petak, 09 Mart 2018 16:48

POVRATAK OTPISANE Dženana Alađuz: Dva gutljaja do sretne žene…

I dok u Americi žene dobijaju Oscare, kod nas im nude fildžan sperme. Ko ne zna, to je zapremine negdje dva gutljaja, više popije golub kod Sebilja….

Piše: Dženana Alađuz

I dok u svijetu glumci, političari, novinari objavljuju postove u kojima slave političku moć žene, kod nas prvi čestita Slavuj iz Laktaša, uz note vječno istog šatorskog hita.

I dok u Španiji milioni blokiraše državu bijesni zbog položaja žena, kod nas jedva 40tero izašlo na ulicu da traži prava za skoro 2 miliona žena.

Jest dobro biti žena u BiH.

Možeš na primjer raditi. I dok radiš imaš pravo da nosiš pelene, jer ti šef marketa ne da da koristiš wc tokom 8,5 sati rada.

Također možeš raditi više poslova, niko ti ne brani. Jedan do 5, drugi fino poslije 5. To što te poslodavac ne prijavljuje je samo za tvoje dobro. Jer sve dok te ne prijavi i ne uplaćuje porez imaš gdje raditi od 5 popodne do ponoći.

Najljepše je što koliko god radila uvijek ćeš biti manje plaćena od muškog kolege, bio on lumen kao Tesla ili izgubljena karika u evoluciji. Nema bolje motivacije i podrške od znanja da kako god ti radila, ne gine ti manja plata. Ta je činjenica ohrabrila mnoge žene da spas potraže u sredstvima za smirenje, što je pak direktno doprinjelo porastu prihoda farmaceutske industrije u BiH, čime smo svi na dobitku, sigurno.

Pola sata za janjetinu

Kao šlag na tortu došlo je jučerašnjih pola sata ranijeg odlaska s posla. Mnogi šefovi, načelnici, direktori…pokazali su koliko cijene svoju većinsku radnu snagu tako što su je pustili da ode s posla 30 minuta ranije a čula sam i za slučajeve od 2 sata dopusta!

Da vam šapnem, onako u povjerenju između nas, kruže priče o kolektivima - ako oni lažu lažem i ja - čijim je radnicima direktor platio i ručak i muziku. Imena tih direktora koji štede preko godine na povišicama ženama da bi na osmi mart uplatio janjetine 15 km po glavi  treba upisati zlatnim slovima na zidove Vjećnice.

 

Kad bolje razmislim, ne znam što bi se iko i bunio zbog današnjeg položaja žena u lijepoj našoj, ćilimom zastrtoj. Kako kaže naša istaknuta analitičarka, čije tekstove i twitove sam rado čitala do jučer, žena je ženi vuk čemu najbolje svjedoči ona jer zna da su druge žene ljubomorne. Ja joj apsolutno vjerujem. Naime moderna nauka ni medicina nije zabilježila slučaj ljubomornog muškarca ni na poslu ni u kući. 

Zahvaljujući demokratiji, od 90tih smo polako ali sigurno oslobođene velikog broja odgovornosti, koje bi inače mučile naše glavice. Tako nam ostaje više vremena posvetiti se rađanju djece i vođenju računa o doručkuručkuvečerimeziužinipaopetponovo.

Nekadašnjih 25% jadnica koje su u doba komunističkog mraka bile obavezne sudjelovati u sistemu vlasti BiH, danas je, hvala Mu, svedeno na svega 11% njih. A i od tih 11 % sve se manje očekuje. Dovoljno je da pokažu da znaju kako se pravi selfi ili volju da zapjevaju, ne moraju koristiti čak ni riječi. (One koje pokažu određeni politički integritet ili originalnu ideju obavezno slijeduje odmazda i njih možete prepoznati po izrazito dubokim podočnjacima i svojevrsnom tvrdoglavom, inadžijskom izrazu lica).

Sve to naravno polazi od kuće. A naša najveća i najdraža je naravno partijska.

Kad su žene u pitanju svejedno je jesu li te kuće s lijeve ili desne strane, nijednu ne vodi žena. Kako je nema u predsjedništvu, tako je nema ni na druženjima uz teleću glavušu na kojoj se dijeli država lako i masnim prstima, kao što se dijeli mozak ili jezik nesretnog teleta…

Eventualno, opet jednom godišnje, može dobiti prešutnu dozvolu stranačkog vrha da sama sebi i svojim koleginicama organizira naučnu konferenciju ili pres konferenciju povodom neravnopravnog položaja žena. Bez ijednog kolege, saputnika, suborca iza sebe bar da baner namjesti ako ništa, jer nosanje teških stvari je baš bilo ono za šta su se Klara Cetkin i kompanije tako žestoko borile…

Jest dobro biti žena, a naročito žena - majka bez stalnog posla. Još ako te muž tuče i ti kojim slučajem ko glupo žensko stisneš petlju i prijaviš ga, dobiješ pravo da napustiš tu istu kuću s djecom. Čak 6 (šest) mjeseci planduješ u sigurnoj kući dok on jadan sam šeta tvojim obiteljskim domom iz sobe u sobu, jer to je tebi sele tvoja borba dala da u BiH nasilnik zadržava pravo da ostane u kući a ne pretučena žena i ne pretučena djeca.

No i one od nas koje se još nisu ostvarile u punom ženskom kapacitetu, a to bude kad plopneš dijete, dva, ne trebaju gubiti nadu. Sve što nama treba jeste fildžan izmuženog genetskog materijala. I eto ga, dijete s nogama na mamu. Nećete se valjda ljutiti zbog ovog?

Kako je dobro biti žena danas u Bosni i Hercegovini.