dokazivanja je komplikovan. Da bih uradila predanalizu u Kliničkom centru, trebam uputiti zahtjev i uplatiti znatnu sumu novca. Budući da sudski proces košta, s pripremanjem ove tužbe ću nastaviti čim obezbijedim sredstva. Ne mislim odustati – ako budem živa.
Interview.ba: Kome ste se sve obraćali i kakve ste reakcije dobijali?
BEDAK: Inspekciji rada, gdje je inspektor protiv kojeg se sada vodi krivični postupak proglašen nenadležnim, zatim, svim nadležnim ministarstvima, premijeru… Alma se obraćala i ombudsmenima, MUP-u, Komisiji za borbu protiv korupcije Tuzlanskog kantona, koja je jedina reagovala i u septembru uputila predmet nadležnim institucijama, koje ni do danas nisu reagovale. Za našu Almu su svakako zakasnili. No, i dalje su nijemi.
