Milioni ljudi i auta, hiljade kilometara pruga i puteva, nerazmrsivo klupko centralnih i usputnih stanica, terminala, podzemlja i taksija... Sve to na neki misteriozni način ipak savršeno funkcionira.

Piše: Ozren Kebo za Interview.ba Za sve ljubitelje britanske imperije imamo lošu vijest - London ne postoji. Ne postoji u onom klasičnom smislu u kojem zamišljamo grad: jedan centar, šire područje i zapuštena periferija. Ideje nas koji iz turske kasabe ironijom sudbine zagazimo u prostranstva megalopolisa, o tome šta je i kako treba da izgleda…

Da li bi naši političari preživjeli ljubavnicu? Ovi nesmiljeni borci za nacionalne interese koji nisu vodili ratove ali jesu narodna kolca, vrlo su krhki u ljubavi. Da li je veličina važna? Koga je Stormhanuma pucnula Dejtonskim po dupetu?… samo su neka od životnih pitanja o kojima promišlja naša Dženana Hasanaginica Alađuz.

Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba Pratim pozorno aferu Storm Trump i svo vrijeme - što ti je prokleta diploma komparativiste- pokušavam zamisliti scenario u kojem neka naša bosanka Stormhanuma daje intervju za “60minuta.” Nisam dovršila scenario. Tolika pitanja su se otvorila da do 60te minute još ne bi došle do seksa! Da, u svijetu su…

Ne dešava se narod pod jedan. Lideri se dešavaju narodu. I to kako vidim svaki dan. Da sam CIK uzela bih trajno bolovanje, uskoro će imati više partija nego glasača. Ni s ovim starim strankama ne znamo šta ćemo, raspametiše i ono malo pristalica što imaju. Stide ih se rođeni osnivači a ni žene im ne znaju jesu li danas za ručkom ljevaci ili dešnjaci, s koje strane kašiku jadna da mu postavi.

Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba Kaže meni moja drugarica Suki “Zašto svaki tvoj tekst završi kako ništa nije bilo? Nemoj bona radi svoje reputacije.” Kad sam progutala iznenađenje (hej pa ja imam reputaciju?!;)) objasnila sam njoj neukoj da ja pišem istinu i samo istinu. Nimalo dirnuta Suki mi šuknu prije spuštanja slušalice: “Laži ako treba,…

Naš novi saradnik trenutno je na tajnoj studijskoj ekskurziji po GB, ali nemojte to nikom pričati. Evo njegove prve storije.

Piše: Ozren Kebo za Interview.ba Zašto uvijek misliti da je svijet protiv nas i da su se svi urotili protiv ovog ubogog, ali nadasve poštenog naroda? Ima primjera koji zorno svjedoče i o drugačijim iskustvima. Najlakši i najjeftiniji način da uzoran omladinac iz Sarajeva dođe do Londona jeftini je let s presjedanjem u Kelnu i…

Kaže meni moj brat Šeki “Dženana nisu ti loše ove nove kolumne, ali nisi to još ti…”

Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba Pravedno ozlojeđena pitala sam “Ma nemoj?” i nasjela: “Piši bona 50 nijansi Dženane…” Da sam znala šta će taj izazov da otkrije, ne bih pristala, i danas bila u sretnom braku… … Đe? Prvo sam ispitala setup. Imam li ja uslova, takozvanu materijalnu bazu za duhovnu nadgradnju u nijansama sive? …

I dok u Americi žene dobijaju Oscare, kod nas im nude fildžan sperme. Ko ne zna, to je zapremine negdje dva gutljaja, više popije golub kod Sebilja….

Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba I dok u svijetu glumci, političari, novinari objavljuju postove u kojima slave političku moć žene, kod nas prvi čestita Slavuj iz Laktaša, uz note vječno istog šatorskog hita. I dok u Španiji milioni blokiraše državu bijesni zbog položaja žena, kod nas jedva 40tero izašlo na ulicu da traži prava za…

Kako je ovaj snijeg pao, ja samo mislim o seksu. Vjerujem da je za to kriva najprije genetika. Mislim, koliko god bili nadareni, ipak je ograničen broj sati u kojima se možeš zabaviti dok crtaš krave po zidovima pećine.

Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba Osim genetike, za moje često razmišljanje o seksu krivi su i naši političari. Gdje god se okrenem neko je od njih tu i cilja te među oči. Tema više nije važna, a ni prilika. Bilo da ih pitaju o jeziku kojim govore, koliko stanovnika živi u Bosni ili kojom brzinom…

Nisam otišla na Balaševićev koncert. Ima nešto što me odbija u prizoru sredovječnog trubadura koji uporno, u jednom te istom džemperu, posvećuje pjesme svojoj zakonitoj supruzi.

Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba Mislim stvarno, jest ona plavuša, zgodna (onom ko voli mršave žene), jest mu izrodila djecu i bila uz njega kroz sve te režime... Pa šta? I ja sam plavuša, i to, kako me moj dragi otac uvjerava, vrlo zgodno djevojče, ali senzibilne duše BiH i Regiona u meni nikad neće…

Ulazim u lift i dok zatvaram vrata pogled dižem prema plafonu. Bež - zlatne svilene gaće vise s plafonjere. Pritišćem dugme, popravljam frizuru, mrko gledam komšiju jer je baš nekako zauzeo čitav lift, žurim da prva izađem jer ne mogu da dišem u takvim uslovima, nabacujem kompleks krivice maloljetnoj kćerkici jer ćemo, garantujem, opet zakasniti u školu. Dok vozim prema toj školi pokušavam se sjetiti šta sam to zaboravila… I sjetim se. Gaće na plafonu. Ne, nisu moje, još i ta obaveza mi treba ujutro, već g a ć e n a p l a f o n u, a ja nisam reagovala.

Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba Dok sam sišla do posla, čitav život mi je prošao pred očima. Mislim na posljednju godinu naravno. U toj godini vidjela sam ja dosta gaća, 4 x 4 dnevno minimum, ali to su, kako bih to rekla, normalne gaće, više pamuka tek malo elastina, sa kojima se susrećem u društveno…
Stranica 2 od 2